Američki napadi na Iran dodatno su produbili paranoju ruskog predsjednika i njegovu želju da pobijedi u Ukrajini – pod svaku cijenu.
Ruski predsjednik Vladimir Putin osudio je ubojstvo ajatolaha Alija Hameneija kao "ubojstvo počinjeno u ciničnom kršenju svih normi ljudskog morala i međunarodnog prava".
Posljednji put kada su Sjedinjene Američke Države i Izrael bombardirali Iran, jedan je novinar upitao Vladimira Putina kako bi reagirao kada bi u takvom napadu bio ubijen iranski vrhovni vođa.
"Ne želim o tome ni raspravljati", odgovorio je tada ruski predsjednik.
Manje od devet mjeseci kasnije, nakon što je ajatolah Ali Hamenei poginuo u ciljanom napadu koji je predvodio Izrael uz američku potporu, Putin više nije imao izbora nego reagirati.
Atentat je vjerojatno aktivirao dva Putinova najdublja instinkta: duboko ukorijenjenu paranoju oko vlastitog opstanka na vlasti te politički instinkt preživljavanja koji definira pobjeda nad Ukrajinom – bez obzira na cijenu, piše Politico.
Oba su instinkta bila vidljiva u kratkom priopćenju objavljenom na internetskoj stranici Kremlja, u kojem je Putin ubojstvo Hameneija nazvao "ubojstvom počinjenim u ciničnom kršenju svih normi ljudskog morala i međunarodnog prava".
To je bila snažnija reakcija nakon zarobljavanja još jednog nekadašnjeg ruskog saveznika ranije ove godine – venezuelskog predsjednika Nicolása Madura.
Zanimljivo je, međutim, da Putin pritom nije imenovao zemlje koje stoje iza napada.
Mentalitet bunkera
U ruskim političkim krugovima smrt Hameneija izazvala je usporedbe s padom još jednog autoritarnog vođe.
Snimke snimljene mobilnim telefonom na kojima se vidi kako libijskog vođu Moamara Gaddafija 2011. godine linčuje razjarena masa nakon NATO-ove intervencije navodno su Putina, prema riječima dobro umreženog ruskog novinara Mihaila Zygara, dovele do stanja bijesa.
"Cijelom su svijetu pokazali kako je ubijen, sav obliven krvlju", rekao je tada vidno uzrujani Putin na jednoj televizijskoj konferenciji za novinare. "Je li to demokracija?"
U svibnju 2012., nedugo nakon Gaddafijeva pada, Putin se nakon razdoblja na dužnosti premijera ponovno vratio na mjesto predsjednika. Činilo se da tu funkciju preuzima s jasnom misijom – raskinuti odnose sa Zapadom i obračunati se s domaćom opozicijom, koju je optuživao da surađuje s ruskim neprijateljima kako bi srušila vlast.
"Upravo je Gaddafijeva smrt postala prekretnica u ruskoj politici, i vanjskoj i unutarnjoj", piše Aleksandar Baunov, viši suradnik berlinskog centra Carnegie Russia Eurasia.
Putin je, prema njegovim riječima, kao bivši agent KGB-a rušenje svjetskog lidera na tako brutalan način doživio kao "vrhunac izdaje".
S godinama se Putin sve više povlačio u izolaciju.
Tijekom pandemije COVID-a strani državnici, ali i ruski dužnosnici, morali su se držati nekoliko metara dalje od ruskog predsjednika. Susreti s građanima bili su, a i dalje su, pažljivo režirani.
Pokojni ruski oporbeni vođa Aleksej Navaljni slavno ga je nazivao "djedom u bunkeru", aludirajući na istragu njegova tima o luksuznoj palači koja se navodno povezuje s Putinom i koja uključuje mrežu tunela ukopanih 50 metara ispod zemlje.
‘Ubit će i nas‘
Najnoviji događaji vjerojatno će dodatno produbiti Putinovu paranoju.
