Smrtni slučajevi na Mount Everestu: Potpuna povijest tragedija na krovu svijeta, čak 200 tijela i dalje stoji na planini

Mount Everest, najviši vrh na svijetu s visinom od 8.848 metara, postao je ne samo simbol ljudske težnje za osvajanjem vrhunaca već i mjesto gdje je više od 340 ljudi izgubilo život u pokušaju da dosegne ili se vrati s njegovog vrha. Od prvog uspješnog uspona 1953. godine, kada su Edmund Hillary i Tenzing Norgay osvojili vrh, planina je postala cilj tisućama penjača iz cijelog svijeta.

Izazovi planinarenja na Everestu

Penjanje na Mount Everest predstavlja jedan od najzahtjevnijih poduhvata u svijetu planinarenja. Penjači se suočavaju s ekstremnim vremenskim uvjetima, gdje temperature mogu pasti i do -60°C, a vjetrovi dostići brzinu od preko 200 kilometara na sat. Nedostatak kisika na velikim visinama predstavlja dodatni izazov, jer na vrhu Everesta atmosferski tlak iznosi samo trećinu onog na razini mora.

Statistički pregled tragičnih događaja

Prema podacima Himalajske baze podataka, do 2024. godine na Mount Everestu je dokumentirano 340 smrtnih slučajeva. Od tog broja, oko 200 tijela još uvijek se nalazi na planini zbog ekstremnih uvjeta koji onemogućavaju njihovo spašavanje. Ova brojka posebno je zabrinjavajuća kada se uzme u obzir da se broj penjača svake godine povećava.

Detaljnija statistička analiza pokazuje zabrinjavajuće trendove:

30% smrtnih slučajeva događa se pri silasku s vrha

67% svih nesreća događa se iznad 8000 metara

Prosječna dob stradalih je 37 godina

Nacionalna struktura žrtava pokazuje da 33% čine Nepalci, 20% Amerikanci, 12% Indijci, dok 35% dolazi iz ostalih zemalja

Najteže godine u povijesti Everesta

Kroz povijest planinarenja na Everestu, nekoliko godina posebno se ističe po broju tragedija:

1996. godina: 12 smrtnih slučajeva, uključujući poznatu "Tragediju ‘96"

godina: 16 šerpa izgubilo je život u lavini u Khumbu ledenopadu

godina: 19 ljudi stradalo je u lavini nakon razornog potresa

godina: 17 smrtnih slučajeva, što ju čini najsmrtonosnijom sezonom u povijesti

Tragična 1996. godina - prekretnica u povijesti Everesta

Tragedija iz 1996. godine smatra se jednom od najpoznatijih nesreća u povijesti planinarstva i predstavlja prekretnicu u načinu na koji se pristupa komercijalnim ekspedicijama. Dana 10. svibnja 1996., dvije komercijalne ekspedicije, Adventure Consultants pod vodstvom Roba Halla i Mountain Madness pod vodstvom Scotta Fischera, krenule su prema vrhu zajedno s nekoliko drugih grupa.

Kobni niz događaja koji su doveli do tragedije:

-Značajno kašnjenje s postavljanjem fiksnih užeta

-Prekoračenje "točke bez povratka" nakon 14:00 sati

-Iznenadna snažna oluja koja je zahvatila penjače

-Nedostatak učinkovite koordinacije između ekspedicija

-Krajnja iscrpljenost kako vodiča tako i klijenata

Posljedice ove tragedije bile su dalekosežne:

-Osam ljudi izgubilo je život u samo jednom danu

-Rob Hall preminuo je na South Summitu nakon što je odbio napustiti umirućeg klijenta

-Scott Fischer pronađen je mrtav na visini od 8.300 metara

-Doug Hansen, iskusni klijent, nestao je u blizini vrha

-Yasuko Namba podlegla je hipotermiji

Glavni uzroci smrtnih slučajeva

Analiza uzroka smrti na Everestu pokazuje sljedeću distribuciju:

Lavine su odgovorne za 31% smrtnih slučajeva

Padovi čine 23% tragedija

Iscrpljenost i hipoksija uzrok su 22% smrti

Visinska bolest odnosi 10% života

Smrzavanje je uzrok 9% smrtnih slučajeva

Opasnosti zone smrti

Posebno poglavlje u priči o Everestu predstavlja tzv. "zona smrti" iznad 8.000 metara. U ovom području koncentracija kisika iznosi samo trećinu one na razini mora, što stvara ekstremno opasne uvjete za ljudski organizam. U zoni smrti ljudsko tijelo ubrzano propada - stanice ne dobivaju dovoljno kisika, mozak počinje oticati, a u plućima se nakuplja tekućina. Bez dodatnog kisika, prosječno vrijeme preživljavanja u ovoj zoni je samo 16-20 sati.

Poznate žrtve i njihove nezaboravne priče

Kroz povijest planinarenja na Everestu, nekoliko tragičnih sudbina posebno je obilježilo povijest ove planine:

-George Mallory (1924.) - njegovo tijelo otkriveno je tek 1999. godine, što je potaknulo brojne teorije o mogućem prvom usponu na vrh

-Rob Hall (1996.) - njegov posljednji razgovor radio vezom sa trudnom suprugom Jan Arnold postao je jedna od najemotivnijih priča s Everesta

-Scott Fischer (1996.) - iskusni himalajist koji je podcijenio vlastitu iscrpljenost i platio najvišu cijenu

-"Green Boots" (Tsewang Paljor, 1996.) - indijski graničar čije je tijelo postalo zloglasni orijentir na planini

-David Sharp (2006.) - njegov slučaj pokrenuo je važnu etičku debatu o odgovornosti penjača prema drugim unesrećenima. Naime, njegova smrt izazvala je kontroverze i rasprave jer ga je mimoišlo nekoliko drugih penjača koji su išli i vraćali se s vrha dok je umirao. 

Izazovi postupanja s preminulima

Većina tijela stradalih ostaje na planini zbog nekoliko ključnih faktora:

Ekstremni vremenski uvjeti koji onemogućavaju spašavanje

Veliki rizici za spasilačke timove

Iznimno visoki troškovi spašavanja koji prelaze 70.000 eura

Tehnička ograničenja helikopterskih misija iznad 6.400 metara nadmorske visine

Financijski aspekt spašavanja

Detaljna analiza troškova spašavanja tijela pokazuje značajne iznose:

Helikopterska misija: 20.000-40.000 eura

Angažman tima šerpa (4-8 članova): 15.000-30.000 eura

Potrebna oprema i logistika: 10.000-20.000 eura

Administrativni troškovi: 5.000-10.000 eura

Utjecaj klimatskih promjena

Globalno zatopljenje značajno mijenja uvjete na planini:

Ubrzano topljenje ledenjaka otkriva tijela stradalih penjača

Khumbu ledopad postaje sve nestabilniji

Nove pukotine pojavljuju se na neočekivanim mjestima

Tradicionalne rute moraju se često prilagođavati novim uvjetima

Suvremeni trendovi i statistika

Najnoviji podaci pokazuju kontinuirani interes za osvajanje vrha:

Godišnje više od 800 ljudi pokušava osvojiti vrh

Uspješnost uspona iznosi oko 60%

Prosječno 5-7 ljudi godišnje izgubi život

U 2023. godini izdano je rekordnih 478 dozvola za uspon

Unatoč svim opasnostima i tragičnoj statistici, Mount Everest i dalje privlači stotine penjača svake godine. Svaka izgubljena duša na ovoj planini služi kao podsjetnik na važnost poštovanja prirode i stavljanja sigurnosti iznad osobnih ambicija. Iako su moderne tehnologije i bolja priprema značajno smanjili stopu smrtnosti, Everest ostaje jedan od najzahtjevnijih testova ljudske izdržljivosti i odlučnosti, tražeći od svakog penjača maksimalan oprez i poštovanje prema svojim ograničenjima.