Tijekom dugih godina na dužnosti ruskog predsjednika, Vladimir Putin svjestan je moći vizualnog dojma. Kad sam ga prvi put intervjuirala 2001. godine, neposredno prije uključivanja kamera, u prostoriju je utrčao savjetnik i uklonio male čaše za vodu sa stola ispred nas.
"Zašto ste to učinili?", upitala sam.
"Ne želimo da netko pomisli da su bile za votku. A osim toga, ne smijemo dopustiti da se čaša prolije uživo na televiziji. Televizija je nuklearna bomba kada je riječ o publicitetu", glasio je odgovor, piše za BBC Bridget Kendall, dugogodišnja BBC-jeva dopisnica iz Moskve.
"Svi u Rusiji, a osobito Putin, shvatili su da je televizija ključna za učvršćivanje moći", kaže Peter Pomerantsev, autor i politički analitičar.
Tijekom godina Putin je transformirao Rusiju iz krhke demokracije u nastajanju u pretežno autoritarnu državu koja se vrti oko njega kao predsjednika. Dramatično je promijenio i samoga sebe. Na ranijim fotografijama djelovao je kao sitna i povučena osoba, nesklona kamerama. Kako se onda taj naizgled miran i povučen dječak te nenametljivi birokrat pretvorio u predsjednika koji je tako spremno prigrlio svjetla reflektora?
Putinov izoštren osjećaj za moć slike postojao je mnogo prije njegova uspona na vlast. Kao i većina mladih ljudi koji su odrastali 1960-ih i 1970-ih, Putin je bio dijete televizijskog doba. Njegovi uzori bili su špijunski junaci iz popularnih sovjetskih televizijskih serija i filmova.
‘kao james bond, prokleti tajni agent‘
Prema vlastitom priznanju, upravo su ga ti čvrsti, šutljivi dvostruki agenti koji se bore protiv neprijatelja sovjetske države nadahnuli da izgradi karijeru u KGB-u, obavještajnoj službi Sovjetskog Saveza. Kao operativac KGB-a, a potom i poslušni partijski dužnosnik, izbjegavao je pozornost.
No kada je 1999. godine katapultiran na mjesto vršitelja dužnosti predsjednika, a nekoliko mjeseci poslije izabran za predsjednika, pokazalo se da su on i njegovi savjetnici za odnose s javnošću itekako svjesni važnosti vizualne prezentacije u oblikovanju predsjedničkog imidža.
Dio procesa izgradnje tog imidža bio je uklanjanje svega što nije bilo korisno. Tako je Putin predstavljen kao uvjereni apstinent. Na godišnjim susretima sa stručnjacima za vanjsku politiku u diskusijskom klubu Valdai Discussion Club, držao bi se šalice čaja s medom, dok su se posvuda oko njega posluživala skupa vina. U rijetkim prilikama kada bi popio neko piće, njegovi savjetnici trudili su se to prikriti.
Jednom sam upoznala kustosa lokalnog muzeja koji mi je ispričao kako je sjedio s predsjednikom i uživao u ruskim palačinkama prelivenima votkom kako bi dobile dodatnu jačinu.
"Ali nemojte nikome reći“, preklinjao me. "Po tom pitanju bili su vrlo strogi. Mogao bih imati problema“, rekao mi je.
Drugi dio strategije bio je poslati poruku da je on potpuna suprotnost svom prethodniku, Borisu Jeljcinu, čiji su javni alkoholni ispadi šokirali i posramljivali mnoge Ruse. Putin je navlačio pilotsku kacigu kako bi upravljao borbenim zrakoplovom. Isticala se njegova vještina u džudu. Sve je to služilo kako bi ga se prikazalo kao energičnog, zdravog čovjeka od akcije, a ne kao boležljivog pijanca.
bez majice u sedlu ‘Marlboro Mana‘
Možda je najpoznatiji od svega bio niz fotografija koji je započeo 2007. godine, a na kojima je prikazan golih prsa kako jaše konja poput ruskog "Marlboro Mana“, peca u rijeci ili pokazuje mišiće plivajući leptirovim stilom. Je li on to doista radio? Ili je na tim fotografijama postojala svjesna doza humora?
Ljudi zaduženi za njegov imidž vrlo su dobro znali što rade, smatra Peter Pomerantsev.
