Očekivanja su bila velika, a rezultat mršav i nikakav. Prvi izravni pregovori između Rusije i Ukrajine nakon tri godine trebali su se održati u četvrtak u Istanbulu, ali od toga nije bilo ništa, a nejasno je i hoće li se održati danas.
Ruska delegacija je u Istanbul stigla u četvrtak ujutro, kada je i bilo dogovoreno da pregovori započnu, ali ukrajinska delegacija se nije pojavila. Turski domaćini najprije su sastanak prebacili za popodne, a onda su navečer objavili da se sve pomiče za petak, uz opasku da se neće raditi o mirovnim pregovorima, nego o „trilateralnim sastancima”, uz prisustvo turskih posrednika.
Brojne novinarske ekipe čitav su četvrtak čekale pred istanbulskom palačom Dolmabahce, gdje su pregovori bili zakazani, ali su ostali praznih ruku. Ispred ruskog konzulata u Istanbulu obratio im se samo vođa ruske pregovaračke delegacije, Putinov savjetnik Vladimir Medinski.
„Pregovore smatramo nastavkom procesa iz 2022. koji je prekinula ukrajinska strana”, rekao je Medinski na brzinski organiziranoj press-konferenciji, dodavši da ruska delegacija „ima ovlasti za donošenje odluka”.
S ukrajinske strane, pak, novinarima se u Istanbulu nije obratio nitko. Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski, koji je također bio u Turskoj, dao je tijekom četvrtka čitav niz izjava, ali iz Ankare. Poručivao je da je spreman doći u Istanbul ako se tamo pojavi i Putin, no kako je ruski predsjednik ostao u Moskvi, Zelenski je tijekom dana odlučio u Istanbul poslati delegaciju koju će predvoditi ukrajinski ministar obrane Rustem Umerov.
Indikativan sastav ruske delegacije
Što se tiče ruske delegacije, uz Medinskog je čine i zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Mihail Galuzin, zamjenik ministra obrane Aleksandr Fomin i šef vojne obavještajne službe Igor Kostjukov. Promatrači su već uočili da su ovakvim sastavom delegacije Rusi poslali indikativnu poruku.
Naime, to je gotovo ista delegacija koja je i prije tri godine, u proljeće 2022., zastupala Rusiju u tadašnjim pregovorima s Ukrajinom u Istanbulu. Medinski je i tada bio vođa ruske delegacije, u kojoj je i tada bio zamjenik ministra obrane Aleksandr Fomin.
Takvo kadrovsko ponavljanje pregovaračkih delegacija nije slučajno: Rusija je time potvrdila ono što je Putin već ranije više puta rekao, a to je da bi svi budući pregovori trebali kao osnovu uzeti ono što je dogovoreno u proljeće 2022. na spomenutim pregovorima u Istanbulu.
Podsjetimo, kako je kasnije u ukrajinskim medijima iznosio tadašnji šef ukrajinske delegacije David Arahamija, vođa parlamentarnog kluba Zelenskijeve stranke Sluga naroda, dvije delegacije u ožujku 2022. u Istanbulu praktično su već dogovorile okvir za završetak rata, te je ostalo samo da dvojica predsjednika, Zelenski i Putin, finaliziraju dogovor.
Prema Arahamijinim riječima, Ukrajina je tada pristala odreći se ulaska u NATO i prihvatiti status vojno neutralne države – koji je zapisan i u temeljnim osnivačkim aktima ukrajinske države s početka 90-ih - a Rusija je zauzvrat bila spremna povući svoju vojsku na granice otprije 24. veljače 2022. i vratiti Ukrajini sav okupirani teritorij, osim Krima.
Krim bi ostao ruski, a Donbas bi ostao u Ukrajini, ali s autonomijom nalik na onu koju ima Južni Tirol u Italiji. Rusija je također tražila ograničenja vojnih kapaciteta Ukrajine i ukidanje zakona koji diskriminiraju ruski jezik.
‘Promjena situacije na terenu‘
Kao što je poznato, ovaj istanbulski dogovor s kraja ožujka 2022. godine - koji je mogao spasiti stotine tisuća života, a Ukrajini vratiti okupirane teritorije - minirao je tadašnji britanski premijer Boris Johnson, koji je početkom travnja banuo u Kijev i nagovorio Zelenskog da „samo nastavi ratovanje”. O tome su početkom svibnja 2022. izvijestili ukrajinski mediji, a Johnsonovu intervenciju potvrdio je i Arahamija.
