Ukrajina moćnim dronovima razara Rusiju, crta bojišnice se ne miče, dnevno ginu stotine vojnika na obje strane, ali Putin i dalje ne popušta, i dalje želi slati tuđe sinove na bojišnicu.
Kremlj je regionalnim vlastima naložio da ove godine pokušaju regrutirati 409.000 ugovornih vojnika, s ciljem da se snage na fronti popune bez službenog proglašavanja nove mobilizacije, koju Moskva pokušava izbjeći po svaku cijenu. Taj broj, potvrđen još krajem prosinca 2025. kroz izjavu šefa ukrajinske vojne obavještajne službe Kirila Budanova, znači da je Kremlj premašio i vlastiti plan za 2025. godinu, kada je, umjesto planiranih 343.000, na kraju upisano čak 403.000 novih ugovora.
Novačenje sve sporije, kvota sve dalje
Stvarnost na terenu, međutim, znatno se razlikuje od proklamiranih planova. Prema podacima ukrajinske vanjske obavještajne službe (SZR), do početka srpnja 2026. Rusija je upisala tek oko 195.000 ugovornih vojnika, odnosno manje od pola godišnjeg cilja, uz dnevni tempo od 1070 do 1090 novih regruta, što je znatno manje od 1200 dnevno zabilježenih 2024. i 2025. godine. Njemački istraživač Janis Kluge, koji rusko novačenje prati kroz analizu saveznih i regionalnih proračuna, izračunao je da je u prvom tromjesečju 2026. isplaćeno samo 71.216 saveznih bonusa za potpisivanje ugovora, najmanje za taj period u posljednje tri godine, uz pad tempa na oko 800 novaka dnevno. Tijekom drugog tromjesečja tempo se donekle stabilizirao na približno tisuću ugovora dnevno, odnosno oko 30.000 mjesečno, ali to je i dalje daleko od onoga što bi bilo potrebno za ispunjenje godišnje kvote od 409.000 vojnika.
Kako bi popunio manjkajuće brojke, Kremlj sve otvorenije poseže za prisilnim metodama. Rusko Ministarstvo znanosti naložilo je sveučilištima da najmanje dva posto studenata potpiše ugovor s Ministarstvom obrane, što bi teoretski moglo osigurati i do 76.000 novaka, gotovo petinu cjelogodišnjeg cilja. Uz to, poduzeća u nekim regijama, poput Rjazanske oblasti, po zakonu su dužna svaka dva do šest mjeseci "birati kandidate" iz redova zaposlenika za slanje u vojsku, ovisno o veličini tvrtke. Rusija je istodobno podignula i ciljeve za novačenje stranaca, sa 16.000 na 18.500 osoba, dok planira uvući i oko 7900 stanovnika privremeno okupiranih ukrajinskih teritorija, što ukrajinske vlasti karakteriziraju kao ratni zločin.
Dezerterstvo kao rastuća prijetnja iznutra
Dok Kremlj muku muči s pridobivanjem novih vojnika, isto toliko ga izjeda i bijeg onih koji su već u uniformi. Prema podacima organizacije za ljudska prava Peace Plea, koje navodi nevisni ruski portal Meduza (u egzilu), već u svibnju 2025. više od 28.000 ruskih vojnika bilo je pravno osuđeno za samovoljno napuštanje jedinice, poznato u ruskom žargonu kao "SOČ". Ukrajinska analitička skupina Frontelligence Insight, analizirajući interne ruske dokumente, procjenjuje da bi stvarna brojka dezertera mogla biti i dvostruko veća od službeno objavljene. Bijeg iz jedinice u Rusiji tretira se kao teško kazneno djelo: odsutnost dulja od mjesec dana povlači kaznu do deset godina zatvora po članku 337. ruskog Kaznenog zakona, a ako tužiteljstvo dokaže namjeru trajnog napuštanja službe, kazna prema članku 338. za dezerterstvo u vrijeme mobilizacije može dosegnuti i 15 godina strogog zatvora. Unatoč tome, mnogi vojnici procjenjuju da je i zatvorska kazna bolja opcija od povratka na bojište, jer im barem osigurava otpust iz vojne službe – premda vlasti posljednjih godina sve češće pokušavaju osuđene ponovno vratiti u rat.
