Što da se radi: europska ljevica u sendviču između neoliberalne Europske unije i trumpističke europske desnice

U eri povijesnog uspona krajnje desnice u Europi, koja prijeti pregaziti dosadašnji konzervativno-liberalni centar, na europskoj ljevici opet je iskrslo staro pitanje Černiševskog: što da se radi? O tome se govorilo na drugoj večeri ljevičarskog festivala „Korčula after party”, koji se održava u Ljetnom kinu Korčula.

U raspravi na temu „Eurotrumpizam i ljevica” sudjelovali su povjesničar Tvrtko Jakovina, saborska zastupnica stranke „Možemo” Jelena Miloš, kreativni urednik slovenskog tjednika „Mladina” Robert Botteri i novinar zagrebačkih „Novosti” Jerko Bakotin, a razgovor je moderirao povjesničar i pisac Dragan Markovina.

Jakovina je započeo analizom političke situacije u Njemačkoj, gdje je na nedavnim regionalnim izborima u saveznoj pokrajini Saska-Anhalt uvjerljivo pobijedila krajnje desna partija Alternativa za Njemačku (AfD), osvojivši čak 44 posto glasova.

- Glavni ruski pregovarač Kiril Dmitrijev poslao je uoči tih izbora poruku podrške AfD-u. Indikativno, poslao ju je 23. kolovoza, na dan kad je 1939. potpisan sporazum Ribbentrop-Molotov, što budi povijesne konotacije. To sve podržava i Trump i njegov MAGA pokret, i sve to trese temelje Europske unije, pa se ne može isključiti ni njezin raspad – rekao je Jakovina.

Kako je dodao, priču o usponu radikalnih desnih opcija u Europi možemo proširiti i na netrumpističku desnicu, koja će se, prema njegovim riječima, „vjerojatno prikloniti AfD-u”.

- To je sada pitanje o kojem razmišlja njemački kancelar Merz: hoćemo li mi upravljati ovom krizom tako što ćemo koalirati s AfD-om, ili ćemo pustiti ekstremiste da sami vladaju? Osobno mislim da će se dogoditi ova prva varijanta – rekao je Jakovina.

Posljednja nada

Moderator Markovina ustvrdio je da dobar dio europske ljevice smatra Europsku uniju projektom koji je suštinski neprijateljski prema ljevici, pa čak i desnim projektom, čak i ako u EU zemljama ne pobijede krajnje desne stranke. Potom je upitao Botterija kako sve to izgleda iz Slovenije, gdje je nakon nedavnih izbora desničarski političar Janez Janša po četvrti put postao premijer.

- Podsjetio bih da su Janša i Orban svojedobno napravili non-paper o budućnosti Bosne, koji ispunjava snove i srpskih i hrvatskih nacionalista. A nakon nedavnih izbora slovenski iskorak udesno je vrlo snažan. Mnoge stvari koje je prethodna lijevo-liberalna vlada mukom postigla u zadnje četiri godine, sada su ugrožene i kroz par mjeseci možda im neće biti ni traga. Zato se mi nadamo, možda uzalud, da će EU biti naša zaštita protiv tog marša protiv demokracije kojeg sada očekujemo – odgovorio je Botteri.

Kreativni urednik Mladine potom je istaknuo da su se Europa i svijet u zadnjih nekoliko godina ideološki promijenili, ilustrirajući to primjerom odnosa Europske unije prema Janši.

- Kad je Janša zadnji put bio premijer, Europska unija je više puta intervenirala u njegove politike, pa mu recimo nije dopustila da uspostavi kontrolu nad slovenskim pravosuđem. Ali danas imamo situaciju da je u svijetu po prvi put više autokratskih nego demokratskih režima, i taj trend se zaoštrava. Moramo se boriti za demokraciju i EU nam je posljednja nada – rekao je Botteri, dodavši da političari poput Janše žele promijeniti karakter Europske unije, pa je tako nedavno izjavio kako želi da EU postane branik zapadno-kršćanske civilizacije.

