Renault Shirley prisjeća se trenutka kada su ga 2023. u najvećem rehabilitacijskom lancu u Kentuckyju, Addiction Recovery Care (ARC), tražili da lažira naplatu terapija koje se nisu ni dogodile. Kao voditelj grupa, trebao je izmišljati bilješke i citate klijenata za otkazane sesije.
"To je bila prevara", rekao je - i odbio sudjelovati, iako tvrdi da su drugi to radili rutinski.
ARC je postao simbol procvata industrije liječenja ovisnosti, pogonjenog državnim novcem u borbi protiv opioidne krize. Tvrtka je u jednom trenutku držala više od dvije trećine svih kapaciteta u Kentuckyju i naplatila oko 1,7 milijardi dolara (više od 377 milijuna iz Medicaida).
Unatoč pohvalama institucija i političara, sve više svjedočanstava i federalna istraga ukazuju na sustavne zloupotrebe. FBI istražuje navode da je ARC lažno naplaćivao tzv. „psihoedukaciju“, široko definiranu uslugu koja je postala najprofitabilniji dio poslovanja, piše CNN.
"Samo gledate film i to se naplaćuje"
Bivši klijenti i zaposlenici opisuju kaotičnu i često besmislenu svakodnevicu: terapijske grupe često su se svodile na gledanje filmova, ponekad se uopće nisu održavale, ali su svejedno naplaćene a bilješke o terapijama redovito su se izmišljale.
Odell Hager, bivši klijent i zaposlenik, rekao je: "Naša grupa je bila: ‘sjednite i gledajte film’, dok su voditelji bili na mobitelima."
Dodaje da je sustav bio dehumanizirajući:
"U mojoj glavi, to nije bilo ništa drugačije od zatvora… samo ‘tjeranje stoke’: ubaci ih, izbaci ih."
Još jedan klijent, Dustin Cornett, bio je još izravniji:
"Nikad nismo radili ništa… svi smo znali da je to samo shema za izvlačenje novca iz osiguranja."
Izmišljeni razgovori i "kvote"
Zaposlenici tvrde da su morali ispunjavati tjedne kvote naplate. To je dovodilo do situacija u kojima su: prijavljivali susrete s klijentima koje uopće nisu vidjeli, upisivali ljude kao prisutne iako nisu bili, slali izmišljene citate kako bi "dokazali" da je terapija održana, prenosi CNN.
"Radili smo to s ljudima koje nismo ni vidjeli jer smo toliko kasnili", rekao je Hager.
Dodaje da mnogi nisu ni bili svjesni da rade nešto pogrešno:
"Nismo to opravdavali - jednostavno nismo znali da je to loše."
Nedostatak stručnog osoblja
Velik problem bio je kronični manjak kvalificiranih terapeuta. Državna istraga iz 2025. utvrdila je da su uvjeti predstavljali "neposrednu opasnost za zdravlje i sigurnost klijenata".
Zaposlenici su upozoravali nadređene:
"Radimo 24 sata dnevno"
"Nemamo dovoljno osoblja"
"Bojim se uzeti godišnji odmor"
Često su neobučeni radnici obavljali medicinske zadatke, pa čak i klijenti sami bilježili svoje vitalne funkcije.
Jedan bivši direktor terapije, Shannon Gray, priznao je:
"Klijenti gotovo nikad nisu viđali psihologe… bilo je previše grupa, ali premalo stvarne terapijske vrijednosti."
Profit prije oporavka?
Ključ problema bio je sustav naplate. Promjene tijekom pandemije omogućile su lakše i češće naplaćivanje usluga poput "psihoedukacije", što je ARC-u donijelo ogroman prihod.
Stručnjaci su upozoravali da se troši sve više novca na usluge koje nemaju dokazanu učinkovitost.
Jedna zdravstvena dužnosnica rekla je:
"Plaćamo više za usluge koje imaju manje dokaza da pomažu."
Pad sustava
Nakon što su vlasti počele ograničavati isplate i pokrenute istrage, ARC je počeo propadati: otpuštene su stotine radnika, zatvoreni su brojni centri a tvrtka se suočava s tužbama i mogućim bankrotom.
Jedan političar sažeo je problem:
"Koliki dio Medicaida ide pacijentima, a koliki profitu? To nije pomoć, to je rotacija ljudi"
Shirley danas radi u drugom centru i kaže da je tek tada shvatio razliku:
"Njihov model nije pomaganje ljudima… to su rotirajuća vrata. Skladištenje ljudi."
Iako mnogi priznaju da im je ARC pomogao da se otrijezne, osjećaj izdaje je snažan - organizacija koja je javno promovirala vjeru i pomoć drugima, prema njihovim riječima, često je stavljala profit ispred stvarne brige za ljude.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....