Ruski avion kojeg se Ukrajinci najviše boje: naš poznati vojni pilot secirao ga je u detalje: ‘Leti na granici mogućeg‘

Malo koji ruski avion izaziva toliko pažnje u medijima kao Su-35S. Često se navodi kako je riječ o najnaprednijoj varijanti koja je proizašla iz Suhoja Su-27, a u zapadnim medijima nerijetko ćete naići i na termin "ultimativni Flanker" (naziv pod kojim je Su-27 poznat na Zapadu).

- Su-35 je višenamjenski avion koji je nastao kao evolucija Su-27, s opremom koja je bila pripremljena za jednu kasniju nadogradnju na taj avion, krajem 90-ih godina. Izvršava cijeli spektar misija, od zrak-zrak do zrak-zemlja, a može djelovati pojedinačno, u grupi od nekoliko aviona, kao i u grupama s drugim vrstama aviona, ukratko je za Jutarnji list opisao Su-35S umirovljeni vojni pilot Ivica Ivandić.

Ivandić nam je na početku objasnio kako je aerodinamički Su-35S sličan avionu Su-27, ali prema opremi koja je u njega ugrađena vuče porijeklo od Su-27M i ranijih varijanti Su-35.

- Namjera konstruktora za Su-35 bila je napraviti višenamjenski avion, koji može nositi široki spektar sredstava zrak-zemlja, koji će imati radar boljih performansi, a istovremeno biti i aerodinamički superioran u bliskoj manevarskoj borbu, govori Ivandić.

Sam razvoj Su-27M počeo je još 1980-ih godina, nastavio se u devedesete, a Rusi su ga potom počeli pokazivati na svim aeromitinzima na kojima god su mogli sudjelovati, kako bi ga lakše prodali. To je bila i motivacija da se taj avion preimenuje u Su-35 kako bi se pokazalo da on predstavlja tehnološki odmak od svojeg prethodnika.

Dug put do konačnog modela

Kao interesantan prototip, napravljen u samo jednom primjerku, u drugoj polovici 90-ih godina javio se i Su-37, a koji je bio specifičan po tome da je imao motore s vektorskim potiskom.

- Mlaznice avionskih motora mogle su se otklanjati po 15 stupnjeva prema gore i dolje, imao je sustav fly-by-wire, pilotsku palicu postavljenu sa strane i zapravo je bio testni avion i za aerodinamiku i za opremu koja je u njega ugrađena. Sam prototip letio je negdje do 2003. godine, uz promjenu motora u međuvremenu, objašnjava naš sugovornik.

Sredinom 2000-ih godina napravljene su još dvije preinake na prototipovima te su nastali Su-27SM i T-10BM.

- Su-27SM bila je modernizacija Su-27 s novom opremom pa smo tako dobili varijante SM1, SM2 i SM3. Ali T-10BM je zapravo prototip iz kojeg je nastao Su-35, s novim motorima i novom opremom.

Konačno, 2008. počinju letna ispitivanja četiri prototipa Su-35BM, zaključilo se da avioni udovoljavaju svim zahtjevima koji su pred njih postavljeni i serijska proizvodnja kreće 2009. godine kada je Rusija sklopila ugovor za proizvodnju prvih 48 aviona.

- Ukupno je proizvedeno blizu 200 aviona, iako to ne možemo točno znati jer se precizne brojke tijekom rata u Ukrajini ne objavljuju, već se samo kaže da je isporučena nova serija aviona. U ovu ukupnu brojku ubrajaju se i avioni koje je kupila Kina, kao i oni koji idu Alžiru, iako nije jasno jesu li to avioni proizvedeni za Egipat (a koji nisu isporučeni) ili posve novi avioni, govori Ivandić.

Dimenzije i performanse

Vojni pilot potom nam je vrlo detaljno objasnio samu konstrukciju i opremu aviona, od motora, preko avionike do naoružanja.