Teško je vjerovati da je Johnson tu sabotažu mira u Ukrajini izveo samoinicijativno. Mnogi drže da je to učinio po nalogu ili barem odobrenju tadašnje američke administracije i predsjednika Joea Bidena. U to vrijeme, naime, Zapad je još vjerovao da preko Ukrajine može pobijediti Rusiju, ili je barem ozbiljno oslabiti, pa mu zaustavljanje rata nije bilo u interesu.
Danas, tri godine kasnije, jasno je da je to bila katastrofalna odluka po Ukrajinu. Jer današnja situacija na terenu za Ukrajinu je mnogo teža nego u proljeće 2022., pa je, shodno tome, i ono što će joj Rusija danas ponuditi u Istanbulu biti mnogo lošije od onoga što joj se nudilo prije tri godine.
To je u četvrtak potvrdila i glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova, rekavši da se ruski stav o mirovnom dogovoru u međuvremenu „promijenio zbog promjena situacije na terenu”, gdje ruske snage polako, ali sistematski ostvaruju teritorijalne dobitke.
Drugim riječima, ruska delegacija ovog puta neće Ukrajini u zamjenu za odustajanje od NATO-a nuditi vraćanje na granice od veljače 2022. godine. Naprotiv, smatrajući da dobiva rat, Rusija u zadnje vrijeme javno traži da se Ukrajina povuče čak i s onih dijelova četiriju okupiranih regija (Donjeck. Lugansk, Herson i Zaporožje) koje sada drži ukrajinska vojska.
Trump upravlja američkim porazom
Generalno govoreći, iako će je izreći isti čovjek kao prije tri godine – vođa ruske delegacije Vladimir Medinski - ova će ruska ponuda za Ukrajinu biti mnogo nepovoljnija od one iz ožujka 2022. godine. Tu negdje možda i leži razlog zbog kojeg se čitav četvrtak nitko s ukrajinske strane nije obratio novinarima.
Naime, kako je u srijedu za Jutarnji list ocijenio bivši hrvatski ambasador u Moskvi Božo Kovačević, pregovori Ukrajine i Rusije zapravo su pregovori Amerike i Rusije oko kapitulacije Ukrajine, što Zelenskog i bilo kakvu ukrajinsku pregovaračku delegaciju dovodi u vrlo težak položaj. Razumljivo je da nitko ne želi ostati upamćen u povijesti kao onaj koji je potpisao kapitulaciju svoje zemlje.
„Zelenski je naivno vjerovao zapadnim saveznicima da će podržavati Ukrajinu do kraja”, naš bivši diplomat.
Valja reći da Kovačević nije usamljen u takvoj procjeni. Poznati francuski sociolog Emmanuel Todd još je prije nekoliko mjeseci napisao kako je Trump poslan „da upravlja američkim porazom u Ukrajini”, odnosno da pokuša izvući Ameriku iz ukrajinskog gliba – u koji je Ujaka Sama uvalila Bidenova, a ne Trumpova administracija, što Trump stalno ističe - na način koji neće biti previše ponižavajući. Nedavnim potpisivanjem ugovora o ukrajinskim mineralima Trump je to dijelom već i uspio.
Svjesna vojne situacije na ukrajinskom terenu, Amerika aktivira izlaznu strategiju tako što se sada, promjenom vlasti u Bijeloj kući, postavlja kao mirotvorac. Iako su upravo visoki američki diplomati krajem 2013. i početkom 2014. potaknuli zbivanja na Majdanu, koja su u lančanom nizu dovela do današnje ukrajinske tragedije, SAD se sada predstavlja kao akter koji želi zaustaviti rat.
A to što je upravo američka politika Ukrajinu gurnula u rat koji nikako nije mogla dobiti, uvjeravajući Zelenskog da će ga podržavati „koliko god bude potrebno”, za tu je politiku i njene idejne tvorce samo „običan dan u uredu”. Probali smo, nije prošlo, idemo dalje. Krv nije američka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....