Tri odmetničke države

Jelena Miloš je rekla da svjedočimo tektonskim promjenama svjetskog poretka, koji se kolokvijalno zove „svijet utemeljen na pravilima”, istaknuvši paralizu institucija koje bi trebale određivati ta pravila. Naglasila je da su za budući izgled Europe vrlo važni predsjednički izbori u Francuskoj iduće godine.

- Izbori u Francuskoj bit će presudni da se vidi može li se izdržati još jedan izborni ciklus, dok se ne stvori jaka politička shema protiv nadiruće krajnje desnice – rekla je Miloš, koja je dio krivnje za rast radikalne desnice pripisala samoj Europskoj uniji, spomenuvši pitanja Palestine i europske socijalne države.

- Europska podrška Izraelu u onome što je činio u Gazi neuspjeh je svih političkih opcija u Europi, pravi slom vrijednosti. A što se tiče rasta AfD-a: socijalna država se trebala širiti, ali do toga nije došlo, pa se radnici okreću desnici – kazala je saborska zastupnica Možemo.

Jerko Bakotin ustvrdio je da današnja geopolitička situacija u svijetu označava „kraj jedne ere, a možda i više njih”, odnosno kraj poretka koji je nastao nakon Drugog svjetskog rata, kojeg sada ruše upravo oni koji su ga stvarali.

- Danas su tri najveće odmetničke države u svijetu Amerika i Rusija, koje su stvarale taj poredak, te Izrael, koji je stvoren odlukom UN-a – rekao je Bakotin.

Među razlozima koji su doveli do Trumpove pobjede u Americi, što je bio okidač za rast krajnje desnice u Europi, Bakotin je naveo povećane nejednakosti i osiromašenje srednje klase u američkom društvu (što je dovelo do bijesa birača i njihovog okretanja Trumpu), imperijalističke američke ratove na Bliskom istoku (koje je Trump lažno obećao okončati), interese američkog kapitala (koji se sada realiziraju kroz Trumpova nasilna posezanja širom zapadne hemisfere, od Venezuele i Paname do Grenlanda), te uspon Kine.

- Početkom 90-ih Kina je imala dva posto svjetskog BDP-a, a danas ima 20 posto. Kina je najveći rival Americi koji se ikad pojavio, i baš zato Amerika odustaje od dosadašnjeg svjetskog poretka – kazao je Bakotin.

Carstvo slobode i carstvo pravde

Dajući širu sliku i povijesnu pozadinu današnjih političkih turbulencija u Europi, Bakotin je istaknuo da su nakon Drugog svjetskog rata Europu definirale dvije snažne političke ideje na kojima su se temeljila europska društva: ideja liberalne demokracije kao carstva slobode, te ideja socijalizma kao carstva pravde.

- Jedna ideja je pukla 1990. godine, a druga puca sada – konstatirao je novinar Novosti.

Ustvrdivši da današnji svijet najviše podsjeća na onaj uoči Prvog svjetskog rata, Bakotin je dodao da je Europa danas ugrožena s tri strane: od europske krajnje desnice, od Rusije, te iznutra. Kako je rekao, „sama struktura i karakter Europske unije ugrožava Europu”.

- Neoliberalni razvoj je osiromašio građane dijelova Europske unije, osobito na periferijama raznih zemalja. Upravo su Macronove politike dovele do rasta popularnosti Marine Le Pen. Ipak, čak i grčki ekonomist Janis Varoufakis, koji nije osobito sklon Europskoj uniji, upozorava da bi od njenog raspada najviše profitirale krajnje desne stranke, dijelom i fašističke – poručio je Bakotin, dodavši da svoj uzor europska krajnja desnica vidi u današnjem Izraelu: „kombinacija visoke tehnologije i rasizma iz nekih ranijih tisućljeća”.

U drugom krugu pitanja moderator Markovina, referirajući se na teškoće s kojima se suočava suvremena liberalna demokracija, upitao je Jakovinu postoje li ikakve mogućnosti da se u budućnosti obnovi zapadni svijet kakav je bio do prije nekoliko godina.

