Neki ljudi ne znaju ni što je UAE, a kamoli što je OPEC, pa ih vijest da UAE izlazi iz OPEC-a ostavlja ravnodušnim. Po prilici, kao da ste im rekli da u Tunguziji pada kiša. No, vijest nije bezazlena: važan akter glavnog svjetskog naftnog kartela napušta kartel. Time se potencijalno mijenja čitava globalna naftna jednadžba, a na toj jednadžbi počiva naš svijet.
Da bi se razumjelo značenje izlaska Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) iz Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC), mora se razumjeti značenje OPEC-a. Osnovana 1960. u Bagdadu, ova je organizacija geopolitički značajna već i po tome što u njoj nema – niti je ikada bilo - ni jedne zapadne članice. OPEC su osnovale naftonosne zemlje Trećeg svijeta kako bi oborile dominaciju zapadnih naftnih kompanija nad cijenama i proizvodnjom, odnosno kako bi osigurale veći dio tuzemnog naftnog kolača za sebe.
Cilj OPEC-a od početka je bio usklađivanje proizvodnje između članica kako bi se stabilizirale cijene i povećala njihova pregovaračka moć prema svjetskom tržištu. Snaga OPEC-a iskazala se za velikih naftnih kriza 70-ih godina, kada je koordinirani nastup njegovih članica znatno utjecao na svjetsku ekonomiju.
Uz pet izvornih osnivača (Iran, Irak, Kuvajt, Saudijska Arabija i Venezuela), OPEC danas čine i Alžir, Angola, Kongo, Ekvatorijalna Gvineja, Gabon, Libija i Nigerija. Noviji format OPEC+ nastao je 2016., kada se OPEC povezao s drugim velikim proizvođačima nafte – Rusijom, Kazahstanom, Meksikom, Omanom - kako bi proširio utjecaj na globalno tržište.
Kartel koji čine OPEC i OPEC+ proizvodi više od polovine svjetske nafte, što mu omogućuje veliki utjecaj na cijene nafte na tržištu.
A sada ga UAE napušta, baš u kritičnom trenutku kada je Hormuški tjesnac – kroz koji prolazi gotovo sva zaljevska i petina svjetske nafte - praktično zatvoren.
Potez za budućnost
Ova odluka UAE motivirana je i ekonomskim i političkim razlozima. Okidač za odluku bio je političke prirode: Emirati su optužili članice OPEC-a da im nisu pružile podršku za nedavnih iranskih napada na UAE – odnosno na američke baze i druge ciljeve u toj zemlji – pri čemu su baš Emirati, od svih zaljevskih monarhija, podnijeli najviše udara iranskih projektila i dronova.
Ekonomski razlozi su dublji i stariji. UAE je godinama nezadovoljan OPEC-ovim kvotama koje članicama ograničavaju proizvodnju „crnog zlata”. Sukladno dogovoru unutar OPEC-a, Emirati su proizvodili između tri i tri i pol milijuna barela nafte dnevno, iako imaju kapaciteta za dnevnu proizvodnju od pet milijuna barela. Izlaskom iz OPEC-a mogu nesmetano povećati vlastitu proizvodnju, što su i najavili u ovotjednom priopćenju.
„Nakon izlaska, UAE će nastaviti djelovati odgovorno, postupno i odmjereno plasirajući dodatnu proizvodnju na tržište, usklađenu s potražnjom i tržišnim uvjetima”, objavio je u utorak Abu Dhabi.
Doduše, trenutno je nejasno kako će ta emiratska nafta otići u svijet, s obzirom da Iran i dalje blokira Hormuški tjesnac, a zamjenska rješenja koja se ovih dana spominju – izvoz preko luke Fujairah u Omanskom zaljevu, čime se zaobilazi Hormuški tjesnac, ili transport preko Basre i Iračkog Kurdistana do Europe – ne mogu zamijeniti obujam ranijeg izvoza, a i oba su smjera ranjiva na iranske napade. No, očito je da se radi o strateškom potezu za budućnost kakvom je vidi UAE.
