Više od tri godine nakon početka ruske invazije velikih razmjera na Ukrajinu, ruska obrambena industrija prilagodila se "novom normalnom". Unatoč složenoj mreži međunarodnih sankcija usmjerenih na zaustavljanje vojne proizvodnje, tvornice diljem zemlje i dalje proizvode streljivo, bespilotne letjelice i vojna vozila. Ti sustavi nisu najbolji, ali su za sada dovoljni.
"Ruski vojno-industrijski kompleks uspijeva opskrbiti vojsku upravo onim što joj treba u bilo kojem trenutku", kaže Mathieu Bouleg iz Chatham Housea.
Međutim, ovaj "dovoljno dobar" sustav opskrbe još uvijek ovisi o vanjskoj pomoći. Mreža paralelnog uvoza omogućuje Rusiji dobivanje potrebnih komponenti preko trećih zemalja - iz središnje Azije, južnog Kavkaza, Indije i Kine, piše Nova.rs.
Skrivene alternative
Neke zemlje idu i dalje: izravno isporučuju oružje i streljivo. Istraživanje Reutersa i OSC-a u travnju pokazalo je da je većina ruskih granata korištenih 2024. u Ukrajini proizvedena u Sjevernoj Koreji. U nekim jedinicama čak 100 posto streljiva dolazi iz te zemlje.
Vojni opskrbni lanac je složen. Čak i osnovno oružje zahtijeva više komponenti, a nisu sve pod sankcijama. Pamuk, primjerice, nije sankcioniran, iako je pamučna pulpa neophodna za izradu streljiva. Komponente visoke tehnologije, kao što su mikročipovi i poluvodiči, daleko je teže nabaviti – i tu se kontakti s trećim zemljama pokazuju ključnima.
"Mnogi čipovi u ruskim bespilotnim letjelicama i projektilima proizvedeni su 2024., što ukazuje da Rusija nema veliku zalihu prokrijumčarenih komponenti", rekao je dr. Mark de Voor sa Sveučilišta St Andrews.
Od Irana do Indije
Iran i Sjeverna Koreja spremno izravno opskrbljuju Rusiju oružjem, dok joj druge zemlje olakšavaju nabavu alatnih strojeva, elektronike i rezervnih dijelova. Pavel Luzin iz CEPA ističe da je ruska industrija desetljećima ovisna o globalnim lancima: "Još uvijek uvoze sve – od metalnih dijelova do filtera goriva."
Nakon sankcija Rusija je europske i američke dobavljače zamijenila kineskim i indijskim, ali po višim cijenama i lošijoj kvaliteti.
“Vojska koristi sve što ima – nije važno kada i kako je proizvedeno, samo da zadovolji potrebe”, kaže Luzin.
Zakon iz svibnja 2022. dopustio je uvoz, zaobilazeći prava vlasnika robnih marki, što znači da se komponenta jednostavno mora "prokrijumčariti" kroz treću zemlju.
Od svibnja do prosinca 2022. Rusija je paralelnim uvozom uvezla oko 2,4 milijuna tona robe u vrijednosti od 20 milijardi dolara, piše Moscow Times.
Najveći dio dolazi iz središnje Azije, južnog Kavkaza, Turske i UAE-a, a veliku ulogu igraju krijumčarske mreže i diplomatska nevidljivost. "Još od sovjetske ere, Rusija je razvila špijunsku mrežu u inozemstvu. Sada su je ponovno aktivirali kako bi nastavili ilegalni uvoz", kaže Buleg.
Što ako vanjska pomoć prestane?
Za sada se ruska proizvodnja oslanja na domaće izvore, motivirana povećanjem plaća i radom u tri smjene. Sredstva su uložena u alternativne sirovine, poput nitroceluloze iz drva umjesto pamuka.
Također koristi "retro" opremu iz sovjetskih zaliha, uključujući tenkove T-62 iz 1954. godine.
Ali, zalihe nisu beskonačne: istraživanje Oryx grupe pokazuje da je Rusija izgubila više od polovice svoje vojne opreme, od čega je 50 posto sovjetske proizvodnje.
Dugoročno, nedostatak komponenti prisilio bi vojsku da odredi prioritete.
"Ako imate 100 žetona umjesto 1000, morat ćete odlučiti kome će oni pripasti", kaže Buleg.
Zamjena zapadnih komponenti kineskima nije brza - redizajn jednog sustava u prosjeku traje tri mjeseca inženjerskog rada. Tijekom ofenzive to bi moglo prisiliti vojsku da se više oslanja na zrakoplove, što bi povećalo gubitke zraka.
Jedini način da Rusija nadoknadi svoje gubitke bez stranih partnera bio bi da cjelokupno gospodarstvo prijeđe u ratni režim, uključujući preusmjeravanje tvornica robe široke potrošnje u vojne objekte.
Bez toga vojna industrija ne može preživjeti.
"Oni trenutno preživljavaju jer su amortizirali šok sankcija iz 2014. i 2022.", kaže Buleg. “Ali bez stranih dijelova – domaća bi proizvodnja propala.”
Što Zapad može učiniti?
Uništiti ovu mrežu nije lako, ali je moguće povećati pritisak.
"Zašto ne sankcioniramo pamuk? Ako znamo da ide za metke, zašto ne zabranimo uvoz u Rusiju?", pita Buleg.
Luzin predlaže da se Indija obveže na zabranu izvoza strojeva, dok Mark De Voor preporučuje napade na "flotu u sjeni" tankera i snižavanje cijene ruske nafte, što bi iscrpilo devizne rezerve.
Kijev bi mogao ciljati i izravno: raketnim udarima na vojne objekte unutar Rusije, ali Zapad zasad odbija podržati takav pristup.
Rusija opstaje zahvaljujući vanjskoj toleranciji, tihoj pomoći i velikoj fleksibilnosti sustava. Ali, ako se međunarodna potpora smanji – čak i samo dodatnim zabranama i sankcijama – ratni stroj Kremlja mogao bi biti ozbiljno uzdrman, piše Nova.rs.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....