Prošlog ponedjeljka je ruski načelnik glavnog stožera, Valerij Gerasimov, arhitekt rata ruskog vođe Vladimira Putina protiv Ukrajine, napunio 70 godina. Kako bi se obilježila ova visoka okrugla brojka, taj vjerni Putinov sljedbenik odlikovan je Ordenom za hrabrost kao rođendanski poklon.
Za bilo kojeg drugog generala, dob od 70. godina značilo bi automatsko umirovljenje, ali Putin ne pokazuje znakove namjere da smijeni svog glavnog generala. Iako još nije objavljen predsjednički dekret kojim bi se produžio njegov mandat, Gerasimov ostaje na svojoj dužnosti. Trenutačna ratna strategija u Ukrajini će se tako nastaviti i nadalje, kao i čvrsti smjer režima mu Moskvi prema gerontokraciji - na veliko razočaranje mnogih unutar sustava.
Umjesto kremaljskih izraza naklonosti, uvrede na društvenim mrežama
Gerasimov je vjerojatno zadovoljan, ali nitko drugi se ne čini sretnim s idejom da se rat nastavi ovako kako sada izgleda. Iako je načelnik glavnog stožera već gotovo 13 godina, što je najdulji mandat još od carskih vremena, nije bilo ni javno iskazanih priznanja ni gesti osobnog poštovanja, kako piše Kremljolog Mark Galeotti, autor brojnih knjiga o Rusiji i Vladimiru Putinu, u svojoj je analizi za britanski The Times .
Dara Massicot, viša suradnica Zaklade Carnegie za međunarodni mir, komentirala je na X-u da je "jedna od osobitosti ruske vojske ta što cijenjeni/popularni viši časnici obično dobivaju mnogo toplih rođendanskih čestitki i nadimaka naklonosti. U slučaju Gerasimova, bilo je vrlo tiho".
Iako je njegov bivši ukrajinski kolega i imenjak, bivši šef ukrajinske vojske general Valerij Zalužnji, Gerasimova svojedobno nazvao "jednim od najpametnijih ljudi" te "snažnim i nepredvidljivim neprijateljem", u procjeni Pentagona u vrijeme njegovog imenovanja opisan je kao "možda ne najbriljantniji časnik svoje generacije, ali vrlo cijenjen i pouzdan".
No, vremena su se promijenila. U zajedljivim komentarima na vojnim stranicama društvenih mreža na njegov rođendan nazvali su ga "grobarom ruske vojske", "glavnim imbecilom" koji "koji je već trebao otići na odmor u Nizozemsku", aludirajući na potjernicu za ratne zločine koju je za njim izdao Međunarodni kazneni sud (ICJ) u Haagu, piše Jutarnji list.
Kada je šef plaćeničke vojske Wagner, Jevgenij Prigožin, veliki protivnik načina na koji je vojni vrh vodio rat u Ukrajini, 2023. godine izveo svoju neuspjelu pobunu - marš na Moskvu, koji je ubrzo nakon pokretanja prekinuo - rekao je general-pukovniku Vladimiru Aleksejevu, zamjeniku šefa vojne obavještajne službe, da je samo htio dočepati se Gerasimova i Sergeja Šojgua, tadašnjeg ministra obrane. Aleksejev je na to samo frknuo: "Samo ih nosi!"
Rođen u radničkoj obitelji u Kazanju, na jugozapadu Rusije, Gerasimov se odmah nakon škole prijavio u vojsku. Brzo je napredovao u činovima i služio u krvavom Drugom čečenskom ratu (1999.-2009.). Nije imao ranijih veza s Putinom, ali od imenovanja 2012. godine redovito je u pratnji ruskog čelnika tijekom vojnih vježbi i sastanaka osoblja.
Kao načelniku, njegova je uloga istovremeno biti vođa koji snosi odgovornost i ‘sindikalni povjerenik‘ ili predstavnik cjelokupnog osoblja, odnosno provoditi naredbe odozgo, ali i komunicirati državnom vodstvu zabrinutost vojske.
No, nitko ne vjeruje da Gerasimov radi ovo drugo. Njegov odnos s vlastitim vojnicima značajno se pogoršao s pokretanje invazije na Ukrajinu 24. veljače 2022. Čini se da je bio jedna od rijetkih visokorangiranih osoba s kojima je Putin dijelio svoje planove, a kako je Galeottiju otkrio jedan britanski obrambeni dužnosnik, "nemoguće je da nije znao da je san o brzom preuzimanju Ukrajine u najboljem slučaju kockanje, a u najgorem fantazija".