"Za jednu vrstu publike to je vrlo neotesano, ali mi ćemo to napraviti ironično pa će na neki način ispasti frajer. Za drugu publiku, to je Rusija koju treba voditi tradicionalni snažni junak. Putin je igrao ulogu vrlo, vrlo tradicionalnog sovjetskog vođe, ali je to činio u eri reality emisija, MTV-ja i ‘šećernih tatica‘", objašnjava.
"Putin je trendseter. Izgradio je imidž prvog populističkog predsjednika, prvog otvoreno priznatog moćnika 21. stoljeća", kaže Fiona Hill, stručnjakinja za Rusiju i savjetnica američkih predsjednika.
Putin je svakako slao različite poruke različitim publikama. Prema vanjskom svijetu, poruka je bila da Rusija više nije slaba zemlja, nego sila s kojom se mora računati. Medvjed sa zubima i kandžama, kako je jednom izjavio.
Drugi spektakularni nastupi bili su još neobičniji, možda odražavajući nešto od dječaka iz Lenjingrada koji je napokon dobio priliku ostvariti svoje dječačke fantazije. Ronio je kako bi "otkrio" pažljivo postavljene relikvije na dnu Crnog mora, upravljao motoriziranim zmajem kako bi letio uz ugrožene ždralove te mazio mladunče ugroženog sibirskog tigra.
Putin je osobno tvrdio da je svrha svega toga bila podizanje svijesti o ekologiji i znanosti.
Je li shvaćao da je na rubu samoparodije?
Je li bio svjestan da su ti promidžbeni potezi bili na rubu samoparodije? Ili mu se već tada nijedan savjetnik nije usuđivao to reći? Ili ga jednostavno više nije bilo briga što drugi misle?
Rane Putinove fotografije, poput one iz njegove osobne dokumentacije iz 1985. godine za Stasi, sugeriraju čeličnu odlučnost iza suzdržane vanjštine. Riječ je o namjernoj povučenosti koja je nedvojbeno odgovarala ulozi u KGB-u, a dodatno je oblikovana obukom u službi.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza krajem 1991. godine, preoblikovao se u državnog dužnosnika s reputacijom lojalnosti i učinkovitosti, isprva služeći gradonačelniku Sankt Petersburg, a potom, nakon preseljenja u Moskcu, predsjedničkoj administraciji Borisa Jeljcina.
Na fotografijama iz tog razdoblja obično se nalazi u pozadini ili sa strane, nikada ne gledajući izravno u kameru i nikada se ne zadržavajući u središtu pozornosti. Nina Hruščova, praunuka sovjetskog vođe Nikite Hruščova, rekla je da joj je tijekom 1990-ih bilo rečeno kako je u krugovima KGB-a Putin bio poznat kao "noćni leptir" – čovjek koji se može sakriti gdje god poželi, osoba iz sjene. No kada je postao predsjednik, priča je bila posve drukčija. Činilo se da je objeručke prihvatio priliku isprobati različite uloge.
Nekoliko godina poslije, kada je fotografiran za nagradu Ličnost godine časopisa Time za 2007. godinu, instinktivno se zavalio u stolac i pogledao prema dolje, ravno u objektiv kamere, poput cara na prijestolju ili prijetećeg mafijaškog šefa.
"Glumio je moć za mene. Koliko znam, Putin voli takve fotografije. Mnogi njegovi pristaše također ih vole. One ga prikazuju kao čvrstog nacionalista", kaže za BBC Platon, fotograf časopisa Time koji je snimio tu fotografiju.
To je bilo ono što Peter Pomerantsev naziva "postmodernom verzijom autoritarne propagande", pri čemu Putin igra različite uloge poput svojevrsnog izvođača. Različite maske moćnika koje je preuzimao odražavale su se i u njegovoj politici. Kako bi Rusiju ponovno učinio snažnom, Putin je tvrdio da je potrebno uvesti više reda i nadzora odozgo.
Liječenje steroidima ili posezanje za botoksom?
Tako je, korak po korak, pojačavao kontrolu nad ruskim društvom, smanjujući prostor za slobodu izražavanja i kritiku. Pretvorio je Dumu u parlament koji gotovo bez pogovora potvrđuje prijedloge vlasti, marginalizirajući ili uklanjajući političke protivnike te često kritizirajući zapadne sile zbog, po njegovu mišljenju, nedovoljnog poštovanja prema Rusiji.
Njegove polugole, naglašeno mačo foto-sesije bile su predmet beskrajnih analiza kao odraz njegova samopouzdanja. Možda nam te slike govore i nešto o njegovim nesigurnostima: o želji da uvjeri svakoga, pa i samoga sebe, da je i dalje glavni te da je u jednako dobroj fizičkoj formi kao nekada.
