Više od 750 godina stroga pravila određuju što kardinali smiju, a što ne smiju jesti tijekom konklave, kako bi se spriječilo prenošenje skrivenih poruka unutar hrane – bilo da je riječ o piletini, raviolima ili čak ubrusima, pišu BBC i drugi mediji.
Uoči posljednjih izbora za papu 2013., talijanski su mediji izvještavali kako su mnogi kardinali često posjećivali omiljeni lokalni restoran Al Passetto di Borgo, obiteljski restoran udaljen samo 200 metara od Bazilike svetog Petra. Ovdje kardinal Donald William Wuerl voli lazanje, dok Francesco Coccopalmerio, navodni talijanski favorit na tim izborima, uživa u pečenim lignjama.
S početkom konklave 7. svibnja, kada će 135 kardinala sudjelovati u tajnom izboru novog pape u Sikstinskoj kapeli, može se osjetiti određena žurba među kardinalima da još jednom uživaju u omiljenim jelima. Tijekom konklave, oni će biti potpuno izolirani od vanjskog svijeta na neodređeno vrijeme, a sve aktivnosti – glasanje, spavanje i objedovanje – odvijat će se pod strogom izolacijom.
Papinske konklave poznate su po svojoj tajnovitosti. Kardinali su zatvoreni u zajedničkom prostoru, bez dopuštene komunikacije prema van ili unutra, osim dimnih signala koji označavaju ishod glasanja. Bijeli dim znači da je izabran novi papa, dok crni dim označava potrebu za novim krugom glasanja kako bi se postigla potrebna dvotrećinska većina plus jedan glas. Točan tijek događaja unutar konklave ostaje misterij, ali jedno je sigurno: kardinali moraju biti redovno hranjeni tijekom dana ili tjedana koliko može potrajati izbor vođe 1,4 milijarde katolika.
Kako se, dakle, čuva povjerljivost konklave dok se hrana dostavlja? Kako kardinali mogu jamčiti integritet svog glasanja, bez vanjskih utjecaja? Povijesno gledano, hrana je predstavljala potencijalnu prijetnju: raviol nekog kardinala mogao je sakriti tajnu poruku iz kuhinje, a neoprezni ubrus mogao je prenijeti informacije o glasanju vani. Unatoč tome, zajednički obroci često su bili pozadina za diskretne pregovore. Suvremene interpretacije u popularnoj kulturi često koriste kulinarske aspekte konklave kako bi pojačale osjećaj sumnje, intrige i manipulacije.
Primjerice, u filmu "Conclave" iz 2024. godine, veći dio radnje odvija se ne u prostoriji za glasanje, već u blagovaonici. Bučni obroci u oštrom su kontrastu s gotovo potpunom tišinom konklave, gdje nema formalnih rasprava. Glasanje prekidaju tek povremeni ritualni govori, poput prisege koju kardinal izgovara dok ubacuje svoj glas. Ipak, mnogo komunikacije odvija se izvan te ceremonijalne tišine, često uz pomoć hrane. Iako film možda ne prikazuje stvarnost ovih sastanaka iza zatvorenih vrata, jasno je da u papinskoj prehrambenoj kulturi – kao i u široj kulturi – ono što se jede, kako se jede i s kim se jede ima veliko značenje.
Tradicionalna tajnost konklave potječe iz 1274. godine, kada je papa Grgur X. uveo pravila koja i danas utječu na tijek izbora pape. Njegov je izbor bio posebno sporan i dugotrajan, gotovo osam godina je trebalo da se postigne potrebna većina. Prema kanonistu de Segusiju, koji je sudjelovao na toj konklavi, lokalni su stanovnici čak prijetili ograničenjem opskrbe hranom kako bi ubrzali odluku.
Grgur X. je propisao izolaciju konklave – pravilo koje je ostalo do danas – i ograničenje hrane za kardinale. Nakon tri dana bez odluke, smjeli su imati samo jedan obrok dnevno; nakon osam dana, samo kruh i vodu. U 14. stoljeću papa Klement VI. ublažio je pravila, dopuštajući tri slijeda: juhu, glavno jelo od ribe, mesa ili jaja, te desert poput sira ili voća. Iako se stroga ograničenja hrane s vremenom ublažavaju, strogi nadzor nad konklavama ostaje.