Kad je 1979. njegov davni prethodnik, maršal Nikolaj Ogarkov, čuo da Kremlj planira invaziju na Afganistan, digao je toliku ‘frku‘ i galamu da mu je tadašnji ministar obrane - stari prijatelj po piću sovjetskog vođe Leonida Brežnjeva - zabranio briefing vladajućeg politbiroa.
Gerasimov, nasuprot tome, čini se da uopće nije izrazio zabrinutost zbog invazije na Ukrajinu, navodi autor. Predsjedavao je strategijom grube sile, koja možda uspjela uvući Ukrajinu u neku vrstu vrlo neugodnog dogovora, ali uz strašnu cijenu za Rusiju - procjene govore o više od milijun mrtvih i ranjenih, desetkovanju elitnih snaga i gubitku većine flote tenkova.
Kandidata za nasljednika ima, ali...
Ipak, čini se da će se Putin, koji uvijek više brine o odanosti nego o kompetencijama, i dalje držati Gerasimova, iako nije da ga nitko ne bi mogao zamijeniti.
General Sergej Surovikin, 58-godišnji bivši časnik specijalnih snaga koji je služio u Afganistanu, Čečeniji i Siriji, nekoć se činio kao očiti nasljednik, ali prevelika bliskost s Prigožinom dovela je do njegovog pada u nemilost. Nemilosrdan i snalažljiv, još uvijek ima znatnu podršku u vojnim redovima, ali Putin njemu vjerojatno neće dati povjerenje.
Zapovjednik kopnenih snaga, general-pukovnik Andrej Mordvičev, općenito se smatra osobom koja je vodila "dobar rat", ali s 49 godina možda još nema dovoljno snažan autoritet za Gerasimovljevu poziciju. Također, nije poznat po tome da je uvijek spreman reći ‘da‘, što opet zvuči kao kao razlog za Putinovo ‘ne‘.
Zapovjednik padobranaca, 56-godišnji general-pukovnik Mihail Teplinski, sposoban je i energičan te ga neki u kremaljskom sustavu jako vole, ali čini se da se on sam trudi i pokušava izbjeći imenovanje koje je, na kraju krajeva, neka vrsta ‘otrovnog kaleža‘, piše autor.
Dok je god Gerasimov na dužnosti, malo je vjerojatno da će doći do stvarne promjene strategije. Nedavni upad najmanje 19 dronova u poljski zračni prostor, što je bilo koliko test i upozorenje Europi, toliko i pokušaj izbjegavanja ukrajinske protuzračne obrane, možda je mnoge šokirao, ali se u potpunosti uklapa u obrazac kalibriranog pritiska. Jedan dužnosnik NATO-a otkrio je Galeottiju, kako sam navodi, da je to "bilo na jednoj razini nepromišljeno - jer što bi bilo da je netko poginuo? - ali istovremeno i oprezno izvedeno". "Rusi uvijek provjeravaju koliko daleko mogu ići", istaknuo je taj dužnosnik.
Gerasimov je bio zapovjednik tenkovskih postroji obučen za brze, odlučne manevre kombiniranih oružanih snaga koji su karakterizirali i sovjetsku i rusku doktrinu, onakvih kakvi su izvođeni i u Bjelorusiji tijekom aktualne vojne vježbe Zapad 2025. No, rat u Ukrajini je postao drugačija vrsta rata, a Gerasimov se nosio s tim oslanjajući se na masovnost svoje ljudske sile. Nakon što je vidio kako njegovi dragocjeni tenkovi gore na ukrajinskom bojištu, umjesto toga oslanja se na vojnike. Njegova je računica da Rusija može voditi rat iscrpljivanja dulje od Ukrajine, s obzirom na rusku populaciju od 143 milijuna na 40 milijuna Ukrajinaca, prenosi Jutarnji list.
