Sve je spremno za ničim izazvanu američku agresiju na Iran, osim jedne stvari: vodeći američki general misli da to nije pametna ideja. Washington ne bi trebao ulaziti u perzijsku avanturu, kaže taj čovjek, jer rizici su visoki, a šanse za uspjeh neizvjesne.
Govorimo o generalu Danu Caineu, šefu Združenog stožera Oružanih snaga SAD-a. Kako javljaju američki mediji, Caine je prošlog tjedna ukazao američkom predsjedniku Donaldu Trumpu i njegovim savjetnicima na moguće negativne posljedice vojne akcije protiv Irana. Prema pisanju portala Axios i lista The Washington Post, general Caine je zabrinut da bi napad na Iran mogao uvući SAD u dugotrajan sukob. Washington Post navodi i kako je general upozorio da manjak ključnog naoružanja i nedostatak potpore regionalnih saveznika predstavljaju znatan rizik za operaciju i za američko osoblje.
Spomenuti list piše da je Caine na sastanku u Bijeloj kući otvoreno rekao da je američka zaliha ključnog streljiva za rat protiv Irana „ozbiljno smanjena” prošlogodišnjom „obranom” Izraela u 12-dnevnom ratu protiv Irana, kao i stalnim slanjem oružja u Ukrajinu. Uz to, arapske države iz Perzijskog zaljeva ne žele da SAD za napad na Iran koristi njihove vojne baze, niti njihov zračni prostor, što usložnjava logistiku čitave operacije.
U tim internim raspravama u Bijeloj kući general Caine je naglasio da Iran nije Venezuela – aludirajući na nedavnu otmicu tamošnjeg predsjednika Nicolasa Madura, kojom je operativno rukovodio upravo Caine – odnosno da bi napad na Iran mogao dovesti do značajnih američkih žrtava i šire regionalne eskalacije koja se „ne bi lako zaustavila”. Ukratko, šef američke vojske upozorava Trumpa da bi napad na Iran mogao skupo koštati Ameriku.
Strah od iranske odmazde
General Caine ne govori napamet, već na temelju brojki. Što se tiče streljiva, do rata u Ukrajini Amerika je mjesečno proizvodila tek 14 tisuća granata kalibra 155 mm, a cilj od 100 tisuća granata mjesečno – koji je u međuvremenu postavljen – još nije ispunjen. S druge strane, Rusija je podigla proizvodnju na 250 tisuća granata mjesečno, čime uvjerljivo nadmašuje čitav NATO savez.
Prema američkim medijima, Caine je naročito ukazao na nedovoljan broj presretača za sustave Patriot i THAAD. Ti presretači – kojih se godišnje proizvede tek nekoliko stotina – uvelike su potrošeni u obrani Izraela od projektila ispaljivanih iz Gaze, Libanona i Irana, kao i u obrani ukrajinskih gradova od ruskih raketa. Washington Post ističe da bi čak i kratki rat protiv Irana značio masovno ispaljivanje iranskih balističkih i krstarećih projektila na američke vojne baze u regiji i na Izrael, što bi vrlo brzo ispraznilo američke i izraelske zalihe presretača, nakon čega bi američki brodovi i vojne baze u Perzijskom zaljevu bili izloženi novim iranskim udarima bez mogućnosti efikasne zaštite.
Američku agresiju na Iran otežava i činjenica da tradicionalni saveznici SAD-a u regiji ovog puta ne žele dati svoj zračni prostor za provođenje te agresije. Za razliku od ranijih američkih vojnih intervencija na Bliskom istoku, Washington sada ne može računati na bespogovornu podršku zaljevskih monarhija i drugih arapskih zemalja u regiji, koje ne žele biti izložene najavljenoj iranskoj odmazdi.