- Prvo treba znati da svi Su-35 u ruskom zrakoplovstvu imaju oznaku Su-35S i oni zapravo nemaju podvarijante. Dimenzijama je gotovo isti kao Su-27, a osnovna vizualna razlika mu je ta da nema zračnu kočnicu, da na prednjoj nozi stajnog trapa ima dva kotača te da ima postavljen sustav za infracrveno traženje na desnoj strani aviona. No, velika razlika je zapravo u organizaciji unutarnjeg trupa aviona, budući da je ugrađena elektronika lakša te zauzima manje prostora. Kako je uklonjena i zračna kočnica, povećani su spremnici goriva te sada taj avion može nositi i do 11 i pol tona goriva. K tome je i novi radar lakši (avion je praan lakši od 19 tona) pa više nije bilo ni potrebe za kanardima. Konačno, ugrađeni su mu i motori s vektorskim potiskom, a koji imaju 3D mlaznice. Sam avion duži je od 20 metara, a raspon krila mu je 14,7 metara ili 15,3, ovisno o podacima. Valja istaknuti i da je maksimalna poletna težina aviona 34,5 tona te može nositi do 8000 kilograma vanjskog tereta, kaže Ivandić.

Maksimalna brzina aviona je 2,25 Macha na velikoj visini, i 1400 km/h na malim visinama, a brzina penjanja aviona je oko 280 metara u sekundi u početnoj fazi.

- Ima podataka da Su-35S može letjeti bez upotrebe forsaža na srednjim visinama (1000 do 5000 metara) nadzvučnom brzinom. Plafon djelovanja mu je pak između 18 i 20 kilometara, kaže Ivandić.

Što se motora na avionu tiče, spominju se dvije oznake - 117S i AL-41F. Specifični su po 3D mlaznicama (koje ne rade paralelno) te povećanim resursima motora, a toliko su dobri da su Kinezi kupili 24 Su-35 kako bi, između ostalog, dobili uvid u tehnologiju tih motora.

Ono što posebno krasi ovaj avion je njegova supermanevrabilnost, što je često demonstrirano na aeromitinzima.

- Do toga je došlo zbog jako puno testiranja i velikog iskustva s aerodinamičkom konfiguracijom koja vuče porijeklo od Su-27. Rusi preferiraju da isti testni piloti budu u procesu od početka do kraja razvoja aviona, a pretpostavljam da je i na air showu u Parizu 2013., što je ostalo vrlo zapamćeno, pilot bio Sergej Bogdan. On očito ima znanje, koje je neprocjenjivo za ljude koji rade u konstruiranju, doradama i finom podešavanju softvera za upravljanje avionom i zna ga vješto demonstrirati na zemlji, a riječ je o mlađem timu. Tako smo došli do parametara gdje avion izvodi neke elemente koji su na granici mogućeg. Što je i logično, jer su Rusi time uvijek bili opsjednuti, govori Ivandić.

Radari i naoružanje

Kod ovog aviona značajni su i njegovi radari.

- On ima N035 Irbis-E koji može pratiti do 30 ciljeva, koji može gađati do 8 ciljeva aktivno vođenim raketama ili dva poluaktivno vođenim raketama. Također može, mapirati teren, pronalaziti i držati u zahvatu do 4 pokretna cilja na zemlji. Ima podataka da ciljeve veličine lovca F-16 otkrije i prati na daljinama većim od 200 kilometara, ali optimalno bi bilo očekivati da lovce te veličine može otkriti i stabilno pratiti na daljinama do 150 kilometara. To je zapravo jedna vrsta hibridnog PESA radara koja može i elektronički i mehanički zakretati antenu tako da mu je zona promatranja oko 120 stupnjeva po pravcu te 60 i više stupnjeva po visini. Su-35S ima još i radare u napadnim ivicama krila, gdje ima dvije AESA antene, kaže Ivandić i dodaje kako pretpostavlja da Su-35S može pratiti avione pete generacije sa stealth karakteristikama, ali ne zna u kojem opsegu i na kojim daljinama.

