Iza priča o sjevernokorejskim, kineskim i drugim stranim vojnicima u ruskim redovima u Ukrajini prošla je prilično skrivena prilično masovna prisutnost Kubanaca. U svibnju je Obavještajna uprava ukrajinskog Ministarstva obrane (GUR) objavila procjenu prema kojoj je broj Kubanaca u Putinovoj službi od početka ruske invazije 2022. godine premašio 20.000 ljudi.
Otočnu sirotinju nerijetko se namami dugoročnim obećanjem ruske putovnice i plaćom od oko 2500 dolara, te obmanama o sigurnim pozadinskim poslovima. Kad dospiju na ruski teritorij, brzopotezno, međutim, završe u zoni borbenih djelovanja, a njihova vlast u Havani pravi se Tošo na sve prigovore i kasnije zamolbe da ih se izvuče iz ratnog sukoba. Ne postoje nigdje, pa ni na ruskim popisima za razmjenu zarobljenika. Na Kubi je već prilično rašireno uvjerenje da njihova vlada tiho podupire slanje vlastitih plaćenika u rat u Ukrajini, podržavajući tako svojeg dugogodišnjeg moskovskog partnera.
Prema podacima ukrajinske obavještajne službe koja je analizirala strane putovnice plaćenika koji su potpisali ugovore s ruskom vojskom, aktualno participiranje u ruskim okupacijskim snagama najveća je kubanska intervencija u inozemstvu još od rata u Angoli sredinom 70-ih godina 20. stoljeća. Procjene govore da se trenutno između 6000 i 7000 Kubanaca aktivno bori s oružjem u ruci protiv ukrajinskih snaga, što ih čini drugim najvećim kontingentom stranaca u ruskim redovima, odmah nakon više od 10.000 vojnika koje je Putinu u pomoć poslala Kim Jong Unova Sjeverna Koreja. Ukrajina procjenjuje da je u ratu na njihovu teritoriju dosad poginulo između 200 i 300 Kubanaca.
Neke od priča poginulih Kubanaca proširile su se društvenim mrežama: na primjer, balada o sudbini 21-godišnjeg Raibela Palacija koji je poginuo u napadu ukrajinskog drona; ili 26-godišnjeg Yansiela Morejóna, bivšeg boksača i učitelja; te 31-godišnjeg Michaela Valida, koji se uzalud nadao skorom povratku na rodni otok. Postoje i mnogi drugi za koje se nakon puta u Rusiju više nikad nije čulo. Španjolski EL PAÍS pokušao je kontaktirati više obitelji Kubanaca nestalih u ratu u Ukrajini, ali od njihovih ukućana nije dobio nikakav odgovor. Rijetki se roditelji usuđuju službeno tražiti istinu o svojoj nestaloj djeci.
Ukrajinska obavještajna služba još je 2023. godine otkrila popis s 253 putovnice koje pripadaju kubanskim regrutima. Najnovije izvješće tvrdi da je između ožujka i svibnja ove godine u ruske rovove s Kube sigurno stiglo više od 1000 ljudi, od kojih je 38 već izgubilo život.
"Nema sumnje da kubanski režim aktivno sudjeluje u ratu protiv Ukrajine, olakšavajući aktivno novačenje plaćenika, pa i šaljući vlastite sigurnosne trupe", tvrdi Marjan Zablotskij, član ukrajinske zakonodavne skupštine, u svojem službenom izvješću poslanom nedavno u SAD. Prema prikupljenim informacijama, oko 40 posto kubanskih regruta dio su vladina vojnog aparata i imaju neosporna vojna znanja, dok je ostatak puka sirotinja zavedena lažnim obećanjima.
Rad ukrajinskih obavještajnih službi s identifikacijskim dokumentima otkriva: najmlađi Kubanac koji je otišao u rat imao je 18 godina, a najstariji čak 62. Prosječna im je dob 38 godina, a ima ljudi iz gotovo svake pokrajine u zemlji. Kubanskim plaćenicima nudi se isplata do 2500 dolara mjesečno, no na temelju bonusa za potpisivanje ugovora i kubanska vlada, pretpostavlja se, dobije oko 50.000 dolara po svakom plaćeniku.
Imena Elena Šuvalova i Dajana postala su vrlo popularna na Kubi prije nekog vremena. Širila su se usmenom predajom među mladim očajnicima koji su željeli nekamo pobjeći. Riječ je o imenima ruskih regruterki koje su kubanskim očajnicima nudile ugovore na ruskom. Mnogi su ih Kubanci potpisivali a da nisu razumjeli ni jednu jedinu riječ teksta, anonimno govore očevici. Obećavana im je plaća od 2500 dolara, plaćeni troškovi puta, ruska putovnica i razne vrste "bonusa". Mnogi su letjeli u Moskvu s aerodroma Varadero u Matanzasu. Istrage su pokazale da se regrute prvo odvodi u postaju kubanske vojne policije kako bi potpisali ugovor s Rusima. Kad prime početnu uplatu, dobivaju i novac za avionsku kartu, te obećanje da rusko državljanstvo mogu zatražiti nakon godinu dana vojne službe.
Usred ekonomske krize i golemih egzodusa s Kube, mnogima se Rusija učinila boljim izlazom iz egzistencijalnih teškoća nego neizvjestan put do bližeg SAD-a. Pogotovo nakon što im se u početku govori da će u Rusiji raditi isključivo kao građevinski radnici, farmeri ili "zaštitari". Više Kubanaca završilo je dosad i u ukrajinskom zarobljeništvu, no vlada Havane ne želi ih prihvatiti natrag, a moskovske vlasti ne priznaju ih kao svoje plaćenike. Mnogi od njih radije ostaju i u zatvoru nego da se pokušaju vratiti bijedi na rodnom otoku.
U svibnju prošle godine kubanski predsjednik Miguel Díaz-Canel poželio je ruskom vođi Vladimiru Putinu uspjeh u "specijalnoj vojnoj operaciji" na ukrajinskom teritoriju. Kubanske vlasti više su nego zahvalne svojem povijesnom savezniku koji im pomaže održati na životu vrlo depresivno gospodarstvo zemlje. Samo između 2006. i 2019. Rusija je Kubi "pozajmila" 2,3 milijarde dolara. Putin je 2014. oprostio 90 posto ranijeg kubanskog duga Moskvi od ukupno 35 milijardi dolara. Sve te dugove svojim životima u ruskim osvajačkim ratovima sada plaća kubanska sirotinja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....