Dok rat u Iranu prijeti dugotrajnim prekidom energetskih tokova, Europa se suočava sa šokom u opskrbi koji bi mogao paralizirati industriju, prizemljiti zračni promet, poskupjeti hranu, povećati troškove zaduživanja i ponovno gurnuti inflaciju prema kriznim razinama, piše POLITICO.
Kako posljednji tankeri s fosilnim gorivima iz Perzijskog zaljeva uplovljavaju u europske luke, razmjeri nadolazećeg udara tek počinju dopirati do europskih čelnika.
Ako se rat oduži, opterećenje za europsko gospodarstvo bit će “jednako teško kao tijekom pandemije Covida ili na početku rata u Ukrajini”, izjavio je njemački kancelar Friedrich Merz.
“Živim s ovom stvarnošću 24 sata dnevno”, rekao je talijanski ministar obrane Guido Crosetto. “Prisiljen sam znati stvari koje mi ne daju spavati.” Sukob bi mogao potrajati “godinama”, upozorila je Christine Lagarde, predsjednica Europske središnje banke, dodajući da su dugoročne posljedice “vjerojatno izvan onoga što u ovom trenutku možemo i zamisliti”.
Oko 20 posto svjetske nafte i plina prolazi kroz Hormuški tjesnac. Američki predsjednik Donald Trump poručio je državama pogođenima nestašicom goriva: “Morat ćete naučiti boriti se za sebe… teži dio posla u Iranu je završen – sada nađite vlastitu naftu!”
Nafta i plin ključni su za transport i grijanje, ali i temelj čitavog industrijskog lanca – od hrane i plastike do kemijske industrije i poljoprivrede. Uz to dolaze i nestašice drugih resursa poput gnojiva i helija, važnog za proizvodnju mikročipova.
Zasad su europski potrošači najviše osjetili udar na cijene goriva, ali analitičari upozoravaju da je to tek početak.
Nestašice
Za razliku od prijašnjih energetskih kriza, kako piše POLITICO, ova pogađa sve izvore energije – od sirove nafte i plina do rafiniranih derivata poput dizela i avionskog goriva. Zatvaranje Hormuškog tjesnaca utječe na čak 20 posto globalne opskrbe.
Kako rat ulazi u peti tjedan, azijske zemlje – koje su ovisnije o zaljevskim energentima – agresivno podižu cijene kako bi osigurale opskrbu, preusmjeravajući pošiljke iz Europe. Tankeri s američkim LNG-om već su skrenuli prema Aziji, a uskoro stižu i posljednje isporuke iz Katara.
Europski lideri sve više shvaćaju da očekivane količine plina možda uopće neće stići. “Nema sigurnosne mreže”, upozoravaju analitičari, procjenjujući da će Europa posljedice početi osjećati već kroz nekoliko tjedana.
Smanjenje potrošnje
Prvi i najvidljiviji efekt već je tu – rast cijena goriva. Euro Super 95 poskupio je oko 15 posto u mjesec dana.
Vlade pokušavaju ublažiti udar smanjenjem poreza, ali ako opskrba ne bude obnovljena, morat će posegnuti za nepopularnim mjerama: ograničavanjem potrošnje. U opticaju su ideje poput zabrane vožnje nedjeljom i racionalizacije goriva, što podsjeća na krize iz 1970-ih.
Zračni promet posebno je pogođen – cijene avionskog goriva su se udvostručile, a aviokompanije već dižu cijene karata i razmatraju smanjenje broja letova.
Industrijski pad
Kriza se već prelijeva na europsku industriju, osobito energetski intenzivne sektore poput kemijske i čelične industrije. Rast cijena sirovina, logistike i energije prisiljava kompanije na poskupljenja.
Rastu i troškovi ključnih derivata poput plastike i gnojiva, što dodatno pritišće poljoprivredu i proizvodnju hrane.
Stagflacija
Kombinacija rasta cijena i usporavanja gospodarstva prijeti povratkom stagflacije – opasne mješavine visoke inflacije i slabog rasta.
Europska komisija procjenjuje da će rast gospodarstva pasti na oko 1 posto, dok bi inflacija mogla ponovno rasti, što bi moglo natjerati Europsku središnju banku na povećanje kamatnih stopa.
To znači skuplje kredite, veće rate za građane i dodatni pritisak na već zadužene države, koje bi mogle biti prisiljene rezati javnu potrošnju.
Čak i ako rat odmah završi, oporavak će trajati najmanje godinu dana. A što sukob bude dulje trajao, posljedice će biti teže.
Za Europu, vrijeme više ne curi u mjesecima – nego u tjednima, zaključuje POLITICO.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....