- Mislite li da će se Slavonci vratiti u Slavoniju? - retorički je odgovorio Jakovina. - Hoće li se porušeni antifašistički spomenici obnoviti i vratiti gdje su bili? Dakle, odgovor je: ne i ne. Staro doba je gotovo i moramo napustiti stare alate analize.

Misaoni vakuum

Govoreći o položaju današnje ljevice, Botteri je podsjetio da je europska ljevica odustala od svojih vrijednosti još krajem prošlog stoljeća, nakon što su Laburistička stranka u Britaniji i njen tadašnji vođa Tony Blair 1997. pobijedili na izborima s politikom „trećeg puta”, kao kompromisa između ljevice i kapitalizma.

- Kompletna bivša lijeva strana u Europi prigrlila je te sredinske vrijednosti, koje su tada izgledale nepobjedivo. Blair je vladao deset godina, u Njemačkoj je Schröder vladao u dva mandata, čak ste i vi u Hrvatskoj imali SDP na vlasti. Ta vjera da će sredinske vrijednosti dovesti do progresa za sve raspala se nakon financijske krize 2008. i na ljevici je nastao misaoni vakuum. Onda 2011. kreće u New Yorku pokret „Occupy Wall Street”, tada se i u Sloveniji počela razvijati nova ljevica koja ne govori samo o ekonomskom prosperitetu kapitalista, nego svih građana. Ako ljevica ne gradi društvo na solidarnosti, onda nije prava alternativa – kazao je Botteri.

Kreativni direktor Mladine ukazao je na primjer austrijskog Graza, gdje gradonačelnica Elke Kahr dolazi iz redova Komunističke partije Austrije, a drugi je mandat osvojila još uvjerljivije nego prvi.

- Ona u svim intervjuima kaže da je njen politički uzor jugoslavensko socijalističko samoupravljanje. Okej, malo to idealizira jer nikad nije živjela u Jugoslaviji, ali ona gradi javne stanove kao sumanuta i javni promet čini pristupačnijim, dakle ona se vratila izvornoj ljevici i na tome je dvaput dobila izbore – rekao je gost iz Ljubljane.

Alternativa za Europu

Ustvrdivši da na europskoj ljevici postoje podjele čak i u odnosu na genocid u Gazi, moderator Markovina je upitao Jelenu Miloš može li se ljevica ujediniti u međunarodni pokret usprkos internim razlikama u vanjskoj politici.

- Može, ali sporo. Trenutno međunarodni pokret ima samo desnica. Nova ljevica, koja nastaje od 2015., zasad raste u vidu džepova otpora: Zagreb, Slovenija, Španjolska, Mamdani u New Yorku. Nakon krize 2008. i teških posljedica za radnika, reakcija socijaldemokracije je bila manjkava, politika štednje dodatno je pogodila radnike. A desnica je reagirala s dvije parole: nema više neoliberalnih mjera, i zatvorite granice! I ljudi su pristali. Dakle, desnica je ponudila svoj nazadni odgovor, a ljevica nije ponudila nikakav odgovor – rekla je Miloš.

S ttime se složio i Bakotin, ustvrdivši da današnja ljevica nema ni ideološki projekt nove organizacije društva, niti političku organizaciju kakvu su u 20. stoljeću imali komunisti. Komentirao je i kritike koje se s ljevice upućuju Europskoj uniji.

- Problem je što se od ljevice danas traži da brani EU, upravo onu koja je stvorila problem. Ljevica je nekad jurišala na nebo, a sada bi trebala čuvati status quo – rekao je Bakotin, koji se potom osvrnuo na aktualnu situaciju u Njemačkoj, završivši izlaganje prisjećanjem na svoj novinarski susret iz 2014. s jednim od današnjih visokih dužnosnika AfD-a.

- Još tada mi je rekao: „Njemački narod ima pravo ponositi se postignućima njemačkih vojnika u Prvom i Drugom svjetskom ratu.” Prema tome, to je ono što nas potencijalno čeka. A ta budućnost nije samo Alternativa za Njemačku, nego i Alternativa za Europu – upozorio je na kraju Bakotin.