Rastočio temelje: Trumpova ‘doktrina šoka‘; svijet moći, novca i teritorija, umjesto pravde, reda i ravnoteže

Iako službeno nije proglasio preokret geopolitičkog smjera ili ponudio neko drugo strateško obrazloženje, on je Americi praktično obnoć promijenio stranu u ukrajinsko-ruskom sukobu.

Ritualno je i sadistički ponizio predstavnika žrtve usred Bijele kuće, odbacujući istodobno sve teze o američkoj pomoći krhkoj ukrajinskoj demokraciji da obrani zemlju od većega nasilnika. Ni časa nije časio da SAD u UN-u prilikom glasanja o EU rezoluciji svrsta na istu stranu s Rusijom i Sjevernom Korejom te Lukašenkovom Bjelorusijom, a nasuprot tradicionalnih saveznika. Njegove prijetnje da će preuzeti kontrolu nad Panamskim kanalom, Grenlandom, Gazom ili Kanadom od samoga početka mandata zvuče toliko predatorski da se i Vladimir Putin prema takvim njegovim ambicijama čini kao mala moskovska maca.

Pomoć Putinu

Ostavio je Ukrajinu bez oružja usred najodlučnijih borbi, pa čak na neko vrijeme i bez američkih komercijalnih satelitskih slika. Sve je to očito bilo pomno iskoordinirano s Rusima kako bi im se pogodovalo u Kurskoj ofenzivi, a najnovija medijska otkrića svjedoče kako je Trump čak i svojega posebnog izaslanika za Ukrajinu i Rusiju Keitha Kelloga povukao s te funkcije zbog prigovora iz Moskve, te na dužnost mirovnog posrednika poslao svoga osobnog pouzdanika Stevea Witkoffa.

Mahniti Trump je, k tome, uveo i vrtoglave carine dugogodišnjim američkim saveznicima nakon što ih je javno prozvao kao pijavice američkoga gospodarstva. Toliko je narušio povjerenje među NATO saveznicima da Francuska raspravlja o širenju malog nuklearnog kišobrana svoje zemlje nad Europom, a Poljska intenzivno razmatra izradu vlastite atomske bombe. Čitava Europska unija se boji da se više ne može računati na Sjedinjene Države u svojstvu branitelja zapadnoga saveza, što je ključna uloga koju je Washington nadjenuo sam sebi čim je prvi put napisan NATO ugovor.

Nitko pouzdano ne zna koliko će nepredvidivi Trump biti dodatno uspješan u rasturanju onoga što je gradio svaki američki predsjednik od Harryja Trumana naovamo. Mogle bi proći još i godine prije nego što saznamo jesu li te promjene koje mentalno ograničeni sadist u Bijeloj kući nameće vlastitoj zemlji i svijetu trajne, ili će se čuvari starog poretka primiriti i strpljivo čekati svoju priliku, baš poput ukrajinskih vojnika koji ovih dana žele preživjeti u rovovima Donbasa.

Američki politolog Joseph S. Nye, poznat po svojem istraživačkom radu o ulozi američke ‘meke moći‘ u globalnom svijetu, kaže za Trumpa da je toliko slijepo opsjednut idejom da se netko besplatno vozi u njegovu autobusu da je potpuno zaboravio kako je u neprijepornom interesu Amerike bilo voziti taj autobus već dugi niz godina. Još je nevjerojatnije to što Trump snagom ovna ruši stari međunarodni poredak, a da nije valjano ni promislio kakav bi ga sustav to sutra trebao zamijeniti.

Gdje je tu plan

Njegovi postupci sugeriraju da bi mu bilo najudobnije u svijetu politike velikih sila iz davnog 19. stoljeća, gdje bi se on, Vladimir Putin i kineski predsjednik Xi Jinping međusobno dogovarali o svim pitanjima gazeći male i nezaštićene kao dosadne uši. Katkad se doima da je Trump čovjek koji još ne vjeruje u evoluciju nego isključivo u pojedinačnu snagu najvećih gorila u prašumi.

Donedavni američki veleposlanik u Kini i raniji američki čovjek pri NATO-u Nicholas Burns u New York Timesu, također upozorava kako još nitko ne zna je li dosadašnje geopolitičko divljanje Donalda Trumpa taktički potez za neko sustavnije preoblikovanje američke vanjske politike ili revolucija. Osobno je sklon tezi o revoluciji, jer zajedničko glasanje u UN-u sa Sjevernom Korejom i Iranom, a protiv saveznika u NATO-u, sugerira da se nešto stubokom promijenilo. Takve lomove povjerenja prema američkim tradicionalnim saveznicima, smatra ovaj iskusni diplomat, možda se nikad neće moći efikasno popraviti.