Vojno moćni Teheran
Osim toga, geopolitički odnosi u Perzijskom zaljevu zadnjih godina su se promijenili, na štetu američkih ambicija o pokoravanju Irana. Saudijska Arabija, kao glavna sunitska sila Bliskog istoka, ranije je podržavala promjenu režima u šijitskom Teheranu, s kojim godinama nije imala ni diplomatske odnose. Međutim, zahvaljujući podvigu kineske diplomacije, Saudijska Arabija i Iran su se 2023. pomirili i obnovili diplomatske odnose, tako da Saudijska Arabija više nije tako voljna pomagati Ujaku Samu u rušenju ajatolaha, pogotovo nakon što se Iran i službeno pridružio skupini BRICS, s kojim Saudijska Arabija njeguje bliske odnose.
Svi ti elementi ratne slagalice doveli su generala Cainea do zaključka da bi napad na Iran možda bilo najbolje zaboraviti. Iako je upravo Caine vodio lanjski napad na Iran i ovogodišnji napad na Venezuelu, sada je „povukao ručnu”. Kako navode američki mediji, Caine je upozorio da se u Venezueli radilo o kratkom i brzom udaru protiv vojske srednje sile, dok bi duži rat protiv Irana značio suočavanje s vojno moćnom državom koja raspolaže iznimnim raketnim arsenalom, razgranatom mrežom regionalnih saveznika i mogućnošću da odgovori na više frontova – od zatvaranja Hormuškog tjesnaca do aktiviranja svojih proxija u Iraku i Libanonu.
Dakako, Trump je odbacio takve navode o defetizmu svog glavnog generala, optuživši „lažne medije” da iznose „potpuno netočne” tvrdnje o Caineu, za kojeg je rekao da – suprotno tim medijskim tvrdnjama - drži da bi se rat protiv Irana „lako dobio”.
„Brojni članci u lažnim medijima plasiraju tvrdnje da je general Daniel Caine, ponekad nazivan Razin, protiv našeg rata s Iranom. Priča je potpuno netočna. General Caine, kao i svi mi, ne bi želio vidjeti rat, ali ako se donese odluka o vojnim akcijama protiv Irana, njegovo je mišljenje da bi to bila lako ostvariva pobjeda”, napisao je Trump na svojoj društvenoj mreži Truth Social.
Oprez ratnika
Posebnu dimenziju ovoj priči daje činjenica da je Trump lani vratio Cainea iz penzije i postavio ga na čelo vojske kako bi na tom osjetljivom mjestu imao svog lojalista koji će ga bespogovorno slušati. I general Caine je u ovih desetak mjeseci doista bespogovorno izvršavao predsjednikove direktive. Kad je lani u lipnju trebalo jednokratno napasti Iran, napao je Iran. Kad je početkom ove godine trebalo provesti kriminalnu otmicu predsjednika Venezuela, Caine je i to odradio.
A sada taj pobjednički general poziva na oprez pred Iranom, kojeg je lani već jednom napao. Štoviše, kako je lani u lipnju pisao Wall Street Journal, upravo su ti prošlogodišnji udari na Iran pomogli Caineu da stekne Trumpovo povjerenje. Sve što je general Caine dosad napravio, u vojničkom smislu bilo je uspješno. A sada je taj uspješni vojnik postao oprezan, sigurno ne iz humanističkih razloga.
Upravo vojnički habitus generala Cainea pojačava dramatiku perzijske situacije. Caine je, što bi se reklo, „vojničina s dna kace”: bivši pilot F-16, specijalac i obavještajac, s višekratnim terenskim iskustvom u ratu u Iraku i s višegodišnjim radom u vrhu CIA-e, gdje je od 2021. do 2024. bio pomoćnik direktora za vojna pitanja. Iz CIA-e je i otišao u mirovinu, iz koje ga je Trump lani vratio u pogon. Ukratko, čovjek koji se ne zaustavlja pred opasnostima, osim kad je stvarno opasno.
Upravo zato je oprez takvog ratnika važna terenska činjenica, koju bi valjalo uzeti u obzir u svim analizama rata. Pogotovo u vremenima poput ovih, kada generali smiruju političare, umjesto da je obratno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....