Dok svijet prati gomilanje američkih ratnih brodova pred obalama Irana, jedan ruski trgovački brod uputio se prema Kubi, s ciljem da probije američku blokadu komunističkog otoka. Taj ruski brod ne nosi oružje nego gorivo, ali bi njegov dolazak na Karibe – gdje se očekuje za desetak dana – mogao izazvati ozbiljne tenzije između Amerike i Rusije.
Govorimo o tankeru „Sea Horse”, za koji američki Bloomberg piše da putuje prema Kubi s 200.000 barela goriva, najvjerojatnije plinskog ulja. Iako tanker plovi pod zastavom Hong Konga, vjeruje se da je teret ruskog podrijetla. Pojavile su se i informacije da tanker plovi u pratnji ruskog razarača, ali rusko veleposlanstvo u Havani je to demantiralo.
Podsjetimo, prije dva tjedna upravo je ruska ambasada u Havani objavila da će „u bliskoj budućnosti Rusija isporučiti Kubi naftu i naftne derivate kao humanitarnu pomoć”, pa promatrači vjeruju da slanjem tankera „Sea Horse” na Karibe Rusija počinje ispunjavati to obećanje. Međutim, američki brodovi već tjednima patroliraju Karibima upravo kako bi spriječili da neki strani tanker s gorivom uplovi u kubanske luke.
Naime, kako je poznato, američki predsjednik Donald Trump najprije je otmicom venezuelskog predsjednika Nicolasa Madura spriječio dotok nafte Kubi iz Venezuele, a potom je 29. siječnja donio izvršnu uredbu u kojoj je Kubu proglasio „neobičnom i izvanrednom prijetnjom” za nacionalnu sigurnost SAD-a (!), te je zaprijetio carinama svakoj zemlji koja se usudi isporučiti naftu Havani. Nakon toga je i drugi veliki kubanski dobavljač, Meksiko, odustao od opskrbljivanja Kube.
Prvi terenski odgovor svijeta
Trumpova računica je brutalno jasna: naftna blokada siromašnog otoka – koji je ionako izmučen gotovo 70-godišnjim američkim embargom – paralizirat će kubansko gospodarstvo i dovesti do izgladnjivanja stanovništva, koje će se potom u egzistencijalnoj agoniji okrenuti protiv svoje komunističke vlade, a onda će Amerika vojno intervenirati kao „demokratski spasitelj”. Bloomberg procjenjuje da bi kubanske rezerve nafte mogle biti iscrpljene već do kraja ožujka.
Idejni tvorac ove zločinačke politike je Trumpov državni tajnik Marco Rubio, podrijetlom i sâm Kubanac, izdanak antikomunističke kubanske emigracije s Floride. Rubio otvoreno govori da mu je krajnji cilj rušenje komunističkih vlasti u Havani.
„Voljeli bismo vidjeti promjenu režima”, priznao je pred Kongresom prošlog mjeseca.
I doista, već tjednima se nijedna zemlja – u strahu od američkih carina - nije usudila poslati nijedan tanker prema Kubi. Zadnji tanker stigao je još početkom godine iz Meksika. U tome je značaj ove plovidbe tankera „Sea Horse”: to je prvi terenski odgovor svijeta na američki kriminalni pokušaj gušenja Kube.
No, ključno pitanje je kako će rečeni ruski tanker biti dočekan na Karibima, odnosno hoće li se probiti kroz američku pomorsku blokadu. Iako je dio ratne mornarice SAD-a u međuvremenu prebačen s Kariba u Perzijski zaljev, u vodama oko Kube još uvijek je prisutna snažna američka vojna sila koja nadzire naftnu blokadu otoka i koja s lakoćom može zaustaviti jedan usamljeni tanker.
Uostalom, početkom siječnja američka mornarica već je u sjevernom Atlantiku zaplijenila tanker „Marinera” koji je plovio pod ruskom zastavom. Iako je, prema medijskim izvještajima, tanker pratila ruska podmornica, Amerikanci su ga nakon dva tjedna potjere po Atlantiku, uz britansku pomoć, uspjeli zaplijeniti. Kakve onda šanse ima tanker „Sea Horse” da stigne do Havane?
Otok na presjeku blokova
Situacija podsjeća na mini-varijantu Kubanske raketne krize iz 1962. godine, kada je čovječanstvo bilo dosad najbliže nuklearnom holokaustu. Podsjetimo, i tada su američki ratni brodovi opkolili Kubu i uspostavili pomorsku blokadu otoka, a Moskva je reagirala slanjem nuklearnih podmornica prema Kubi.
Sada su gabariti potencijalnog sukoba u Karipskom moru manji nego 1962., ali princip sukoba je ostao isti: usamljeni komunistički otok kao arena geopolitičkog sukoba velikih sila. Sada se ne radi više o nuklearnim bojevim glavama, nego o nafti, ali Kuba i dalje ostaje meta američkog imperijalizma, s tim da je upitno može li je saveznik iz Moskve zaštititi kao što je to uspio 1962. godine.
Moskva više nije komunistička i Rusija nije SSSR, ali karipski otok Moskvi je i dalje važan. Neke geopolitičke postavke iz Hladnog rata i dalje su na snazi, pa se Kuba i danas nalazi na presjeku dvaju glavnih geopolitičkih blokova. S jedne strane, kao predvodnica BRICS-a, Rusija na primjeru Kube mora pokazati zemljama Trećeg svijeta da ih BRICS može zaštititi od unipolarne samovolje SAD-a. S druge strane, Kuba je geografski prva na udaru Monroeve doktrine – koju Trump gromoglasno primjenjuje – po kojoj čitava zapadna hemisfera spada u interesnu sferu SAD-a.
Stoga je tanker „Sea Horse” važan i jednima (Rusima) i drugima (Amerikancima) i trećima (Kubancima). Kubi je važan iz egzistencijalnih, a Rusiji i Americi iz političkih razloga. Ako taj tanker stigne do Kube, raste ugled BRICS-a, a padaju dionice SAD-a kao najmoćnije svjetske sile. A ako ne stigne, psihološke posljedice su obratne.
Tome treba dodati i mogući utjecaj sudbine ovog tankera na američko-ruske pregovore o završetku rata u Ukrajini. Zapljena tankera mogla bi dovesti do novog zahlađenja odnosa između Moskve i Washingtona, što bi dodatno otežalo ionako mukotrpne mirovne pregovore. Zbog svega toga aktualna putanja tankera „Sea Horse” nije samo jedna obična plovidba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....