Što se tiče naoružanja, ovaj avion može nositi kompletni arsenal koji je dostupan Rusima. Ima 12 do 14 podvjesnih točaka na kojima može nositi rakete zrak-zrak od kratkog do vrlo velikog dometa (R-77, R-73, R-74, R-37M).

- Avion obično nosi dvije rakete R-37M, dvije ili četiri rakete R-77 te dvije rakete R-73, odnosno R-74. Na krajevima krila nosi i dva "poda", to jest kontejnera za elektroničko ometanje. Ako nosi i naoružanje zrak-zemlja, to je najčešće raketa H-31 u proturadarskoj i protubrodskoj varijanti te vođene bombe od 500 do 1500 kilograma. A tu je i top od 30 mm sa 150 granata koji radi u nekom poluautomatskom režimu - u jednom slučaju Rusi su simuliranjem manevrske borbe oborili svoj Su-30M, kada se top ostao napunjen nakon uzimanja aviona iz dežurstva. Zanimljivo je da za prelete avion može nositi i vanjske rezervoare, iako s unutarnjim gorivom avion ima dolet od 3600 kilometara na velikim visinama i 1600 na malim visinama. K tome Su-35 ima i sustav za punjenje u zraku tako da mu spremnici zapravo i ne trebaju, objašnjava vojni pilot.

Izvozni proizvod

Kako je Su-35 originalno bio zamišljen kao izvozni proizvod, osvrnuli smo se i na njegovu prodaju. Spomenuli smo već da je 24 komada kupila Kina, Alžir je naručio isti broj (neki su već isporučeni), a govori se i o manjoj narudžbi iz Etiopije te većoj narudžbi iz Irana. Neki ugovori, poput onih s Egiptom i Indonezijom, su propali.

- Kad je u pitanju Alžir, treba napomenuti da oni kupuju i Su-34 i Su-57. Ima snimka gdje su avioni koji su bili namijenjeni za Egipat osvanuli s oznakama Alžira, ali ne možemo sa sigurnošću reći da su to točne snimke. Sam Egipat je naručio 24 ili 25 aviona za nekih 3 milijarde dolara, ali je Kairo odustao od tih aviona zbog američke prijetnje sankcijama. Amerikanci, naime, daju veliku pomoć Egiptu u sferi obrane, oko 2 milijarde dolara godišnje, a zauzvrat su Egiptu konačno dali i rakete AMRAAM za njihove F-16, a navodno im se obećalo da će moći kupiti i F-15 avione. Na sličnom tragu kao i Egipat bila je i Indonezija, koja je isto na kraju odustala od kupovine, govori Ivandić.

Iskustvo iz Sirije

Osvrnuo se se i na operativnu službu aviona, čiji su ukupni resursi oko 6000 sati, odnosno 30 godina. Prvi rat u kojem je Su-35S sudjelovao je onaj u Siriji, kada su ih Rusi tamo krajem 2015. doveli nakon što su turski F-16 oko granice oborili ruski Su-24.

- Tada su poslana 4 aviona, a više ih nije ni trebalo, niti ih je puno više od toga bilo na raspolaganju. Nije bio cilj da se obaraju turski F-16 jer se s Ankarom već sve dogovorilo nakon incidenta, već da se avion ispita u netipičnim borbenim uvjetima. Osim toga su skupljali i "banke podataka" o zapadnim avionima koji su tada isto letjeli iznad Sirije. Ono što je Rusima bilo važno jest to da su kroz ta četiri aviona provukli puno više posada koje su tako stekle dragocjeno iskustvo.

Naš pilot kaže i da je došlo do susreta s američkim borbenim avionom pete generacije F-22 Raptor, a kao zanimljivi podatak tu izdvaja da je F-22 uočen sustavom za infracrveno otkrivanje i da je bio praćen na udaljenostima od 30 do 40 kilometara.

