Rusija je spremna voditi vječni rat, a da se to shvati samo treba promotriti primjer Vladimira Medinskog, omiljenog pseudo-povjesničara ruskog vođe Vladimira Putina, piše u svojem komentaru Jamie Dettmer, urednik rubrike mišljenja u Politicu.
Medinski je, kako se navodi, bio turbo-domoljubni kremaljski ministar kulture od 2012. do 2020. i nadgledao je ponovno pisanje kurikuluma iskrivljene povijesti koji se trebao predavati ruskim školarcima. Kao zagovornik podizanja kipova Josifa Staljina, bio je vodeći progonitelj povjesničara i kroničara gulaga, a prošlog je tjedna predvodio moskovsku delegaciju na pregovorima o Ukrajini u Istanbulu.
Medinski se pozvao na Veliki sjeverni rat 1700.-1721. kao upozorenje da je Rusija spremna boriti se protiv Ukrajine koliko god je potrebno do pobjede - ili da je se prisili na predaju.
"Veliki sjeverni rat sa Švedskom trajao je 21 godinu. Ali samo nekoliko godina nakon što je počeo, Petar Veliki ponudio je mir Šveđanima... Što su Šveđani rekli? ‘Ne, borit ćemo se do posljednjeg Šveđanina‘", podsmjehnuo se Medinski u televizijskom intervjuu. Taj sukob između carske Rusije i Švedske bio je rat za prevlast nad baltičkom regijom i završio je švedskim porazom. Putin, pak, kako navodi autor, sebe zamišlja kao Petra Velikog - čak ima i brončani kip tog cara iz 18. stoljeća u sobi u svom kabinetu.
Trumpov zaokret
K tome, Putin vjerojatno vjeruje da mu neće samo dugotrajne borbe donijeti većinu revanšističkih ratnih ciljeva u Ukrajini, već će mu pomoći i beskrajni razgovori kojima će umanjiti želju američkog predsjednika Donalda Trumpa da postigne mirovni sporazum. Tako ni njihov dvosatni telefonski razgovor u ponedjeljak nije situaciju pogurnuo prema miru.
Trumpove objave na društvenim često su zvučale kao izrazi nade da će uspjeti posredovati u dogovoru - i to vjerojatno onom koji bi išao u korist Rusiji - no nakon njegove posljednje razmjene misli s ruskim kolegom nazire se zaokret. Umjesto da se razbjesni na tvrdoglavog Putina - što je nešto čemu se ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nadao - Trump se sada čini spremnim odustati, pa čak i jest odustao od svog upornog hvalisanja da može dovesti rat do rješenja.
Nakon što je prošli tjedan prihvatio Putinovu odluku da se ne pojavi u Turskoj i ustvrdio da rat neće završiti dok se njih dvojica ne "sastanu" i osobno to riješe, u ponedjeljak je šef Bijele kuće sugerirao da se mirovni sporazum zapravo može ispregovarati samo između Rusije i Ukrajine "jer one znaju detalje pregovora o kojima nitko drugi ništa ne bi znao", napisao je Trump.
U razgovoru s novinarima u Bijeloj kući, Trump je također sugerirao da bi mogao napustiti cijeli projekt posredovanja u mirovnom sporazumu, žaleći se da je "to bila europska situacija". "I trebala je to i ostati. No, prethodna administracija nas je čvrsto uvjerila da se moramo uključiti", kazao je Trump. Također je poručio da, ukoliko ne bude napretka, "jednostavno ću se povući", što je već zvučalo kao zloslutna, trenutačno izgovorena, ali trajna prijetnja.
Ranije je američki potpredsjednik JD Vance zborio u sličnom tonu, rekavši: "Pokušat ćemo to okončati, ali ako to ne možemo okončati, na kraju ćemo reći: ‘Znate što? Vrijedilo je pokušati, ali nećemo se više baviti time‘".
Rusi dobro ‘čitaju‘ Trumpa i sjećaju se avanture s Kimom
To bi, bez sumnje, izazvalo cerek u Kremlju. Putin i njegovi pomoćnici, naime, itekako dobro ‘čitaju‘ Trumpa - razumiju njegov obrazac velikih riječi i izjava, ali i gubitak pažnje kada se rasprave razvuku, baš kao što je to bilo u njegovom prvom mandatu sa sjevernokorejskim vođom Kim Jong-unom.
Ako se za mišljenje pita njemačkog ministra obrane Borisa Pistoriusa, navodi autor, Rusija Trumpu nudi nekakav klimav dogovor, prije nego što "nastavi kupovati vrijeme" s "neiskrenim frazama". "Jasno treba reći da se Putin još uvijek ne čini ozbiljno zainteresiranim za mir ili prekid vatre - barem ne pod uvjetima koji su prihvatljivi drugima. Čujem riječi, čujem izjave, ali na kraju se držim svojega i kažem ‘više ne sudim po riječima, samo djelima i postupcima‘. Vjerujem da nam to svima pomaže više nego nagađanja o ozbiljnosti namjera".
No, zašto bi itko očekivao da će Putin doista ozbiljno misliti o završetku rata, pita se Politicov urednik. Kremlj, kako navodi Dettmer, uvijek odugovlači, što je taktika koju je više puta koristio kada je sudjelovao u pregovorima, a za koje nema puno interesa da ih zaključi, osim pod punim vlastitim uvjetima. A pritom mu je glavni prioritet da ne prihvati prekid vatre prije nego što dobije ustupke koji bi značili kraj demokratske i neovisne Ukrajine.
‘Crvene linije‘ Moskve nisu se pomaknule niti za milimetar u godinama nakon što je Putin pokrenuo svoju invaziju punog opsega. Ruski čelnik i njegovi glavni pomoćnici mjesecima su ih nedvosmisleno opisivali - to su uvjeti koji bi, zapravo, rastrgali narod Ukrajine na komade. Žele jamstva da se Kijev nikada neće pridružiti NATO-u, da će ostati geopolitički neutralan i nesposoban upravljati vlastitom sudbinom te s ozbiljnim ograničenjima naoružanja. Kremlj također želi da Krim i četiri istočne regije za koje tvrdi da su dio Ruske Federacije, budu i međunarodno priznate kao takve.
Od čega Putin treba strahovati?
A do tada, kako se Medinski hvalisao, Rusija će nastaviti voditi rat, uz pomoć Trumpove administracije koja nije spremna izvršiti nikakav pritisak na Vladimira Putina i vjerojatno neće nastaviti vojno podržavati Ukrajinu - napokon, i Trump i Vance, podsjeća autor, tvrde da je to europski nered i da SAD nikada nije trebao biti uključen.
Čak i da je Zelenski bio sklon popustiti Putinovim zahtjevima - a nije - malo je vjerojatno da bi mogao dobiti podršku svog parlamenta ili naroda na referendumu. Mnogi u vojnim krugovima bili bi zgroženi i bijesni te bi se zapitali zašto je onda bila potrebna tolika žrtva. Zemlja bi, kako se ističe, završila upletena u političke sukobe.
Na kraju se autor pita zašto bi se Putin uopće trudio ozbiljno pregovarati o miru, kada je jedino čega se treba plašiti samo američko okretanje leđa Ukrajini ako se ne postigne mirovni sporazum. To je, zaključuje, besprijekorna logika, što je shvatila i bivša američka veleposlanica u Ukrajini, Bridget Brink, objasnivši da je donijela odluku o svojoj ostavci prošlog mjeseca "jer je politika od početka administracije bila izvršavati pritisak na žrtvu, Ukrajinu, a ne na agresora, Rusiju".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....