Tko će najviše profitirati od američko-izraelskog udara na Iran, pitali smo Davora Šterna, hrvatskog eksperta za naftnu industriju. Odgovor nas je iznenadio suhom logikom:
- Traderi, burzovni trgovci, ispalio je Štern kao iz topa. Zapravo smo ga htjeli pitati koja je država najviše profitirala jer teorije mnogih analitičara tvrde da je američki predsjednik napadom na Iran zapravo htio odsjeći Kinu s naftnih izvora, a znamo da ova zemlja 70 do 74 posto svojih potreba za naftom i još 40 do 45 svojih potreba za plinom, pokriva uvozom. Ono što u toj računici "ne bati" jest činjenica da samo mali dio potreba Kina pokriva uvozom iz Irana.
Šternovu tvrdnju da najviše profitiraju traderi na slikovit je način za Bloomberg potvrdio Mathieu Racheter, voditelj strategije dionica u švicarskoj bankarskoj grupaciji Julius Baer, kazavši kako „u takvoj magli rata, tržišta imaju tendenciju trgovati vjerojatnostima“. Burze su, jasno, reagirale - cijena plina u Europi narasla je za 25 posto, dok su dionice bankarskog i turističkog sektora ‘kleknule‘ za 3 ili više posto, što je dovelo do pada referentnog europskog indeksa Stoxx Europe 600 za 1,3 posto. Zlato je poraslo za više od 2 posto na gotovo 5400 dolara po unci.
Dolar je dobio najviše u gotovo mjesec dana. Međutim, državne obveznice pale su preko krivulje, poništavajući dio prošlotjednog rasta koji je gurnuo prinos 10-godišnjih obveznica ispod 4 posto zbog zabrinutosti da bi Federalne rezerve mogle biti manje sklone smanjenju kamatnih stopa ako cijene nafte ostanu visoke. Zlato je poraslo za 2,2 posto na 5390 dolara po unci, jer su investitori tražili utočište, dok je dolar porastao za 0,7 posto u odnosu na košaricu drugih glavnih valuta.
U ponedjeljak je napad dronom prisilio zatvaranje ogromne saudijske rafinerije Ras Tanura, najveće na obali Perzijskog zaljeva koja može preraditi 500.000 barela sirove nafte dnevno.
- To je golema eskalacija - rekao je Ali Shihabi, saudijski komentator blizak kraljevskom dvoru i dodao da će „Saudijska Arabija, koja je htjela ostati izvan rata, morat će odlučiti kako će odgovoriti.“
Traderi se, dakle, imaju čime igrati u ratnoj magli, no je li Trump ovim napadom ciljao kineske interese ili je zapravo pogodovao čovjeku kojim je istinski zadivljen i čiji narativ često ponavlja kad je u pitanju rat u Ukrajini. Je li Trump zapravo odigrao na rusku kartu?
Čini se da jest.
Kina je Iranu pružila diplomatsku, dakle verbalnu podršku o onoj mjeri u kojoj je to za nju dobro da bi se članicama BRICS-a prikazala kao protuteža američkoj hegemoniji. Sjetimo se da zemlje BRICS-a, kao organizacija globalnog političkog Juga, u ovom trenutku čine 45 posto svjetske populacije i 39 do 46 posto globalnog BDP-a. Skupinu su izvorno osnovali Brazil, Rusija, Indija i Kina, a proširena je kasnije na Južnu Afriku, Egipat, Iran, Ujedinjene Arapske Emirate i Indoneziju te niz promatračkih zemalja poput Srbije.
No, iako je Kina najveći svjetski uvoznik nafte i plina, prekid uvoza iz Irana neće je ozbiljno poljuljati, slaže se Davor Štern. Iran 80 posto svoje nafte izvozi u Kinu, no otkako je Rusija pod sankcijama prisiljena jeftino prodavati svoju naftu, s ograničenom cijenom na 60 dolara po barelu, Kinezi zadovoljno trljaju ruke i gomilaju strateške zalihe. Glavna linija uvoza su im tankeri, te Sibirsko-pacifički naftovod (ESPO) iz Rusije odakle stiže 20 posto naftnog uvoza u prošle dvije godine. Još toliko uvozi se iz Saudijske Arabije, na trećem mjestu je nafta iz Iraka, pa ona iz UAR-a, dok iz Irana uvoze tek 13 posto količina. Po uvezenim količinama slijede SAD, Brazil, Venezuela, Oman, Katar i td.
Što se plina tiče, Kina intenzivno povećava uvoz iz Rusije kako bi smanjila ovisnost o LNG-u s Bliskog istoka i iz Australije, a zbog toga gradi i nove terminale i skladišta. Najveći dobavljači su opet Rusija, potom Australija, Katar, dok je Iran tek na 6. mjestu.
Sad kad cijene nafte i plina vrtoglavo rastu zbog izraelsko-američkog napada na Iran, Rusija se pretvara u izuzetno atraktivnog dobavljača. Amerika ima dovoljno vlastite nafte, no Europu bi sve ovo, ako potraje, moglo natjerati da olabavi energetske sankcije Rusiji, smatra Štern.
Zato je važno vidjeti kako je Rusija reagirala na "ograničenu vojnu operaciju" Izraela i SAD-a u Iranu.
Ukrajinski analitičar Igor Semyvolos izvještava da je Iran zatražio pomoć Rusije, pozivajući se na klauzule njihova pakta o "uzajamnoj pomoći u slučaju prijetnje suverenitetu". Budući da su američki i izraelski napadi predstavljeni kao "ciljane operacije protiv terorističke infrastrukture", a ne kao invaziju koja ugrožava iranski suverenitet, Moskva se odlučila na politički sofizam, pa ne vidi povoda koji bi aktivirao klauzulu o kolektivnoj obrani.
Iran je, navodno, zatražio od Rusije da aktivira sustave S-400 i sustave elektroničkog ratovanja Krasukha/Leer-3 u ruskim bazama u Siriji (Hmejmim i Tartus) kako bi zaslijepila izraelske zrakoplove. Ne samo da je Rusija to odbila, nego je, prema nekim izvješćima, čak isključila transpondere i aktivne radarske sustave u svojim bazama tijekom leta izraelskih projektila kako bi izbjegla mogućnost da je se optuži za izravnu uključenost u sukob.
Rusija dnevno izvozi oko 7,5 milijuna barela nafte dnevno, pa bi im svaki skok cijene od 10 USD godišnje donio 15 do 25 milijardi dolara neto. Na to još treba dodati zaradu na većoj prodanoj količini, jer će (privremeni) nestanak iranske nafte s tržišta omogućiti da kini prodaju dodatnih 1,5 milijuna barela dnevno (pa i to pomnožite sa 60 dolara). Od plina bi mogli zaraditi još 5 do 12 milijardi dolara godišnje, dakle zbrojeno 20 do 37 milijardi dolara godišnje više nego što su zarađivali prije Trumpova napada.
Iranske elite prema nekim izvješćima sada otvoreno govore da je iranska strateška oklada na Rusiju bila pogreška, ali to nije jedina lekcija na kojoj je Iran pao. Da su išta naučili od izraelskog napada na Hezbolah, ne bi Ali Hamenei stradao od prve bombe koja je pala na Iran.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....