Posljednjih tjedana u centru svjetske javnosti ponovno se nalazi Hormuški tjesnac (Hormuz) širok 33 kilometra, žila kucavica za ulazak i izlazak iz Perzijskog zaljeva, kroz koji godišnje prolazi 20 posto ukupne svjetske proizvodnje nafte. Taj uski tjesnac uvijek dolazi u žižu javnosti kada se zarati na Bliskom istoku, odnosno kada u ratu sudjeluje Iran.
Tako je i sada.
Zbog sukoba Izraela i SAD-a s jedne i Irana s druge strane Hormuz je postao najvažnija točka svijeta, a zbog činjenice da je velikim dijelom zatvoren, već se diljem svijeta osjećaju energetske komplikacije.
O Hormuzu, njegovu zatvaranju, o prijetnjama podmorskim minama i općenito o stanju u tom dijelu svijeta porazgovarali smo s dr. sc. Goranom Žankom, kapetanom bojnog broda, koji je u svojoj dugogodišnjoj i bogatoj karijeri, između ostalog, sedam godina bio zapovjednik na minolovcima Hrvatske ratne mornarice (HRM), a od 2008. do 2012. bio je i na dužnosti vojnog izaslanika RH u Italiji; vice doajen diplomatskog zbora.
Geopolitički alat
- Hormuz nije niti je bio potpuno zatvoren - ovisi o tome tko ste. U stvarnosti, najviše je pogođen promet brodova zapadnih zemalja. Kineski brodovi i dalje prolaze, kao i indijski tankeri, dok saudijski brodovi pregovaraju o svom putu od slučaja do slučaja.
Prolaz više nije samo trgovačka ruta; postao je alat za geopolitičko preslagivanje. Ideja da su pomorske rute neutralni prostori, zaštićeni međunarodnim pravom, ustupa mjesto mnogo surovijoj stvarnosti: mogu se koristiti kao poluga, a oni koji ih kontroliraju u konačnici odlučuju tko će proći.
Situacija s Hormuzom također jasno pokazuje suptilniju poantu: prolaz ne mora biti potpuno zatvoren da bi postao ozbiljan strateški problem. Dovoljno je da bude politiziran, te time postaje predmet pregovora s manje diplomatskog, a više vojnog pristupa. Nekoliko desetaka podmorskih mina. To je sve što je potrebno. Ne da se potopi flota već da se zaustavi 97 posto komercijalnog prometa kroz najkritičniju energetsku usku točku na svijetu.
Asimetrija je surova i realna: kontaktna mina prve generacije košta 1500 dolara. Brod koji neutralizira vrijedi stotine milijuna. Ekonomski poremećaj dostiže globalne, teško predvidive, često promjenjive razmjere, kazuje Žanko.
Kakvo je sadašnje stanje u Hormuzu u odnosu na međunarodno pravo, kada Iran prijeti miniranjem, odnosno postavljanjem mina u tom tjesnacu ?
- Iako neki imaju dojam da međunarodno pravo ozbiljno ograničava primjenjivost mina, općenito se slažu da međunarodna pravila za miniranje u mirnodopsko vrijeme ili tijekom krize ukazuju na sljedeće:
Nacije mogu postavljati naoružane ili kontrolirane mine u svojim unutarnjim vodama u bilo kojem trenutku bez obavještavanja drugih, te u vodama arhipelaga i teritorijalnim morima tijekom mirnodopskog vremena, uz obavještavanje o lokaciji minskog polja, kako bi zadovoljile privremene "ciljeve nacionalne sigurnosti".
Nacije ne mogu postavljati "oštre" mine u međunarodnim tjesnacima ili arhipelaškim morskim putovima tijekom mirnodopskog vremena. Nacije mogu postavljati "oštre" mine u svojim arhipelaškim vodama ili teritorijalnom moru bez obavještavanja. Također, nacije mogu postavljati "oštre" mine u međunarodnim vodama bez obavještavanja, sve dok ne predstavljaju "nerazumno ometanje" drugih zakonitih načina korištenja mora.
Naoružane mine ne mogu se postavljati u međunarodnim vodama prije izbijanja oružanog sukoba, osim u posebnim okolnostima. Ako se postave, potrebno je prethodno obavještavanje.
Taktičko oružje
Definirajmo za naše čitatelje što je to pomorsko minsko polje.
- To je značajna fizička i psihološka prijetnja koja može uzrokovati iscrpljivanje neprijateljskih brodova i podmornica ili ograničiti kretanje brodova, prisiljavajući ih na kašnjenja i preusmjeravanja zbog percepcija i strahova, kako stvarnih, tako i preuveličanih. Svako sumnjivo minsko polje mora se tretirati kao ozbiljna opasnost, što prisiljava zapovjednika broda da donosi odluke s nepotpunim informacijama o stvarnoj prijetnji, malo informacija o relativnoj vrijednosti dostupnih izbora i teškim posljedicama ako se donese pogrešan izbor.
