Međunarodni Dan žena prilika je da se podsjetimo koliko su žene i danas širom svijeta neravnopravne s muškarcima. Negdje manje, negdje više, a ponajviše u Afganistanu, gdje već tri i pol godine trpe i pate pod talibanskim režimom, koji je nekom vremenskom greškom ispao iz Srednjeg vijeka i oživio u našoj epohi.
Otkad su u kolovozu 2021. došli na vlast, talibani su ženskom rodu nametnuli ograničenja u gotovo svim područjima javnog života, što je UN proglasio "rodnim aparthejdom". Već prvih dana i mjeseci talibanske vlasti djevojčicama je zabranjeno pohađanje škole nakon šestog razreda, djevojkama je zabranjeno studiranje, dok je ženama onemogućen pristup lokalnim poslovima, nevladinim organizacijama, kozmetičkim salonima, parkovima, teretanama i javnim kupatilima, a u javnosti se smiju pojavljivati samo pokrivene i u pratnji muškog rođaka.
No, to je bio samo početak maltretiranja žena u Afganistanu. U međuvremenu su talibani još pooštrili svoje već ionako srednjovjekovne zakone, u što ćemo se uvjeriti ako ukratko protrčimo kroz prošlu 2024. godinu.
Već 11. siječnja 2024. Misija UN-a za pomoć Afganistanu (UNAMA) u priopćenju je objavila da je od 1. siječnja u provincijama Kabul i Daykundi "dokumentirala niz kampanja za provođenje dekreta o hidžabu", te je izrazila "duboku zabrinutost" zbog proizvoljnog hapšenja i pritvaranja žena i djevojaka optuženih za kršenje talibanskog kodeksa oblačenja, kao i zbog navoda o zlostavljanju i iznuđivanju pritvorenih žena.
Talibani su tada potvrdili da su pritvarali žene zbog "neispravnog nošenja hidžaba", ali su odbacili UN-ove prigovore.
"Afganistanske žene nose hidžab po vlastitoj želji", napisao je tada na X-u glavni glasnogovornik talibana Zabihullah Mujahid, ustvrdivši da je preokupacija UN-a afganistanskim ženama "neopravdana".
Maloljetne supruge
Jedna od posljedica zabrane školovanja za djevojčice u Afganistanu je i veliki porast dječjih brakova. Prema podacima UN-ove agencije za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena (UN Woman), dječji brakovi su pod talibanskom vlašću porasli za oko 25 posto. O tome je lani u kolovozu reporterima Radija Slobodna Europa (RSE), koji su posjetili Afganistan, posvjedočila tada 17-godišnja djevojka Mursal.
Kada su talibani u kolovozu 2021. preuzeli vlast, Mursal je imala 14 godina i išla u sedmi razred osnovne škole, a životni san joj je bio da postane liječnica. Međutim, taj san je uništen kad su talibani i njoj i svim njenim vršnjakinjama zabranili nastavak školovanja. Umjesto toga, obitelj ju je primorala da se nekoliko mjeseci kasnije uda za mnogo starijeg muškarca.
"Nisam imala izbora, jer mi je obitelj rekla da je u nedostatku obrazovanja moja jedina opcija da se udam", rekla je Mursal novinarima RSE-a.
UN je 15. kolovoza objavio da je najmanje 1,4 milijuna djevojčica u Afganistanu uskraćeno za srednje obrazovanje, što je izbrisalo dva desetljeća napretka ženskog obrazovanja u Afganistanu, ostavljajući budućnost cijele generacije u limbu.
"Ovo je užasno i vrlo opasno za budućnost Afganistana. U budućnosti nećemo imati studentice. I neće biti zdravstvenih radnika ili drugih radnica u obrazovanju", rekla je za RSE afganistanska aktivistkinja Azadi Šaharzad Akbar.
Zapravo, neće biti ni sutkinja. Jer talibani su odstranili sve sutkinje, proglasivši da su žene nesposobne za rad u pravosudnom sistemu.
"Žene nisu kvalificirane niti sposobne da donose presude, jer prema našim šerijatskim načelima, rad u pravosuđu zahtijeva ljude visoke inteligencije", rekao je lani u rujnu za BBC direktor za vanjske odnose i komunikacije u talibanskom Vrhovnom sudu Abdul Rahim Rashid, koji vjerojatno za sebe misli da je inteligentan.
Bezglasne sjene
U kolovozu su talibani otišli još korak naprijed. Odnosno, natrag. Ministarstvo za propagiranje vrline i prevenciju poroka objavilo je 21. kolovoza novi zakon o porocima i vrlinama, koji pokriva brojne aspekte svakodnevnog života. Među ostalim, tim je zakonom ženama zabranjeno ne samo da u javnosti pokazuju lice, nego i da govore u javnosti.
Konkretno, u članku 13. stoji da je žena obavezna pokrivati svoje tijelo u svakom trenutku u javnosti, da je nužno i pokrivanje lica – pri čemu odjeća "ne smije biti tanka, uska ili kratka" – te da se i ženski glas smatra intimnim, i stoga se ne smije čuti ženu da pjeva, recitira poeziju ili čita naglas u javnosti.
"Kad god odrasla žena napusti dom iz nužde, ona je u obavezi da prikrije glas, lice i tijelo", navodi se u zakonu, koji također propisuje i da je ženama zabranjeno gledati muškarce s kojima nisu u krvnom ili bračnom srodstvu (vrijedi i obrnuto).
"Novousvojeni zakon o promicanju vrlina i prevenciji poroka cementira politike koje u potpunosti brišu prisustvo žena u javnosti, utišavajući njihov glas i lišavajući ih individualne autonomije, pokušavajući ih pretvoriti u bezlične, bezglasne sjene", rekla je tada za Glas Amerike (VoA), glasnogovornica Ureda visokog predstavnika UN-a za ljudska prava Ravina Shamdasani.
To je ono što su talibani, na diku i ponos međunarodne zajednice, napravili od afganistanskih žena: bezglasne sjene. Toliki je njihov strah od žena da su ih morali i zamotati i ušutkati, nakon što su ih zabranom školovanja spriječili da pokažu kako mogu biti i inteligentnije i sposobnije od muškaraca.
"Što ste uradili najmanjem od moje braće, meni ste uradili", reče onomad onaj čovjek, a vjerujemo da je pritom mislio i na sestre. Stoga, sve ove opačine koje su urađene afganistanskim ženama, nama su urađene. Samo što nikoga nije briga, a onaj čovjek je davno otišao s ovog svijeta, pa se jaki danas komotno i nekažnjeno mogu iživljavati nad slabijima, što najbolje znaju nesretne mučenice Afganistana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....