Kada govorimo o bliskim susretima s američkim avionima, Rusi su sa Su-35 imali više takvih, od kojih se izdvaja snimka kada je njihov pilot iznad Pacifika prošao jako blizu F-16 aviona.

- Su-35 ima veliki dolet te često prati ruske bombardere kad izlaze na Pacifik ili prema Atlantiku. On ih prati na relativno malom odstojanju, a to zna dovesti do situacija kada se bombarderima približe norveški ili, recimo, američki avioni. Ako prema procjeni posada bombardera to bude suviše blizu, tada Su-35S ulijeće u prostor između bombardera i stranog lovca. Rusi kao Rusi, oni to naprave na ekstremnim udaljenostima te su došli preblizu avionu kojeg su presreli. To su manevri u kojima vam izuzetno velik avion prođe na 20 metara te stvori zračnu struju koja vas može čak i okrenuti na leđa, objašnjava Ivandić.

Konačno, osvrnuo se i na ulogu Su-35S u ratu u Ukrajini u kojem ga Rusi vrlo intenzivno koriste.

- Razlozi su ti što su to avioni s najvećim resursima i s najvećim borbenim sposobnostima. Osim toga, koriste i rakete zrak-zrak najnovije proizvodnje, nosi i rakete za napad na radarske postaje, poput onih koje koristi Patriot, a može i relativno dugo ostati u zraku, do dva i pol sata. Oni, k tome, rade skoro 24-satno pokrivanje crte dodira da bi u svakom trenutku bili raspoloživi za napad na ciljeve na zemlji ili u zraku. Također, budući da je jednosjed, naprezanje posada je manje nego za MiG-31 i Su-30 koji su dvosjedi. Su-35 je zapravo jedina platforma koja je stalno u zahvatu crte dodira u kojoj se javljaju ciljevi, a budući da je senzorski dobar može biti u pasivnom modu te putem integriranog linka primati dovoljno podataka da ima kompletnu sliku o području u kojem se nalazi.

Opasnost za ukrajinski F-16

Između ostalog, ukrajinski piloti F-16 aviona istaknuli su kako im je Su-35S, uz MiG-31 i najnoviji Su-57, a kojeg nema u velikim brojevima, najveća opasnost.

- Su-35S ima najveću mogućnost prići blizu linije dodira. S druge strane, ako F-16 uopće želi prići Su-35S, to čini na malim visinama. S malih visina i domet raketa AMRAAM, koje se moraju penjati, puno je manji - do 40 kilometara. Ako pak izađu na srednje i velike visine, tada je domet radara i raketa Su-35S i MiG-a 31 puno veći od onog koji ima F-16. Ono što Ukrajinci rade u tom slučaju jest da jedan avion glumi metu koju će Rusi pokušati pogoditi, a istovremeno se drugi avion nalazi ispred njega na maloj visini kako bi napao ciljeve na zemlji.

Kad su u pitanju gubici Su-35S, Oryx navodi da ih je dosad tijekom rata u Ukrajini izgubljeno osam.

- Ja sam na snimkama vidio dva izgubljena na teritoriju Ukrajine, a još nekoliko ih je izgubljeno izvan ratnih djelovanja. Što se tiče navodnog obaranja iznad Kurske oblasti, vrlo sam skeptičan s obzirom na nisku kvalitetu snimaka, ali i veličinu same oblasti koja nalaže da je ukrajinski PZO morao biti jako blizu granice, a pitanje je bi li i to bilo dovoljno. Pretpostavljam da je jedan dio oborenih Su-35S posljedica prijateljske vatre, pogotovo iz sustava S-300, kaže Ivandić.

Na samom kraju naš vojni pilot kaže da je Su-35S usporediv sa svim zapadnim avionima četvrte generacije te da će biti zanimljiv dok god traje rat u Ukrajini.

- Nakon toga će se vjerojatno prestati proizvoditi za ruske snage, a nastaviti proizvoditi za izvoz, ako bude interesa. Njegove će uloge kod Rusa preuzeti Su-57 - zaključuje Ivandić.