Ruše se Vučićevi litijski snovi? Cijena rude pada, a EU je odlučio kopati u vlastitom dvorištu. Svi čekaju novu listu

U odnosu na ostale rijetke metale, litij je prilično rasprostranjen.

Otkada je postao ključna sirovina za proizvodnju električnih automobila, istraživanja se provode diljem svijeta, a nova velika nalazišta ovog metala prijavljuju se gotovo u redovitim intervalima. Među posljednjim je nalazištima ležište od oko 18 milijuna tona ove rude na području jezera Salton u SAD-u. Nekih 30 milijuna tona nedavno je pronašla Kina, čime je skočila na drugo mjesto zemalja s potvrđenim rezervama ovoga metala.  

Pitanje je, međutim, koliko će se ovog litija iskopati, hoće li uopće i kada.

Cijena litija u posljednjih je godinu dana drastično pala, početkom ove godine taj je pad iznosio cijelih 80 posto u odnosu na prethodnu godinu. Posljedica je to nekoliko međusobno uvjetovanih okolnosti, no većina analitičara navodi da razlozi leže u sporijem razvoju i manjoj potražnji za električnim vozilima od očekivanih, potom u većoj ponudi rude, kao i u nepredvidljivim svjetskim političkim okolnostima.

Osim toga, nakon početne euforije, i ekološki aspekti proizvodnje ekoloških vozila – prije svega posljedica rudarenja – dolaze u prvi plan. Koliko god unutarnja politika u SAD-u bila nepredvidljiva, kopanje litija na području jezera Salton morat će proći mnoga iskušenja dok prve tone ne nađu svoj put prema tvornicama automobila, jer je to područje jedno od poljoprivredno najintenzivnijih u SAD-u.

Strah od zagađenja

Kineske zalihe otkrivene su na zapadu, u graničnom području s Tibetom, teže pristupačnom području, gdje rudarenje dolazi s velikim poteškoćama i većim opasnostima za okoliš. Za proizvodnju jedne tone litija potrebno je oko 500.000 litara vode, što proizvodnju materijala za automobilske baterije čini jednom od ekološki najrizičnijih rudarskih operacija.

To – tužno, ali vjerojatno – i ne bi bilo najveći problem kad bi cijena litija bila stabilna i obećavala profitabilnost. No, slično kao i s planovima za crpljenje nafte iz Jadrana, kojima je presudila ne ekološka opasnost ili nezadovoljstvo ljudi, nego pad cijena nafte koji ju je učinio neisplativom, tako i niske cijene litija za sada "hlade" utrku za otvaranjem novih rudnika.

U svemu tome, Europska unija je do sada svoje planove u vezi s litijem prilično vezala uz nalazišta nađena u Srbiji.

Nije da litija nema drugdje u Europi. Prema istraživanjima francuske geologinje Blandine Gourcerol iz nacionalnog Ureda za geološka i rudarska istraživanja, najveća su europska nalazišta u Češkoj, s oko 31 posto poznatih europskih rezervi, a iza Češke je Srbija s oko 27 posto rezervi, Ukrajina s 15 posto i Španjolska s oko 13 posto. I druge europske zemlje, poput Francuske, Portugala i Finske, u posljednje vrijeme provode istraživanja nalazišta.

EU je prilično odlučno krenuo s potporom rudarenju na području doline Jadra, rijeke po kojoj je mineral bogat litijem dobio naziv, ne obazirući se na društveni razdor – prije svega zbog straha od zagađenja – koji su najave rudarenja izazvale. No povlači li EU u posljednje vrijeme ručnu kočnicu i o ovom pitanju? I koliko u tome ulogu imaju masovni antivučićevski prosvjedi, a koliko činjenica da je rudarenje litija trenutno upitne isplativosti, pri čemu za pokretanje rudnika treba barem deset godina, a projekti uvijek premaše i rokove i očekivane troškove?

Tako Politico u svojem tekstu posvećenom pitanju odnosa administracije EU-a prema vlasti u Srbiji i kopanju litija u dolini Jadra primjećuje određeno stišavanje euforičnih najava kako bi ruda iz Srbije trebala spasiti europsku autoindustriju.

Početkom ožujka EU je predstavio svoj Plan za čistu industriju, dio šireg Europskog zelenog plana kojemu je cilj Europu do 2050. godine učiniti prvim klimatski neutralnim kontinentom. Dvadesetak dana poslije, Stephane Sejourne, potpredsjednik Europske komisije za industriju, objavio je listu s 47 strateških projekata kad su rijetki minerali u pitanju. Od rudarenja do recikliranja, mapa ovih projekata pokazuje da se crpljenje litija planira na graničnom području Španjolske i Portugala (s obje strane granice), na granici Njemačke i Francuske te u Češkoj i Finskoj (u Hrvatskoj nema nijedan projekt rudarenja bilo koje rude).

Devet projekata

Ukupno je riječ o devet projekata u razvoju, od kojih se pet odnosi samo na rudarenje, dok se u četiri slučaja planira rudarenje i obrada, uz tvornice za preradu litija planirane u Češkoj, Francuskoj i Finskoj.

Na karti nema projekata koji su izvan EU-a, pa tako ni rudnika u Srbiji. Nije u pitanju samo puka kartografija: ulazak na listu projekata znači i pristup povoljnijem financiranju, iako u manjem obujmu i s manje prava nego da je riječ o članici EU-a, piše Politico.

Kratko nakon ove prezentacije, napominje Politico, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić osvanuo je u Bruxellesu, na večeri s Ursulom von der Leyen, predsjednicom Komisije, i Antonijem Costom, predsjednikom Europskog vijeća. Nije to bila ugodna večera, napominje Politico.

"Srbija treba provesti reforme, osobito kad su u pitanju sloboda medija, borba protiv korupcije i reforma izbornog zakonodavstva", izjavila je Ursula von der Leyen nakon sastanka. 

Drito u sridu, rekli bismo, kad se uzme u obzir da Srbija vrlo vjerojatno ide prema izvanrednim izborima u lipnju ako prosvjedi u zemlji održe dosadašnji masovni odaziv. 

Sljedeća prezentacija osvježene liste očekuje se uskoro, a prema najavama, na karti bi se trebali naći i projekti izvan EU-a. Nema boljeg načina da se pokaže računa li EU još uvijek na Vučića ili mu je palac okrenula prema dolje.