Ukrajinska vojna obavještajna služba procjenjuje da je Rusija do sada regrutirala i do 15 tisuća kubanskih državljana za rat u Ukrajini – brojku koju prenose i relevantni mediji, a koju Kijev smatra vjerojatno podcijenjenom. Iako je na osnovi dokumenata, ugovora i zarobljenih vojnika zasad potvrđen identitet nešto više od tisuću Kubanaca koji su potpisali službene ugovore s ruskom vojskom, ukrajinski obavještajci uvjereni su da je ukupni kontingent višestruko veći te da Kuba postaje jedan od glavnih izvora stranih boraca za Kremlj.
Istodobno, Moskva posljednjih mjeseci ponovno steže energetski zagrljaj oko Havane. Nakon godina kronične nestašice goriva i gotovo tri mjeseca bez ijedne isporuke sirove nafte, ruski tanker je krajem ožujka stigao na Kubu s "humanitarnom" pošiljkom nafte, što je u Moskvi otvoreno predstavljeno kao čin prijateljstva prema "najbližem savezniku u Karibima".
Ruski dužnosnici poručuju da ne mogu "stajati sa strane i gledati kako se naši kubanski prijatelji muče bez goriva", naglašavajući da će pomoć biti nastavljena, unatoč američkim sankcijama i blokadama. Za siromašne Kubance, koji ionako preživljavaju u uvjetima energetskog kolapsa, redukcija struje i praznih trgovina, ova nafta znači da će barem privremeno raditi bolnice, javni prijevoz i osnovna infrastruktura. No, ruska pomoć očito nije bez računa – mi vama naftu, vi nama vojnike.
Upravo u toj pukotini između geopolitičkih savezništava i socijalne bijede smješta se priča o kubanskim "dobrovoljcima" na istočnoukrajinskom frontu. Istraživanja novinara i organizacija za ljudska prava pokazuju da ruske službe u Kubu šalju regrutere i oglase za "rad u građevini" ili "vojnike‑ugovorce" s mjesečnom plaćom od oko 2000 dolara – svotom koja je na otoku s prosječnom plaćom od nekoliko desetaka dolara doslovno nezamisliva. Mnogi prijavljeni putuju u Rusiju formalno kao turisti ili sezonski radnici, a potom se, nakon dolaska u vojnu bazu ili okupirani Krim suočavaju s pritiskom da potpišu ugovor s vojskom, nerijetko na jeziku koji ne razumiju i bez mogućnosti da ga stvarno pročitaju. Oni koji su završili u zarobljeništvu ili pobjegli govore o prijevari, zastrašivanju i ucjenama – između ostaloga i prijetnjom da će, ako odbiju, dugovi za kartu i smještaj pasti na teret njihovim obiteljima kod kuće.
Ukrajinska obavještajna služba naglašava da ti ljudi pune redove postrojbi koje se koriste u najtežim dionicama fronta, gdje je smrtnost visoka, a ruski regruti sve otvorenije iskazuju otpor prema novim mobilizacijama. Za propagandu je dovoljno pokazati nekoliko snimki kubanskih vojnika kako mašu zastavama i zaklinju se na vjernost Moskvi; za stvarnu vojnu učinkovitost, ističu Ukrajinci, oni su marginalni u odnosu na stotine tisuća domaćih mobiliziranih vojnika.
Kubanska vlada javno inzistira na tome da "ne sudjeluje u ratu" i da je riječ o pojedincima koji su samoinicijativno pristupili ruskoj vojsci, no istodobno su prošle godine kubanske vlasti objavile da su razbile "kriminalnu mrežu trgovaca ljudima" koja je slala Kubance na ukrajinski front – što je bio pokušaj da se odgovornost prebaci na "posrednike". Ukrajinski obavještajci, međutim, tvrde da je režim u Havani itekako svjestan razmjera tog "izvoza" ljudi i da u najmanju ruku prešutno tolerira, ako ne i koordinira, dogovore s Moskvom – osobito sada, kada ruska nafta stiže kao spasonosna infuzija ekonomiji na izdisaju. U Washingtonu su, pak, ukrajinski dužnosnici nedavno na brifingu pred američkim kongresmenima upozorili da tisuće kubanskih boraca koji rame uz rame s Rusima ratuju u Europi predstavljaju "ozbiljnu sigurnosnu prijetnju" i za SAD, budući da se radi o produžetku suradnje starog sovjetskog saveznika s današnjim Kremljom.
Na osobnoj razini, iza velikih brojki kriju se priče o očaju. Mladići iz siromašnih četvrti Havane, Santiaga ili manjih provincijskih gradova odrastali su u zemlji koja više ne može osigurati ni osnovne prehrambene artikle, pa odlazak u Rusiju – uz obećanje redovne plaće, državljanstva i mogućnosti da novac šalju kući – mnogima izgleda kao jedini izlaz. A Putin to koristi... Jer umjesto gradilišta ili logističkih poslova završe u rovovima Donbasa i Zaporižja, u uniformama s ruskim oznakama, boreći se u ratu koji većina od njih ne razumije i koji je od njihove Kube udaljen tisućama kilometara. Oni koji su preživjeli i zarobljeni su na ukrajinskoj strani svjedoče da su, u trenutku kad su prvi put čuli eksplozije i vidjeli frontu, shvatili da su dali život u tuđi rat – rat u kojem su, za Moskvu, prije svega potrošna roba.
Sve to otkriva surovu dimenziju nove geopolitičke trgovine između Rusije i Kube: Moskva u karipsku državu šalje prijeko potrebnu naftu, čime održava na nogama režim koji je nekoć bio njezin hladnoratovski satelit; zauzvrat, s otoka stižu tisuće muškaraca spremnih – ili prisiljenih – potpisati ugovore i otići u smrtonosni rat protiv Ukrajine. Dok Kremlj na međunarodnoj sceni pokazuje slike "internacionalista" koji se bore uz Rusiju, stvarnost na terenu govori o tome da se siromaštvo i beznađe kubanskih obitelji pretvaraju u topovsko meso na rubu Europe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....