Morska mina ostaje iznimno moćno i isplativo taktičko oružje koje zaslužuje istaknuto mjesto unutar svakog pomorskog arsenala. Morska mina je klasični jeftini multiplikator snage koji bi trebao biti posebno važan u vrijeme smanjenja veličine flota nakon Hladnog rata.
Može li morske mine koristiti svaka zemlja?
- Morske mine može koristiti svaka zemlja, dakle i Iran, koja teži proširiti svoj doseg i utjecaj na područja i u vrijeme kada ne može rasporediti potrebnu snagu. Preventivno miniranje moglo bi se koristiti prije dolaska pomorskih snaga kako bi se spriječilo da neprijateljska površinska ili podvodna plovila miniraju potencijalnu zonu iskrcavanja SAD-a/saveznika ili operativno područje.
Principi manevarskog ratovanja ovise o sposobnosti razumijevanja situacije i oblikovanja bojnog prostora postavljanjem neprijatelja u ograničen, nepovoljan položaj brže nego što može reagirati. Pomorske mine mogu pružiti takvu mogućnost.
Različite kombinacije utjecaja cilja (akustični, magnetsko polje, električno polje, tlak) mogu se puno lakše nego u prošlosti uključiti u senzore, što omogućuje veću selektivnost cilja, otpornost na protumjere i prilagodbu novim prijetnjama poput brzih površinskih plovila ili malih podmornica. Veličina mina može se smanjiti korištenjem AI-ja, naprednih rješenja poput čipova; manjih izvora napajanja, bojevih glava temeljenih na eksplozivima većeg učinka ili uređaja za samonavođenje kako bi se smanjili zahtjevi za učinkom bojevih glava.
Zna li se koliko je do sada Iran položio mina u Hormuškom tjesnacu?
- Prema otvorenim izvorima, američki dužnosnici su izjavili da je Iran položio najmanje dvanaest morskih mina u Hormuški prolaz. Dok su mnogi od nas usredotočeni na to koliko je mina, možda, Iran položio, dajmo osvrt na mine u arsenalu Irana. Kakav je njihov učinak? Prema analizama svjetskih eksperata, Iran u svom arsenalu od 5000 mina u kojem prevladavaju domaće, ima i onih nabavljenih od Rusije i Kine. Najveća vjerojatnost je da su u prolazu položene najmanje dvije vrste naprednih mina. Obe su iranski proizvod; Maham 3 i Maham 7.
Sporo uklanjanje
Kakve su to mine?
- Maham 3 je sidrena nekontaktna mina. Za razliku od kontaktnih mina, za detonaciju nije potreban fizički sudar; umjesto toga koristi magnetske, akustične ili tlačne senzore za detekciju tragova prolazećeg broda ili podmornice i pokreće eksploziju kada je meta u dometu. Polaže se do dubine mora od 100 metara. Samo tijelo mine se, zahvaljujući pozitivnom uzgonu, nalazi na prethodno određenoj položajnoj dubini ispod površine. Od ukupno 383 kg težine, bojeva glava ima 300 kg eksploziva.
Maham 7 je na dnu ležeća nekontaktna mina. Polaže se do dubine 35 metara. Tijelo od stakloplastike ima ukupnu težinu 220 kg, od toga bojeva glava ima 150 kg eksploziva. Aktivira se dvostrukim akustičnim ili magnetskim upaljačima.
Obje mine imaju brojače "prolaza" brodova s mogućnosti postavljanja od 1 do 99 te mogućnost programiranja vremena aktiviranja. Dok je za M 3 to od 1 do 30, za M 7 taj raspon je od 0 do 127 dana, što dodatno otežava otkrivanje u plitkom, slanom i pretrpanom Hormuškom prolazu.
Malo je vjerojatno da će ovi sustavi jamčiti katastrofalne gubitke za brodove ratne i/ili trgovačke mornarice. Veća je vjerojatnost da će iniciranjem eksplozivnog punjenja polučiti štetu na plovnom objektu, no to je dovoljno da u ograničenom uskom prostoru, ako su dobro položene, bez podcjenjivanja protivnika, poluče prekid pomorskih operacija - govori Žanko.
Kako Žanko ističe, iransko oslanjanje na mala plovila za postavljanje mina omogućuje tajno postavljanje, ali ograničava veličinu mina uz preferenciju lakših sustava koji se postavljaju brzo i u većem broju. Geografija ima utjecaj. Čak će i mali broj moguće položenih mina imati nerazmjeran učinak, a posljedično čišćenje/uklanjanje bit će sporo, jer će morati biti metodično i zahtijevat će velike resurse.