Trump slavi, udarac za Moskvu
Taj potez Abu Dhabija imat će i ekonomske i političke posljedice. Analitičari pišu da je UAE izlaskom iz OPEC-a ne samo „zadao težak udarac” jedinstvu organizacije, nego je i signalizirao „temeljno preoblikovanje globalnih energetskih interakcija”. Faktički, radi
se o raspadu postojećeg energetskog ustroja svijeta, što se neminovno prelama i na globalnu politiku.
U tom smislu, narušavanje jedinstva OPEC-a najviše može nauditi ključnim akterima kartela, a to su Saudijska Arabija i Rusija. Upravo je suradnja i koordinacija između Rijada i Moskve zadnjih godina u znatnoj mjeri određivala cijenu nafte na svjetskim tržištima. Izlaskom UAE, sada je kartel reputacijski oslabljen, a tek treba vidjeti koliko će se to odraziti na tržište, što će ovisiti i o tome hoće li još koja članica, ponukana primjerom UAE, također krenuti disidentskim putem.
S druge strane, najveće političke dobitke od izlaska UAE iz OPEC-a imaju Amerika i Izrael. Amerika zato što bi povećanje količine nafte na svjetskom tržištu – koje nudi UAE - moglo smanjiti nabujale cijene goriva u SAD-u koje srozavaju Trumpovu popularnost u domovini i šanse Republikanske stranke na jesenskim međuizborima za Kongres. Analitičari napominju da je odluku o izlasku iz OPEC-a UAE objavio nakon što je visoko izaslanstvo iz Abu Dhabija posjetilo Bijelu kuću.
Izraelu, pak, odgovara svako slabljenje arapskog jedinstva, što je uostalom i jedan od trajnih ciljeva izraelske politike. UAE je 2020. potpisao Abrahamove sporazume s Izraelom (od Zaljevskih zemalja to je učinio još samo Bahrein), a Izraelu naročito odgovara to što izlaskom UAE iz OPEC-a Saudijska Arabija gubi kapacitet da se nametne kao centar i vođa arapskog svijeta.
Predradnje za tarapanu
Dok Saudijska Arabija, kao arapski šef kartela, zadnjih godina lavira između Zapada i Istoka, napuštajući raniju striktno proameričku orijentaciju i nastojeći se etablirati kao predvodnik arapskih masa u aktualnom preoblikovanju svijeta, UAE sada izmiče iz „saudijskog dvorišta” i ostatku arapskog svijeta šalje poruku da šef nije nedodirljiv. Stoga neki drže da UAE predstavlja američko-izraelskog „trojanskog konja” u Perzijskom zaljevu.
„Uopće ne isključujem kako Trump preko UAE upravo razbija monolitni arapski blok i njegove namjere za uspostavu tzv. Arapskog svijeta pod vodstvom Rijada, kao novog i moćnog pola u budućem multipolarnom svijetu”, piše analitičar Zoran Meter, glavni urednik portala Geopolitika News, navodeći da Trump ima još dva cilja koja želi ostvariti preko UAE: preuzeti kontrolu nad globalnom trgovinom nafte (prebaciti je iz OPEC-a u ruke SAD-a) i uspostaviti Izrael kao regionalnog hegemona na Bliskom istoku.
U svakom slučaju, raspad aktualnog naftnog poretka evidentno – gotovo automatski - utječe i na raspad starog i stvaranje novog globalnog političkog poretka. Stare strukture moći se klimaju, a nove se tek suočavaju s testom stvarnosti. Nitko više ne poriče da je novi multipolarni svijet na pomolu, ali svi obavljaju predradnje i zauzimaju rovove za trenutak kad krene tarapana, pa će možda trenutak kada je UAE izašao iz OPEC-a biti zapamćen kao potez koji je utjecao na dizajn multipolarnog svijeta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....