Europa je obvezana NATO-om i obrambenim klauzulama Europske unije reagirati u slučaju napada na Grenland, čak i ako bi agresor bile Sjedinjene Američke Države. No koliko su te obveze stvarne i koliko daleko zapravo sežu?
Američki predsjednik Donald Trump ponovno je zaprijetio preuzimanjem Grenlanda, pozivajući se na sigurnosne razloge te mogući utjecaj Rusije i Kine na Arktiku.
"Volio bih postići dogovor, to bi bilo lakše. Ali na ovaj ili onaj način – Grenland ćemo imati", rekao je Trump novinarima u zrakoplovu Air Force One.
Iako te izjave nisu nove, ponovno su došle u fokus nakon američke intervencije u Venezueli početkom siječnja, kada je u brzoj vojnoj operaciji uhićen predsjednik Nicolás Maduro. Taj je potez izazvao zabrinutost europskih čelnika oko toga dokle je Washington spreman ići, piše Euronews.
NATO u krizi?
Grenland je poluautonomni teritorij unutar Kraljevine Danske, članice EU-a i NATO-a. U teoriji, napad na Grenland mogao bi aktivirati članak 5. NATO-a, prema kojem se napad na jednu članicu smatra napadom na sve.
No takav bi scenarij doveo NATO u duboku krizu jer je Savez zamišljen kao obrana od vanjskih prijetnji, a ne za sukob među vlastitim članicama, a SAD je također član NATO-a.
Manje poznat, ali važan, jest članak 42.7 Ugovora o Europskoj uniji, koji obvezuje države članice da pruže pomoć zemlji članici koja je žrtva oružane agresije. U ovom slučaju – Danskoj.
Europski povjerenik za obranu Andrius Kubilius izjavio je da ta klauzula pravno obvezuje države članice na pomoć, no način pomoći nije precizno definiran.
Klauzula je dosad aktivirana samo jednom – nakon terorističkih napada u Parizu 2015. godine, kada je Francuska zatražila pomoć partnera u borbi protiv IS-a.
Problem statusa Grenlanda
Situaciju dodatno komplicira činjenica da Grenland nije dio EU-a. Napustio je tadašnju Europsku ekonomsku zajednicu još 1985. godine i danas ima status prekomorskog teritorija. Zbog toga nije jasno primjenjuje li se članak 42.7 izravno na Grenland.
Stručnjaci upozoravaju i da obrambena pitanja ionako nisu u nadležnosti sudova EU-a, pa je pravna provedba takvih obveza vrlo ograničena.
Čak i ako bi se klauzula primijenila, ona ne jamči automatsku vojnu obranu. Pomoć može biti politička, ekonomska ili diplomatska, a vojna intervencija ovisi isključivo o političkoj volji država članica.
Stručnjaci također ističu da Europa realno nema vojni kapacitet za sukob sa SAD-om, koji bi u svakoj fazi eskalacije imao jasnu prednost.
"Na kraju se sve svodi na političku odluku", zaključuju analitičari, piše Euronews.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....