Pad dvojice ruskih saveznika – Madura i Hameneija – u kratkom razdoblju potaknuo je neke prokremaljske komentatore da prekrše nepisano pravilo koje vrijedi otkako se Donald Trump vratio u Bijelu kuću: izbjegavati otvorenu kritiku Sjedinjenih Država i njihova predsjednika.
Predvodnik takvih reakcija bio je bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev, koji je napisao da je američki napad na Iran otkrio Trumpove "prave namjere".
Ruski televizijski voditelj i propagandist Vladimir Solovjov optužio je Sjedinjene Države da se ponašaju "poput grabežljivca", koristeći diplomaciju kako bi naveli "plijen da spusti gard prije nego mu zagrizu za vrat".
"Shvaćamo li da razgovor o Iranu zapravo znači i razgovor o Rusiji?" upitao je svoje gledatelje.
Ultranacionalistički ideolog i zagovornik rata Aleksandar Dugin upozorio je da bi Washington mogao planirati isto učiniti i Rusiji.
"Jedan po jedan, naši saveznici sustavno se uklanjaju", napisao je. "Jasno je tko je sljedeći i jasno je što zapravo znače pregovori s takvim neprijateljem", dodao je, aludirajući na pregovore o miru u Ukrajini u kojima posreduju Sjedinjene Države.
Prokremaljski portal Segodnja.ru otišao je još dalje, objavivši komentar pod naslovom "Kako će nas ubiti".
Za razliku od takvih reakcija, Kremlj je zadržao znatno diplomatskiji ton.
Dan nakon što je Putin osudio ubojstvo Hameneija, njegov glasnogovornik Dmitrij Peskov izrazio je "duboko razočaranje" što američki pregovori s Iranom nisu uspjeli, ali istodobno je izrazio "duboku zahvalnost" za američke napore u posredovanju za mir u Ukrajini.
"Prije svega vjerujemo samo sebi i branimo vlastite interese", dodao je.
Poruka je bila jasna: Putin neće dopustiti da mu emocije oko Irana poremete strateške ciljeve u Ukrajini.
"Njegovo najveće oružje u tom sukobu bila je spremnost i sposobnost Trumpove administracije da izvrši pritisak na Ukrajince i Europljane", rekao je Sam Greene, profesor ruske politike na King‘s Collegeu u Londonu. "Stoga nema apsolutno nikakav razlog da se toga odrekne."
Bez obzira na to što ruski predsjednik osobno osjeća, njegovi potezi pokazuju da je prije svega pragmatičar.
"Putin neće riskirati vlastitu sigurnost, sigurnost režima ili svoju viziju ruske nacionalne sigurnosti kako bi se izložio i pomogao Iranu, Sjevernoj Koreji, Kini ili bilo kome drugome", kaže Greene.
Za Moskvu kriza u Iranu ima i nekoliko potencijalnih prednosti: mogućnost rasta cijena nafte, nesuglasice između Europe i Sjedinjenih Država oko toga kako se nositi s posljedicama te Washington zaokupljen krizom umjesto ratom u Ukrajini.
Trumpovi potezi također jačaju Putinovu domaću i međunarodnu naraciju o opasnostima zapadne hegemonije.
Uz to, Putin ima sredstvo odvraćanja kakvo ni Gaddafi ni Hamenei nisu imali – najveći nuklearni arsenal na svijetu.
No nuklearno oružje ne pruža zaštitu od prijetnji iznutra. Ako pad savezničkih autokrata dodatno pojačava Putinove strahove, oni su vjerojatno usmjereni manje na NATO-ove projektile, a više na dvorske intrige.
Ruski predsjednik dobro zna da diktatori koji godinama akumuliraju toliku moć obično napuštaju vlast na jedan od dva načina, zaključuje Greene. "Ili u lisicama – ili u lijesu", kako piše Politico.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....