Ciljane skupine: dužnici, osumnjičenici, ročnici
Budući da masovni odaziv izostaje, lokalne vlasti u Rusiji sve se više okreću ranjivim skupinama koje je lakše prisiliti ili nagovoriti na potpisivanje ugovora. Istraživač Janis Kluge za Financial Times je objasnio da regionalni dužnosnici "točno znaju tko ima dugove, tko je pod istragom i tko je nedavno ostao bez vozačke dozvole" te da su upravo ti ljudi njihova glavna meta. Aktivisti za ljudska prava, koje citira The Moscow Times, ovakav pritisak izravno povezuju s Putinovom odlukom da izbjegne još jedan politički rizičan val mobilizacije, poput onog iz rujna 2022., kada je pozivanje 300.000 rezervista izazvalo egzodus stotina tisuća ruskih muškaraca iz zemlje. Grigorij Sverdlin, osnivač antiratnog projekta Get Lost koji Rusima pomaže izbjeći vojnu službu, ocjenjuje da Putin očito odgađa novi val mobilizacije, pa Ministarstvo obrane mora sve jače pritiskati različite društvene skupine da potpišu ugovore.
Rezultati takvih kampanja često su, međutim, razmjerno skromni u odnosu na uloženi trud. Policija u ruskoj regiji Habarovsk provela je prošle godine 2500 razgovora o regrutaciji, ali uvjerila je samo 32 osobe da potpišu ugovor, od kojih su svi osim četvorice bili osumnjičenici u kaznenim istragama. Unatoč tome, regionalne vlasti nastavljaju dramatično povećavati financijske poticaje – ukupni iznos saveznih i regionalnih isplata u nekim dijelovima Rusije danas doseže i više od dva milijuna rubalja, odnosno oko 25.000 dolara po novom vojniku, dok bonusi u siromašnijim regijama nadilaze 15.000 dolara. Ovakvi poticaji stvorili su cijelu paralelnu industriju privatnih regrutera koji zarađuju provizije za svaku osobu koju uspiju uvjeriti da ode na frontu.
Rat troši ljude brže nego što stižu zamjene
Vojni analitičar Michael Kofman iz zaklade Carnegie za međunarodni mir upozorava da su ruske snage na terenu brojčano rasle, ali da se opseg njihovih ofenzivnih operacija istodobno smanjio, jer se novi ugovorni vojnici koriste prvenstveno za nadoknadu gubitaka na prvoj crti, a ne za stvaranje operativnih rezervi. "Ako ne uspiju poboljšati regrutaciju ili provesti mobilizaciju, ruskim jedinicama ponovno će nedostajati ljudstva", upozorio je Kofman, dodajući da bi vojska s vremenom mogla postati ranjiva i početi gubiti teritorij koji je do sada teško i sporo osvajala.
Budžet za rat sve teže se puni
Paralelno s problemima na fronti i u regrutnim uredima, rusko gospodarstvo trpi sve teže posljedice ukrajinske strateške kampanje protiv energetske infrastrukture. Prema procjenama ukrajinskog Glavnog stožera, do srpnja 2026. onesposobljeno je 42,74 posto ruskih rafinerijskih kapaciteta, a šteta naftnoj industriji od kolovoza 2025. procjenjuje se na 13,5 milijardi dolara. Reuters navodi da je ruska proizvodnja goriva u lipnju 2026. pala 25 posto na godišnjoj razini i da trenutačno zaostaje oko 20 posto za domaćom potražnjom. Kremlju bliski Centar za makroekonomsku analizu (CMAKP) prepolovio je prognozu rasta ruskog BDP-a za 2026. na samo 0,5 do 0,7 posto, upravo zbog udara na izvoz nafte i naftnih derivata. Cijena benzina na malo u Rusiji porasla je za 16,4 posto od kraja prosinca 2025. do sredine srpnja, a dizela za 18 posto, dok analitičari upozoravaju da bi zalihe benzina, ako se trend pada proizvodnje nastavi, mogle biti iscrpljene do jeseni. Ruska revizorska Računska komora procjenjuje da bi manjak proračunskih prihoda za 2026. mogao dosegnuti oko 2,1 bilijun rubalja, od čega više od bilijuna rubalja otpada upravo na prihode od nafte i plina, novca koji je Moskvi prijeko potreban za financiranje rata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....