Prvi znak Trumpova pogled na svijet u drugom predsjedničkom mandatu dramatično je drukčiji od svega dosad, pa i njegova prvog predsjednikovanja, označile su njegove najave američkog preuzimanja Grenlanda. Jedna takva izjava mogla je biti eksces, no ovaj je američki grabežljivac tjednima zvučao sve oštrije i oštrije govoreći o potrebi da SAD kontroliraju Grenland zbog njegova rudnoga bogatstva i strateškog položaja u blizini arktičkih voda koje koriste Rusija i Kina. Ubrzo su Grenland slijedile i njegove agresivne izjave o preuzimanju pristupa Panamskom kanalu, te pritisci na Kanadu da postane 51. savezna američka država. Tek kad je prije svoje inauguracije izjavio da ne može isključiti ni korištenje vojne ili ekonomske sile za te ciljeve, svijetu je sinulo da se ovaj destruktivni luđak ne šali. Novi američki predsjednik prijetio je da će pokrenuti najveću vojsku na svijetu protiv svojih dugogodišnjih NATO saveznika.

Analitičari su uglavnom smatrali da je posrijedi njegova doktrina šoka, klasično nasilničko nastojanje da se žrtve zastraši prije nego ih se opljačka na manje agresivne načine. On je s vremenom, međutim, samo dodatno zaoštravao prijetnje, tvrdeći kako svijet više neće iskorištavati američku velikodušnost i sigurnost koju nudi saveznicima. Govorio je o Americi koja će “slijediti našu očitu sudbinu”, poziv na okupljanje iz 1890-ih, te je hvalio Williama McKinleya, predsjednika koji je volio carine i koji je potkraj 19. stoljeća preuzeo Filipine u Španjolsko-američkom ratu. Sličnost s povijesnim teritorijalnim opsesijama Vladimira Putina i njegovim pozivanjima na nekadašnju slavu ruskog carstva je doslovce frapatna. Antikne ideje slijedila je i jednako antikna metodologija upravljanja državom: zamisao kako će tarifiranje i oporezivanje stranih zemalja brzopotezno obogatiti američke građane također spada na isto smetlište povijesti, o čemu svjedoče strahotni padovi američkih burzi ovih dana i sigurne najave skore gospodarske recesije.

Izdaja Ukrajine

"Ništa nam neće stati na put", nasuprot svim glasovima razuma tvrdio je i još uvijek tvrdi Trump. Dekonstrukcija je započela više nego uspješno. Napori da se rasparča USAID, Američka agencija za međunarodni razvoj koju je stvorio John F. Kennedy kao avangardnu pologu američke meke moći, trajali su samo nekoliko tjedana. Trump i njegov nacistički savjetnik, multimilijarder Elon Musk, prepoznali su da njihov MAGA pokret toliko ismijava stranu pomoć kao leglo liberalnih vrijednosti i korupcije da je agencija bila laka prva meta. Grupe koje rade sličan posao i koje su nekoć hvalili i sami republikanci - poput Američkog instituta za mir i Nacionalne zaklade za demokraciju – također su se našli na aparatima za održavanje života. Više od 300 tisuća otkaza podijelili su dosad Trump i Musk u američkom javnom sektoru. No, najveći pomak u smjeru razaranja stogodišnjih demokratskih institucija, međunarodnih odnosa i geopolitičkih stečevina tek je slijedio, a riječ je o veleizdaji Ukrajine, pa i čitave Europe.

Tri su godine demokrati i većina republikanaca gledali na rat na europskom istoku isključivo kroz optiku tradicionalne američke vanjske politike. Na Sjedinjenim Državama bila je dužnost braniti posrnulu demokraciju koju je nezakonito napala veća sila koja je tražila njezin teritorij iako je prethodno priznala ukrajinske granice. No, Trump je preko noći najednom stao zvati Volodimira Zelenskog ‘diktatorom‘, dok je to uočljivo odbijao i pomisliti za zločinca Vladimira Putina. Svoje odbijanje da Rusiju nazove agresorom u ratu obrazlagao je nužnošću da djeluje kao neutralni mirovni posrednik. Već na svom prvom putovanju u Europu njegov ministar obrane Pete Hegseth izjavio je da SAD nikada neće pristati na primanje Ukrajine u NATO, te da će se Kijev morati odreći teritorija koje su dosad zauzeli Rusi.

Uz Trumpov blagoslov, novi su moskovski prijatelji iz Washingtona jasno dali do znanja i da im ne pada na pamet sigurnosno jamčiti za dogovoreni ukrajinski mir. U tome, poručili su, Amerika neće sudjelovati, jer taj napor i troškove Trump harno prepušta Europi.

“On je okrenuo američku politiku prema rusko-ukrajinskom ratu za 180 stupnjeva,” danas zaključuje i nekadašnji Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost John R. Bolton. Trump je, po njemu, otvoreno stao na stranu osvajača, ni ne pokušavajući ponuditi nekakve moralne ili etičke izgovore za takvu sramotu. Logika sile i jačega njemu se naprosto podrazumijevaju. 

