Saudijska Arabija, Turska i Pakistan potpisale su sporazum o uzajamnoj obrani koji stipulira da će se napad na bilo koju od njih "smatrati napadom na sve njih", prenosi CNN. Formulacija nije slučajna. "Napad na bilo koju smatrat će se napadom na sve njih" gotovo je doslovni odjek Članka 5. Sjevernoatlantskog ugovora, piše Jutarnji list.
Svečanost potpisivanja održana je u Meki, gradu u kojem se nalazi najsvetije mjesto islama, Kaba, u sklopu Svete džamije. Važnost sporazuma potvrđuje visoka razina izaslanstava, doputovali su turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, pakistanski premijer Shehbaz Sharif i najmoćniji čovjek u zemlji, zapovjednik vojske Asim Munir, a dočekao ih je prijestolonasljednik Muhamed bin Salman.
Geografska blokada regije
Riječ je o tri velike sunitske sile; jedna od njih, Pakistan, ima i nuklearno oružje, a geografski zatvaraju zaljevsku regiju – Turska sa sjeverozapada, Pakistan s istoka, Saudijska Arabija sa zapada – zbog čega su zainteresirane za stabilnost. Sjevernoatlantski ugovor u Članku 8. ne zabranjuje članicama sklapanje drugih obrambenih aranžmana, uz uvjet da nisu u sukobu s njegovim odredbama. Ulazak Turske u ovaj trilateralni aranžman ni na koji način ne obvezuje ostale zemlje naše obrambene organizacije.
Odabir trenutka nije bio slučajan; Saudijska Arabija našla se pod novim udarom jemenskih hutista, iranskih saveznika, koji su u četvrtak napali južnu saudijsku pokrajinu i ranili 11 civila, prenio je Reuters. Kraljevina je organizirala savez 14 država koji bi trebao jamčiti slobodnu plovidbu tjesnacem Bab el-Mandeb, kojim teče promet prema Crvenom moru i iz njega.
Saudijski brodovi trenutačno njime ne mogu ploviti zbog prijetnje napadima iza kojih stoje hutisti. Visoki, neimenovani saudijski dužnosnik u četvrtak je rekao Reutersu da su njihove obavještajne službe, u suradnji s partnerima iz SAD-a i drugih zemalja Bliskog istoka, otkrile da bi hutisti i iračke milicije uskoro mogli pokrenuti koordinirane napade na saudijske civilne objekte, uključujući energetsku infrastrukturu, morske i zračne luke.
Pakistan je u rujnu 2025. potpisao obrambeni sporazum sa Saudijskom Arabijom, koji napad na bilo koju od dviju zemalja tretira kao napad na obje i, prema izjavama dužnosnika obiju strana, uključuje "sva vojna sredstva". Svjestan ambigvitet koji ne utvrđuje je li među njima i nuklearno oružje. Teheran je na njega reagirao pozitivno jer su tada okolnosti bile drukčije – nije bilo rata sa SAD-om ni iranske odmazde zemljama regije, pa i Saudijskoj Arabiji.
Ubrzo su počeli pregovori s Turskom radi stvaranja saveza koji bi bio kontrapunkt Iranu i njegovim regionalnim šijitskim saveznicima, oslabljenim, ali i dalje opasnima – uz hutiste, tu su Hezbolah i iračke milicije.
Tri velike države predstavljaju moćnu branu hegemoniji kojoj se Teheran nadao nakon prestanka rata sa SAD-om. Reuters je prije dva tjedna objavio da s Pakistanom pregovara i Kuvajt o sigurnosnom sporazumu. Egipat zasad ne pokazuje interes za uključivanje u obrambeni savez i zbog svojih odnosa s Izraelom.
Uz dva bloka, u regiji postoji i treći, neformalni, koji čine Ujedinjeni Arapski Emirati i Izrael, što stvara potpuno novu ravnotežu moći u regiji. Ako sunitski i šijitski blok uspiju kreirati mehanizam miroljubive koegzistencije, tri saveza mogla bi dovesti novu razinu stabilnosti u regiju. Na tom putu prva prepreka je definiranje statusa Hormuškog tjesnaca: Saudijska Arabija njime izvozi naftu (alternativna opcija je cjevovod koji izlazi na Crveno more), a tom kritičnom točkom prolazi gotovo sav pakistanski uvoz ukapljenog plina i nafte.
Teheran je dosad uvjetovao otvaranje tjesnaca prekidom američke blokade njegovih luka. Bloomberg je u četvrtak navečer objavio da će Iran nastojati zabraniti ulazak američkih i izraelskih brodova u Hormuški tjesnac i zahtijevati naknadu od neprijateljskih zemalja prije nego što im se dopusti ploviti, prema izvješćima lokalnih medija o predloženom sporazumu Irana i Omana.
U petak ujutro CNN je javio, pozivajući se na državi blisku iransku agenciju Fars i njezin "obavješteni izvor", da će pomorske rute Hormuškim tjesnacem uz iransku i omansku obalu privremeno ostati u upotrebi na temelju sporazuma u nastajanju dviju zemalja, prije nego što ih zamijeni središnja ruta. Ukratko, na snazi bi bio model o kojem se i ranije razgovaralo: brodovi bi "određeno razdoblje" uplovljavali u Zaljev uz iransku obalu, a isplovljavali uz omansku. "Nakon isteka tog (nedefiniranog, op. žt.) razdoblja, promet sjevernim i južnim putem prestat će, a svi će brodovi prolaziti središnjim plovnim putem", CNN prenosi Fars.
Sukob u Iranu ne prestaje
Kontradiktorne poruke model su propagandnog rata koji koristi Iran, istodobno i pregovaračko sredstvo, jer s druge strane je Trump, koji reagira emotivno, pružajući im tako mogućnost da odbace ustupke zbog njegova ratobornog nastupa. Svjesni su da nema snage ostvariti svoje prijetnje o novom moćnom napadu na Iran. Vijesti o nestašici američkog oružja, primjerice Reutersove, dale su nove adute iranskim pregovaračima. The Wall Street Journal podsjeća da su pregovarači, dio civilnog krila vlasti, pod snažnim pritiskom vojnih krugova, pa su posrednici u pregovorima zabrinuti hoće li se Iran pridržavati dogovora kad i ako se postigne.
Caolán Magee u Al Jazeeri piše da bi privremeni sporazum mogao biti prihvatljiv SAD-u kako vrijeme istječe. Ben Finley i Matthew Lee za AP naglašavaju da će Trump, kako bi ishodio dogovor o otvaranju Hormuza, "možda morati postići kompromis, a to ne odgovara njegovu karakteru". Sličan stav iznosi i David Schenker, bivši dužnosnik State Departmenta u prvoj Trumpovoj administraciji, navodeći da bi "sve veći ekonomski pritisak mogao potaknuti Trumpa na kompromis u vezi s Hormuzom čak i ako bi to vjerojatno imalo duboke posljedice na globalnu trgovinu".
Trump se ne da smesti; nastavlja svoju priču, kako vjeruje da će rat s Iranom "uskoro završiti", što je govorio i nakon prvog dana napada 28. veljače.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....