Nakon 2008. godine, kada se povukao s predsjedničke dužnosti kako bi na četiri godine postao premijer, takve fotografije koje privlače pozornost također su slale poruku da je upravo on, a ne Dmitrij Medvedev, stvarni nositelj moći u zemlji.
Do dramatične vizualne promjene dolazi 2011. godine, što je označilo prekretnicu na njegovu političkom putu. Odjednom se u javnosti počeo pojavljivati s novim, zaobljenijim i natečenijim licem, koje je djelovalo ukočeno i gotovo bezizražajno.
To je bilo krajnje zbunjujuće. Je li to bio znak liječenja steroidima zbog neke bolesti?
Ili je posegnuo za botoksom u želji da ukloni znakove starenja i fizičkog propadanja? Nekoliko mjeseci poslije ponovno se kandidirao za predsjednika.
Ishod izbora nikada nije bio ozbiljno dovođen u pitanje, ali na otvorenom skupu na kojem je trebao proglasiti pobjedu njegovo je novo lice bilo obliveno suzama. Zaključila sam da je taj plač bio iskren. I glas mu je bio promukao od emocija.
Djelovalo je kao da osjeća olakšanje jer je sve prošlo prema planu, unatoč raširenim prosvjedima uoči izbora, kada su se, nevjerojatno, neki prosvjednici usudili podići transparente kojima su tražili njegov odlazak.
No pojedini analitičari pitali su se nije li i to bila još jedna pažljivo režirana predstava, osmišljena da prizove religijske prizore ikone koja plače, sugerirajući da je on postao svojevrsni sveti spasitelj Rusije. Što god da je bilo posrijedi, taj je događaj označio važan prijelomni trenutak.
‘pazi da mu ljudi ne mogu lako pristupiti‘
Njegov stisak nad zemljom jačao je godinama. Od tog razdoblja nadalje svaki oblik javnog otpora nije samo bio obeshrabrivan, nego je sve češće postajao i predmet zakonskih zabrana. Putin je postajao sve autoritarnija osoba, a Rusija sve manje tolerantna prema oporbenim glasovima.
"Putin je postao opsjednut time da sebe upiše u povijest kao spasitelja, ne samo Rusije nego i cijelog svijeta. To je bila prekretnica nakon koje je postao onaj Putin kakvog danas poznajemo", izjavila je Nađa Tolokonikova, jedna od feminističkih aktivistica iz grupe Pussy Riot, koja je zbog svojih prosvjeda završila u zatvoru te bila proglašena stranim agentom.
Danas, sa 73 godine, Putin nije ništa bliže odricanju od poluga vlasti nego što je bio 1999. godine, ali je znatno manje prisutan u javnosti. Mnogi nagađaju da je posljednjih godina postao paranoičniji, osobito nakon ruske invazije na Ukrajinu i izbijanja pandemije bolesti COVID-19. Kada se i pojavi pred kamerama, takvi su nastupi pomno režirani, kao da je čvrsto odlučio održavati distancu od vanjskog svijeta.
"Očito pazi na to da mu ljudi ne mogu lako pristupiti. To pokazuje da je zabrinut za osobnu sigurnost, od zaraza do mogućih pokušaja atentata", kaže Fiona Hill.
Rat u Ukrajini sada je ključan za njegov javni imidž. Ako pogledamo što je Putin bio nakon povratka u Kremlj 2012. godine, on još nije znao što je, koja je njegova bit.
"Ali on vjeruje da je napokon pronašao vlastitu misiju i svoju ulogu, a to je rat", kaže Mihail Fišman, iskusni ruski novinar.
Više od četiri godine nakon izbijanja rata, sukob s Ukrajinom za njega je i teret. Nastaviti ga djeluje kao sve veći izazov, ali i okončati ga nosi određene rizike. Putin je stvorio ekonomsku ratnu mašineriju i sustav unutarnje represije koji se ne može lako preokrenuti bez velikog rizika za njega samoga.
Četvrt stoljeća nakon što je preuzeo vlast, Putin ostavlja dojam udaljene i nefleksibilne osobe, kao da je zarobljen u zamci koju je sam stvorio. To je daleko od imidža dinamičnog sportaša i akcijskog junaka za koji se nekoć nadao da će ga definirati, piše BBC.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....