Europa mu je smetnja

Europa, za razliku od Trumpove Amerike, od Ukrajine ne kani odustati. Još od Sueske krize 1956. godine - kada su Francuska, Britanija i Izrael izvršili invaziju na Egipat - Sjedinjene Države nisu se našle s druge strane sukoba u odnosu na svoje najbliže saveznike. Za razliku od slijepca u Washingtonu, najvažniji krug europskih čelnika dobro zna da će labava Europska unija u slučaju raspada NATO saveza imati još manje šansi za opstanak. A ako Rusija iz agresije na Ukrajinu izađe kao pobjednik, onda više nema ni EU-a ni NATO-a. Da se i ne govori koliko će taj presedan nekažnjenog kršenja državnih granica u međunarodnopravnom poretku za sobom potencijalno povući drugih nasilničkih imitatora i otvoriti novih kriznih žarišta. Koliko će Srbima trebati da pripoje Dodikovu državu ili krenu pokušati vraćati Kosovo ili Crnu Goru? Koliko će Orbanovoj Mađarskoj nedostajati da krenu vraćati svoje ‘vjekovne zemlje‘, od juga Slovačke preko Međimurja pa sve do Rijeke? Ionako ih odavno crtaju svojima na ‘povijesnim‘ kartama.

Trumpa kao političkog diletanta ništa od toga ne zanima, on na pameti ima samo što bržu normalizaciju odnosa s Rusima kako bi u Moskvi imao parnjaka za daljnje ‘poslovne dogovore‘. EU mu ionako smeta barem jednako kao i Putinu i jedva čeka da joj ritualno iskopa grob. Europa je svjesna prioritetne važnosti postizanja što brže vojne neovisnosti od SAD-a, a stožernu ulogu u tom zaokretu mogao bi imati budući njemački kancelar Friedrich Merz.

Jedan od ključnih razloga zašto je Trumpova destruktivna i brzopotezna ‘revolucija‘ toliko iznenadila svijet, leži u tome što su mnogi Amerikanci i brojni američki saveznici mislili da će ponašanje Donalda Trumpa u drugom mandatu otprilike odražavati ono što je činio u prvom. U njegovoj tadašnjoj strategiji nacionalne sigurnosti Kina i Rusija bile su jasno označene kao "revizionističke sile, odlučne učiniti gospodarstva manje slobodnima i manje poštenima, povećati svoju vojsku i kontrolirati informacije i podatke kako bi potisnuli razvoj svojih društava i proširili svoj utjecaj."

Trumpov mentalni proces

Kad se to čita danas, doima se da je taj dokument potpisao Joe Biden i da potječe iz nekog posve drugog razdoblja. Upućeni u Trumpove mentalne procese tvrde da on zapravo niti nema ni čvrstu viziju ni strategiju nacionalne sigurnosti. On zapravo i ne vodi ‘politiku‘, govore, već niz svojih osobnih odnosa, a njegovi suradnici onda s mukom smišljaju kako tome dati neku logiku i privid dubljeg smisla.

Američki državni tajnik Marco Rubio, klasični američki tvrdolinijaš prema Moskvi prije preuzimanja sadašnje dužnosti, sugerirao je nedavno da Trump zapravo svojim mahnitim strateškim manevrima samo pokušava otrgnuti Rusiju od njezina partnerskog zagrljaja s Kinom. Iako nema nijednog dokaza da to djeluje, barem zvuči kao neka prirodna težnja. Neki drugi članovi Trumpova tima za nacionalnu sigurnost govore i o tzv. “Monroeovoj doktrini 2.0”. Time nastoje sugerirati budući svijet u kojem Sjedinjene Države, Kina, Rusija i možda Saudijska Arabija preuzimaju odgovornost za svoje posebne sfere utjecaja. Sir Alex Younger, bivši šef britanske obavještajne službe MI6 rekao je u nedavnom intervjuu za BBC da ga to podsjeća na ideju nove konferencije u Jalti, gdje bi jake svjetske sile međusobno definirale sudbinu malih zemalja i ne pitajući ih za mišljenje.

Takav svijet, nije tajna, već je dugo osobni san posrnulog agresora Vladimira Putina. Takav koncept naglo bi odagnao prezir svijeta prema njemu i njegovoj despotskoj zemlji, te naglo podigao globalnu moć njegove države koja je zbog rata nadomak gospodarske propasti. Ako se međusobno i nisu dogovarali o onome što im osobno paše, Trump i Putin nadopunjuju se posve prirodno, kao potpuni karakterni blizanci. Umjesto pravde, reda i geopolitičke ravnoteže, zajedno grade svijet sazdan na moći, novcu i teritorijima. Dva uvela starca pritom naivno misle da će svi ostali mirno sjediti i provedbu njihovih sifilističkih zamisli promatrati skrštenih ruku.