Jedan od najdetaljnijih povijesnih prikaza papinske prehrane tijekom konklave dolazi od Bartolomea Scappija, najpoznatijeg renesansnog kuhara, koji je služio papama Pavlu IV. i Piju V. Njegova knjiga iz 1570. "Opera Dell’Arte del Cucinare" bila je prva kuharica koju je napisao praktični kuhar i donijela mu je slavu. U njoj opisuje detalje pripreme hrane za konklavu koja je izabrala papu Julija III., kao i strogi nadzor koji se provodi i danas.
Scappi navodi da su dnevne obroke za kardinale pripremali kuhari i somelijeri u zajedničkoj kuhinji, uz ostalo osoblje potrebno za rad konklave. Kuhinja je bila mjesto gdje su mogle nastati neovlaštene komunikacije, pa su za sprječavanje toga postavljani stražari. Dva puta dnevno, poslužitelji su svečano dostavljali hranu na "ruotu", okretni disk ugrađen u zid, kako bi se hrana i piće mogli predati kardinalima u njihovim odajama. Prije predaje, ispitivači su provjeravali da nema skrivenih poruka. Svaki korak pomno su nadzirali talijanski i švicarski stražari.
Posluživana jela bila su strogo regulirana – nije se smjela donositi hrana u kojoj bi se mogla sakriti poruka. Zatvorene pite i cijele pečene kokoši bile su zabranjene, a pića su se morala posluživati u prozirnim staklenim bocama, a ne u neprozirnim. Platneni ubrusi otvarani su i temeljito pregledavani.
Ovaj je sustav bio zamišljen kako bi se jamčila potpuna izolacija kardinala, ali i kako bi se ublažio strah od trovanja, što je u renesansi, kad je papinstvo imalo veliku političku moć, bila ozbiljna prijetnja.
Unatoč strogim pravilima i ograničenjima, Scappi opisuje obroke kao obilne i uravnotežene, s mnogo salata, voća, suhomesnatih proizvoda, vina i svježe vode. Također opisuje udobne sobe za kardinale, svaka s prostranom ćelijom ukrašenom svilom, krevetom, stolom, stalkom za odjeću, dvije stolice, noćnom posudom i zaključivom posudom, među ostalim pogodnostima. Prema Scappiju, služiti u renesansnoj papinskoj konklavi bilo je prilično ugodno iskustvo – pod uvjetom da možete podnijeti stalni nadzor.
Za nadolazeću konklavu koja počinje 7. svibnja, kuhinja u Domu svete Marte, modernoj rezidenciji za kardinale tijekom njihove izolacije, pripremat će jednostavna jela tipična za Lazije i obližnji Abruzzo – poput minestrone juhe, špageta, ražnjića od janjetine i kuhanog povrća. Iako se to razlikuje od renesansnog doba, kada su obroke pripremali svjetovni kuhari pod strogim nadzorom, ishod je isti: proces je strogo reguliran, kako bi se spriječilo da informacije uđu ili izađu iz konklave.
U početnim scenama kuhinje u filmu "Conclave", časne sestre kuhaju cijele kokoši za juhu – daleko od raskošnog objedovanja. No simbolika je snažna. Suvremena Katolička crkva, osobito pod vodstvom pape Franje, nastoji prikazati jednostavnu i zdravu sliku. Brige da bi hrana mogla sadržavati doslovne tajne poruke danas su zamijenjene brigama o neovlaštenoj komunikaciji elektroničkim putem – što je također tema filma.
Dok Vatikan pred konklavu pretražuje prostorije u potrazi za skrivenim elektroničkim uređajima, kardinali će se pripremati na svoj način, možda uživajući u omiljenom jelu u Rimu i razmišljajući – je li ovo njihov posljednji ‘pošteni‘ obrok prije nego što postanu papa...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....