Istanbul bi u četvrtak trebao biti domaćin povijesnim pregovorima Rusije i Ukrajine. Broje se dani, zapravo sati, ali u vrijeme pisanja ovog teksta još nije bilo poznato hoće li ruski predsjednik Putin na pregovore osobno doći ili će u najboljem slučaju tamo poslati "samo" Sergeja Lavrova i nekoliko nižih službenika.
Lavrov je velikan svjetske diplomacije, najveći nakon grofa Aleksandra Mihajloviča Gorčakova koji je zaslužan za obnovu ruskog ugleda nakon Krimskog rata, čovjeka koji je vješto koristio ravnotežu europskih snaga (Pruske, Francuske i nas ovdje u tadašnjoj Austro-Ugarskoj), da bi u konačnici 1871. postigao ukidanje članaka Pariškog sporazuma koji su Rusiji ograničavali prisutnost na Crnom moru. Usporedba Lavrova i Gorčakova je dakle primjerena, ali je samo digresija kojom želim ukazati na snagu ruske delegacije ako u njoj i ne bude Putin.
Putin, zapravo, oteže i dalje jer mu samo ispunjavanje maksimalističkih zahtjeva omogućuje da kod kuće može reći da je njegova "specijalna vojna operacija" bila uspjeh. A bila je vraga, jer vlast predsjednika Volodimira Zelenskog nije srušena, nije izvršena "bjelorusizacija" Ukrajine kako je to lijepo rekao kolega Vlado Vurušić, niti je unatoč ogromnim ljudskim žrtvama osvojeno puno ukrajinskog teritorija.
Naime, u ovom krugu, Rusija je osvojila samo 8 posto teritorija. Ukupno s prvim krugom agresije, onim iz 2014. kad je osvojeno 11 posto, Rusija se domogla nešto manje od 20 posto. Nakon 9 mjeseci od prekograničnog ukrajinskog upada, kaže glavni ukrajinski zapovjednik Oleksandr Sirski, i dalje se vode snažne borbe na zapadnom dijelu Kurske oblasti.
Putinov pad kroz prozor
Ako ne dobije maksimum, Putin mora nastaviti agresiju da ne bi doživio ono što su prošli njegovi oponenti među oligarsima - da jednog dana ne bi pao kroz prozor. Zato ne želi pristati ni na primirje prije pregovora. Svakodnevni napadi na ukrajinske civile velika su poluga u pregovaračkom procesu, gledano iz Rusije.
Donald Trump, novi "Captain America", izvorni "Kapetan tarifa", postao je prilično nervozan jer je naglas obećavao da će okončati ovaj rat sljedećeg dana kad stupi na dužnost. Onda je govorio o danima, tjednima, a prošli su već mjeseci. Trump je optužio Ukrajinu da je ona kriva za rat. Zelenskome je pod nos gurnuo tzv. sporazum o mineralima, nadajući se da ga ovaj neće potpisati uz argument da je to čin nacionalne izdaje.
Trump bi se tada mogao izvući da je pokušao, ali se Ukrajina, eto, ponaša nerazumno. Zelenski je uistinu bio na tom putu, ali su ga domaći savjetnici i poneki europski uvjerili da potpiše. Nema Ukrajina toliko tih rijetkih minerala da bi je to upropastilo. Taj potpis je Trumpa, ne njegovom voljom, vratilo u igru, a njegov prijatelj i uzor Vladimir Putin nije se dao nagovoriti ni na što. Time je Trumpa, dakako, iznervirao.
Trump je rekao da bi Ukrajina trebala pristati na primirje, a Zelenski otići u Istanbul... ovaj je na nesreću pristao i rekao da će tamo čekati na Putina. Putin ne želi razgovarati "s čovjekom krvavih ruku" koji "nema izborni legitimitet".
„Ovo je pomalo kao partija tenisa“, rekao je za Kyiv Independent Anatol Lieven, direktor programa Euroazije u Quincy Institutu za odgovorno državništvo.
„Dvije strane prebacuju loptu amo-tamo i tamo-amo. I moramo vidjeti gdje lopta završava“, dodao je. Oleksij Melnik, sudirektor za vanjsku politiku i međunarodnu sigurnost kijevskog "promišljališta" Razumkov Centre, kaže da je situacija uoči istanbulskih pregovora neizvjesna. Putin bi mogao u zadnji tren iznijeti nove zahtjeve za svoju nazočnost na tim pregovorima, a zatim kriviti Ukrajinu što se nije s njima složila.
Nije od vele pameti
Trump je najavio da će, možda, u četvrtak doletjeti iz Katara na te pregovore. Zelenski je oduševljen i sad je Putin u problemu. (Putin) razumije da je Amerika, odnosno predsjednik Trump ozbiljan igrač, posebno u svojoj kulturi donošenja radikalnih i nepredvidivih odluka -rekao je Melnik. Trump, rekli bi Dalmatinci, "nije od vele pameti" kad je o politici riječ. Primjerice, ne zna o čemu govori Deklaracija o nezavisnosti koja mu visi u uredu (kaže da govori o ljubavi i zajedništvu, a zajedništvo je upravo suprotan pojam od nezavisnosti koju je 1776. proglasilo 13 britanskih kolonija odričući se kralja i otadžbine, stvarajući neovisnu domovinu).
Međutim, Trump je patološki narcis, kako je to rekao ugledni splitski neuropsihijatar dr. Ivan Urlić. Iako bi volio da mu je Putin prijatelj, jako mu smeta njegovo vrdanje. Trump valjda jedini u zapadnome svijetu nije shvatio Putinov model ponašanja ni rusku kulturu diplomacije.
Ako ne dođe na pregovore sada, Putinu prijeti novi krug već najavljenih koordiniranih europskih i američkih sankcija. Dosadašnje ga nisu boljele, ali ako Trump (i EU) sankcionira sve one koji rade s Rusijom, Putin nema puno vremena. Ako Ukrajina ne ostane bez američke vojne pomoći i obavještajne podrške, ako istrpi strašnu cijenu u ljudskim životima, Putin će najkasnije krajem ove godine morati sjesti za pregovarački stol. Ulog će za njega tada biti značajno skuplji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....