Njemačko biračko tijelo precizno je detektiralo glavnog krivca za teškoće zbog kojih je pala prošla vlada. Liberali (FDP) nisu ušli u donji dom parlamenta, Bundestag.
Stranka je to koja je Njemačkoj dala Hansa-Dietricha Genschera, čovjeka koji je operativno vodio ujedinjenje nakon pada Berlinskog zida. Dosadašnji lider Christian Lindner nakon katastrofalnog poraza odlučio je napustiti politiku. I bolje mu je. Njegova financijska politika, restriktivna do mjere da je dodatno gušila njemačku privredu, nije bila usmjerena javnom dobru, nego jačanju podrške FDP-a. Kancelar Olaf Scholz bio je preblag prema njemu.
Pobjednik izbora je Alternativa za Njemačku (AfD), radikalno desna stranka, osvojivši 20 posto glasova. S lijeve opcije je to Die Linke (Ljevica), također radikalna opcija, koja se popela gotovo do 9 posto. Prvima su otišli glasovi nezadovoljnih najavljenim politikama vjerojatno novog kancelara Friedricha Merza (CDU, Kršćanskodemokratska unija), drugima bijesnih zbog popustljivosti Scholza (SPD, Socijaldemokrati). Upozorenje jednoj i drugoj “staroj stranci” da bi, ako se uozbilje, ove dvije opcije moglo privući još birača. AfD je dobio najviše glasova biračkog tijela dobi od 25 do 44 godine.
Pobjednici i gubitnici
CDU, koji na nacionalnim izborima tradicionalno nastupa u koaliciji s bavarskom Kršćanskosocijalnom unijom (CSU), nije ostvario željeno, osvojiti više od 30 posto glasova, zaustavili su se na 28,5. Slabi to položaj Merza koji nije uspio ni izbliza ponoviti rezultate Angele Merkel (najniži rezultat bio joj je 33 posto), koja ga je početkom svog prvog mandata potaknula da napusti politiku smatrajući ga prijetnjom. CDU je tako formalni pobjednik izbora, ali i gubitnik.
Gubitnik je SPD, koji je s 16 posto glasova ostvario najgori rezultat u povijesti koja seže u 19. stoljeće. Što ne predmnijeva da će završiti u opoziciji, u sadašnjem razmjeru snaga u Bundestagu oslabljeni Merz ima realno samo jednu opciju: koaliciju sa SPD-om koja se više ne može zvati velikom, bila je to primjerice 2017. godine kad su zajedno osvojili 52 posto glasova. Sada su na 44. Ali i to nije bez rizika, SPD će odluku o ulasku u koaliciju dati na glasanje članstvu koje bi, zbog manjka racionalnog razmišljanja s kojim se suočava, moglo reći ne pa Njemačka upada u političku krizu.
AfD je i dalje neprihvatljiv kao koalicijski partner i bit će vodeća opozicijska stranka koja će s pozicije ozbiljne moći, 152 ruke od 630, izazivati velike probleme Vladi. Kad im dodamo 64 mjesta Die Linke, eto trećine koja blokira važne odluke, primjerice promjenu Ustava kako bi se ukinula zabrana dodatnog zaduživanja nužnog radi jačanje obrane, ali i poticaja ekonomiji.
Iako se svi pitaju hoće li se Njemačka s Merzom kao izglednim kancelarom postaviti na položaj lidera EU-a, zanemaruje se važnije pitanje - hoće li nova Vlada uspjeti zaustaviti ekonomski pad koji traje od početka ruske agresije na Ukrajinu (ako tomu dodamo i pandemijsko razdoblje, situacija je još ozbiljnija). Merz se mora suočiti sa zemljom u kojoj je infrastruktura stara, ekonomski model se nije ni digitalizirao, opadaju ulaganja, uz demografske teškoće koje ima gotovo svaka europska zemlja.
A na sljedećim izborima...
Ako na to nalegnu nove američke sankcije, one već nametnute na čelik (25 posto) bit će snažan pritisak na Njemačku, može li Merz sa SPD-om koji će biti pretjerano ambiciozan jamčiti da u četiri godine oporavi ekonomiju?
“U trenutku kada je ključno povećati potrošnju za vojsku i Ukrajinu i olakšati porezno opterećenje za radnike i tvrtke, Njemačka bi mogla teško pronaći fiskalni prostor za to”, upozorava Holger Schmieding iz Berenberg bank (druga najstarija banka na svijetu iz Hamburga). Bez toga, na sljedećim izborima koaliciju bi mogao sastavljati AfD.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....