Kakve su protuminske mjere?
- Sadašnja situacija, nedostatak sposobnosti, posljedica je višegodišnjeg zanemarivanja minskog i protuminskog ratovanja (CMW) u američkoj mornarici. Izostao je strategijski pristup priobalnom protuminskom ratovanju te se stoga sada sve svodi, u vojno-pomorskoj domeni, na planiranje protuminskih mjera (MCM) kad se za to ostvare uvjeti.
Bez podcjenjivanja protivnika, pripadnici mornaričkog INTEL-a moraju ući u mentalni sklop iranskih planera kako bi došli do mogućih ulaznih podataka postavljenih na minama prije polaganja te povećali vjerojatnost uspješnih protuminskih mjera.
Analitički proces, koji obje strane stalno provode, mora uvažavati neke od ključnih parametara okoliša koji utječu na operacije minskog ratovanja, kakvi su ograničenja dubine vode na kojoj osoblje može raditi, nagib i uvjeti hrapavosti dna, vrsta i sastav dna (tvrda stijena, čvrsti pijesak, meko blato), plimne struje, snaga vjetra, bistrina vode – ističe Žanko.
Do sada su samo američki brodovi klase MCM-1 pružali mogućnosti čišćenja mina i mehaničko traženje sidrenih mina te kombinirano magnetsko/akustično traženje sidrenih i na dnu ležećih mina.
Većina eksperata navodi da je Maham 3 (sidrenu minu) vrlo teško otkriti AUV-om jer obično imaju sonar usmjeren prema dolje, isto tako i Maham 7, jer se lako zakopava u pješčano dno škriljevca u Zaljevu. Mine se mogu pronaći iz daljine, ali i dalje se mora ući i suočiti se s njima izbliza.
- Ovo je ključni dio procesa. Prihvatimo stvarnost, ako ne riješimo izazov identifikacije i neutralizacije, nećemo "izvući" ljude iz minskog polja. Nema oglašavanja o slobodnim pomorskim komunikacijama dok se ne provedu sve faze MCM-a: otkriti, klasificirati, identificirati i neutralizirati podvodnu minu. Naglasimo da to treba provesti u stvarnim uvjetima koji su po pravilu daleko od idealnih.
Dok postoji sumnja o položenim minama, moraju se osigurati snage i sredstva da se provedu svi postupci kao da smo u to sigurni 100 posto. Nadam se da to neće biti prepušteno samo novim sustavima koji, usput, nisu provjereni u ratnim uvjetima – ističe Žanko.
Nemoguća misija
– Budući da se u ovom sukobu radi primarno o gospodarskom sukobu vođenom privatnim interesima i vojnim sredstvima da bi ti brodovi ponovno isporučivali naftu, vlasnici brodova i tvrtke koje osiguravaju brodove morali bi biti uvjereni da će pratnja pružiti dovoljnu zaštitu. Svaki konvoj može provesti samo mali broj komercijalnih plovila. Kapacitet vojne pratnje ograničen je brojem dostupnih ratnih brodova i helikoptera koji bi imali zadaću pružanja zaštite od dronova i naoružanih glisera.
No, ostaje onaj najveći izazov koji se nedovoljno uvažava, a to je da mogući konvoj može ploviti po unaprijed određenom kursu na kojem, u sigurnoj širini, ne postoje podvodne mine. To za sada predstavlja "nemoguću misiju", kazuje Žanko.
Nakon operacije "Pustinjska oluja", 12 brodova MCM-a čistili su više od dvije godine 1300 iračkih mina - pod povoljnim uvjetima, bez otpora. Ponovno otvaranje Hormuza silom, ako i postoji u glavama planera, naglašava još jednu nezaobilaznu naučenu lekciju, a to je da zemlja/vojska koja je položila minsko polje isto i brani, jer minsko polje koje se ne brani nema svoju namjenu/učinkovitost. Iran se za sukob pripremao i taj prostor može višeslojno po sredstvima i dubini djelovanja braniti.
Dodajmo još mali detalj koji ozbiljni analitičar ne smije zanemariti, a to je da su mine mogle biti postavljene i prije početka ožujka 2026., a za to je Iran imao snage i sredstva, to im postavke na minama omogućuju - kazuje Žanko.
Na kraju naš sugovornik postavlja pitanje.
– Jesmo li još uvijek spremni vjerovati da će privatni brodovi u vlasništvu stranih multinacionalnih kompanija, s posadom koju čine strani državljani, isporučiti robu kada je našoj naciji najpotrebnija? Ponovno, nikad nije kasno, razmislimo o našoj strategiji nacionalne sigurnosti, o sigurnim diversificiranim pravcima nabave energenata. O brodovima pod našom zastavom, izgrađenim na našim navozima – zaključuje dr. Goran Žanko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....