Dugoročno bi to moglo funkcionirati, i dok su Ukrajinci pokazali domišljatost koja odgovara njihovoj odlučnosti, Rusi su također naučili mnoge lekcije, i taktički i industrijski. Umjesto mitskih ljudskih valova "mesnih napada", oni sada često djeluju u malim timovima koji se infiltriraju u rijetke, raštrkane ukrajinske linije ili na motociklima pokušavaju projuriti preko ničije zemlje, koju nadziru dronovi prije nego što se spuste u borbu.
No, u svemu tome postoji razočaranje u cijelom časničkom zboru, ne samo time što je Gerasimov i dalje tamo gdje jest, već i zato što ne postoji nikakav prostor za bilo kakvo preispitivanje cjelokupnog pristupa. U tom mučnom i kompliciranom ratu, Gerasimov se i dalje drži krutog hijerarhijskog pristupa, u kojem su rana napredovanja često anulirana i upropaštena zbog tromosti, odnosno neuspjeha u brzom iskorištavanju tih povoljnih situacija na terenu. Prošlog mjeseca, primjerice, kako navodi autor, ruski jurišni odredi su napredovali prema gradu Dobropilju u najvećem napredovanju u jednom danu u više od godinu dana, ali dok su Ukrajinci brzo premjestili svoje snage kao odgovor, izostanak ruske nadogradnje napada doveo je do toga da su mnoge njihove postrojbe opkoljene, a ljudstvo zarobljeno ili uništeno.
Nezadovoljstvo Gerasimovljevim ostankom na poziciji odražava širu generacijsku napetost unutar sustava. Putin, 72-godišnjak čija sve izoliranija pozicija znači da zapravo ne poznaje mladu generaciju vođa, drži se onih političkih veterana koje poznaje. Putin predsjedava sve starijim režimom. Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov ima 75 godina i već godinama aplicira za odlazak u mirovinu. Sigurnosni aparat također je u rukama umirovljenika, od boležljivog 73-godišnjeg Aleksandra Bortnikova, koji još uvijek vodi Federalnu sigurnosnu službu (FSB), do 71-godišnjeg zapovjednika Nacionalne garde, Viktora Zolotova.
Režim staraca za koje nije sigurno da će ih mlađi spašavati
Istovremeno, većina ljudi koji doista vode zemlju u Putinovo ime, pripada drugoj generaciji. Mihail Mišustin, ruski premijer, ima 59 godina, Denis Manturov, prvi zamjenik premijera, ima 56 godina, ministar financija Anton Siluanov ima 62 godine, a ministar industrije Anton Alihanov ima samo 38 godina. Elvira Nabjuljina, predsjednica Središnje banke, ima 61 godinu. Za razliku od Putinove generacije, oni ne predstavljaju relikvije sovjetskog doba koje još uvijek žude i snatre o danima kada je zemlja bila supersila u sklopu Sovjetskog Saveza. Također, to su ljudi istinski zabrinuti za dugoročni period, budući da gospodarstvo klizi u stagnaciju, a zemlja riskira da postane kineski vazal.
U vlasti, kao i u ratu, također postoji prostor za taktičke inovacije, ali nema promjene u ukupnom strateškom planu. Mišustin je predvodio masovnu digitalizaciju vlade, Nabjuljina je činila čuda štiteći gospodarstvo od sankcija, a Manturov je olakšao prelazak na ratno gospodarstvo, koji je mogao biti razoran.
"Nitko od njih nema stvarnog utjecaja na cjelokupni smjer kretanja. Njihov je posao samo činiti čuda kada šef to zahtijeva. I, da, to ih frustrira", rekao je Galeottiju jedan iskusni moskovski promatrač zbivanja.
Zasad nitko ne može puno učiniti po tom pitanju. Putin nije samo ustavno nedodirljiv, već je i siguran sve dok je sigurnosni aparat lojalan. Ipak, pobuna grupe Wagner podsjetnik je na rizike koje nosi pasivno nezadovoljstvo. Kada je nekoliko tisuća plaćenika krenulo put Moskve, i Gerasimov i Zolotov pokušali su nagovoriti svoje snage da se suprotstave. Međutim, većina se jednostavno povukla kako bi vidjeli što će se dogoditi.
Ako ikada dođe do ozbiljnog izazova za Putina i njegove ostarjele pajdaše, pitanje je hoće li ambiciozna i nezadovoljna mlađa generacija generala i dužnosnika zbiti redove ne bi li ih obranila, zaključuje za The Times Mark Galeotti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....