Po zabitima Europe i dalje postoji sramotni običaj ‘krvave plahte‘, koju mladenka mora donijeti jutro nakon vjenčanja

U svijetu u kojemu se govori o jednakosti i slobodi, a prava žena proglašavaju temeljem napretka čovječanstva, još uvijek postoje običaji koji potresaju duh suvremenog društva. Jedna od njih je praksa "krvave plahte", koja se i danas, usprkos godinama i osviještenosti, održava u dijelovima Indije, istočne Europe, Sjeverne Afrike i Bliskog istoka.

Pojavio se i video koji pokazuje mladu ženu i njezina navodnog muža, a objavile su ga razne feminističke stranice. Nose i plahtu koja je krvava, a koja bi trebala dokazati da je žena bila djevica i da je u brak ušla "čista". Naravno, muškarac ne treba ništa dokazivati, nije važno je li on prije braka imao odnose. Jer ipak je on muško, glava buduće obitelji... 

Inače, to je običaj po kojemu se od mladenke na prvu bračnu noć zahtijeva da ostavi dokaz krvi na plahti, što bi trebala biti potvrda njezina djevičanstva i potvrda da je brak pravilno "konzumiran" kroz prvu zajedničku noć. Pretpostavlja se da je žena nevina, te je krvava plahta dokaz njezine "čistoće". 

Ova praksa nije vezana ni uz jednu određenu vjeru ili narod, nego je duboko ukorijenjena u patrijarhalnim uvjerenjima i kontroli ženskog tijela i seksualnosti. Ideja da se treba dokazivati suprugovoj obitelji "čista" žena kroz krv na postelji slama ženinu privatnost i njezin integritet, ostavljajući joj osjećaj srama i poniženja.

Također, nema ni nikakve medicinske osnove u vjerovanju da krv na plahti predstavlja djevičanstvo; mnoge žene ne krvare zbog anatomske različitosti, prethodnih ozljeda ili drugih razloga.

Za ženu koja se nalazi u takvoj situaciji, početak bračnog života često nije radost, nego bolna potvrda kontrolirajućeg sustava koji joj nameće patrijarhat i kultura, navode analitičari i borci za ljudska prava.

Često se događa da žene koje ne dostave "dokaz" budu izložene sramoćenju, ismijavanju ili čak nasilju, što je kršenje njihovih ljudskih prava i dostojanstva.

Iako su mnoge zemlje i organizacije ljudskih prava pokrenule kampanje za ukidanje ove prakse, odnosno njezinu osudu kao mizogine i zastarjele, "test krvi" nastavlja se održavati, skrivajući se iza tradicije i lažnih mitova o časti.

Suočavanje s ovom realnošću nezaobilazni je dio borbe za prava žena, njihovu slobodu i poštovanje njihove autonomije. U vremenu kada se temelji za budućnost grade na jednakosti, ovakve prakse podsjećaju nas koliko je borba još daleka i koliko je bitno razotkrivati i prokazivati sve oblike nasilja i kontrole pod krinkom tradicije. Jer prava sloboda gradi se na poštovanju dostojanstva svakog čovjeka, a osobito onih koji su stoljećima bili najviše podređeni.

Ova "krvava plahta" nije simbol ljubavi, već dominacije i kontrole nad tijelom i životima žena, te je krajnje vrijeme da nestane iz društvenih normi i svijesti ljudi. Jer prava ljubav i brak ne traže dokaz krvi, već povjerenje, poštovanje i slobodu, navode feministice.