Kakvo se samo društvo okupilo ovih dana u Moskvi! Dugo nije viđeno toliko diktatora i autokrata na jednom mjestu. I svi kao nešto slave?! Ah, da, pobjedu nad “najvećim zlom u povijesti”, odnosno Dan pobjede nad nacizmom. Onim iz Drugog svjetskog rata. Vlastiti im totalitarizam, naravno, ne smeta.
Ako želiš ismijati neku povijesno važnu ideju, onda pusti da je predstavljaju likovi poput Vladimira Putina, Aleksandra Lukašenka ili njegova srbijanskog imenjaka Vučića... Može i Milorad Dodik.
Orban digao ručnu!
Jer ako je antifašizam ono što u Ukrajini već treću godinu rade Rusi, uz podršku Bjelorusije i bez osude i sankcija službenog Beograda – a sve pod izgovorom “denacifikacije” Ukrajine – onda taj pojam nije drugo do propagandna floskula. Prazan skup. Forma bez potpore u sadržaju. Neka vrsta parodije. U to se savršeno uklopilo i predstavljanje dronova koje ruska vojska koristi u ubijanju po Ukrajini.
Zanimljivo je da Putinov mađarski prijatelj Viktor Orban na koncu ipak nije dospio na paradu, makar se takvo što očekivalo. Jasna upozorenja iz Bruxellesa zbog takve vrste druženja s agresorom na Ukrajinu ipak su navela mađarskog premijera da se zamisli, pa je na koncu, unatoč svojem imidžu europskog “trouble makera”, pragmatično odustao od odlaska na travestiju Dana pobjede! Naposljetku, i izbori su blizu, nikad ne znaš kako bi birači mogli reagirati na autogol u području vanjske politike. Slovački premijer Robert Fico zato se nije dao smesti. U Kremlj je pohitao i Vučić, ne bi li ojačao svoju, ustrajnim prosvjedima studenata ponešto uzdrmanu poziciju u vlastitoj državi, ali i kako bi očito nastavio svoju lukrativnu politiku “jedan vođa, dvije stolice”. Pa dok ide, ide... Očito je procijenio da mu je i ovaj put bolje zamjeriti se EU-u (eurointegracija Srbije u ovom trenutku ionako ne izgleda kao nešto što bi se moglo brzo dogoditi!) nego okrenuti leđa ruskom vođi i tobožnjem zaštitniku Srbije.
Partijska diktatura
Upućeni tvrde da je Vučić zapravo pohitao u Moskvu ne bi li u četiri oka s Putinom porazgovarao o budućnosti energetskih sporazuma između dviju “bratskih država”, jer je Srbija gotovo potpuno ovisna o ruskom plinu.
Nitko od ovdašnjih antifašista nije se gurao na ovu karikaturalnu proslavu. Vjerojatno se ipak nisu usudili. Tu prvenstveno mislim na one s jakim ruskim (političkim) sentimentom; kao i na antifašiste koji nakon opravdane osude aktualnih ustašluka ili prijetećih desničarskih zastranjenja u javnom diskursu krenu nekritički glorificirati Josipa Broza Tita, relativizirati i pravdati masovna smaknuća poraženih te hvaliti totalitarni režim koji smo dobili nakon pobjede nad fašizmom. A to će reći da im je do demokracije zapravo stalo otprilike kao i Putinu ili Lukašenku.
Mogli ste ih prepoznati već nakon ruske okupacije Krima, dakle i prije otvorene vojne invazije na Ukrajinu, kada su govorili kako “nije pametno zamjerati se Putinu”... Čudan neki antifašizam. Jer, po toj naopakoj logici, nije bilo pametno ni zamjerati se Hitleru 1941. godine...
Nažalost, dok su zapadnoeuropske države 1945. krenule u izgradnju demokratskih društava, mi smo dočekali jednostranački, nedemokratski sustav, odnosno ideologiziranu partijsku diktaturu u kojoj su fašističkog neprijatelja vrlo brzo zamijenili “klasni”, “unutarnji” i drugi “neprijatelji” po volji komunističkog agitpropa.
Čelnici Saveza antifašističkih boraca i antifašista su, uoči obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom i Dana oslobođenja Zagreba, negodovali zbog činjenice da javna televizija ni ove godine neće reprizirati “Nepokoreni grad”, kao ni bilo koju drugu seriju ili film posvećen borbi protiv fašizma i nacizma, odnosno oslobađanju Zagreba. Uvrijedilo ih je i što im s HRT-a nisu odgovorili na zahtjev za izravnim prijenosom njihove svečane akademije iz Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog...
Rat je završio?
E, pa, možda je vrijeme da se u povodu važne povijesne obljetnice na HRT-u prikaže nešto drugo. Evo, recimo, komediju “Narodni heroj Ljiljan Vidić” u režiji Ivana-Gorana Viteza. Ljudi, opustite se malo! Drugi svjetski rat je, navodno, davno završio.
Iako, nedavno smo svjedočili inicijativi stranke DOMiNO da se ukine Dan antifašističke borbe. Nova uzdanica desnice, Tomislav Jonjić, ovih je dana izjavio kako “Zagreb 8. svibnja 1945. nije bio oslobođen, nego okupiran”. Dakle, očito je da se s kritikom godinama nam nametanih komunističkih mitova i svih poslijeratnih zlouporaba antifašističke borbe kroz prozor očito baca i “čista voda”, odnosno ono što je u ideji otpora fašizmu i nacizmu bilo plemenito i slobodarski, i što nas je naposljetku svrstalo na pobjedničku stranu povijesti. Ali neki i danas, i na desnici i na ljevici, očito priznaju samo podjelu – ili si ustaša ili si partizan. I ništa osim toga. Makar smo, kažu neki, zagazili u 2025. godinu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....