Sjedinjene Države i Iran blizu su usuglašavanja memoranduma o razumijevanju kojim bi proglasili kraj rata i postavili okvir za trajno rješenje nuklearnog pitanja, izvještava Axios, pozivajući se na dvojicu američkih dužnosnika i još dva izvora upoznata s problematikom.
Dokument od 14 točaka na jednoj stranici, koji su ispregovarali Trumpovi izaslanici Steve Witkoff i Jared Kushner, nudi rješenje za ključne sporove, a odgovor Teherana na nekoliko preostalih točaka očekuje se unutar 48 sati.
Memorandum predviđa proglašenje završetka ratnih operacija u regiji, čime bi započelo razdoblje od 30 dana za usuglašavanje detaljnog sporazuma, a pregovori bi se mogli održati u Islamabadu ili Ženevi.
Tijekom tog mjeseca postupno bi se ukidale iranske restrikcije u Hormuškom tjesnacu i američka pomorska blokada, a u slučaju propasti pregovora SAD zadržava pravo na trenutačnu obnovu vojne akcije, prenosi Jutarnji list.
Nuklearno naoružanje
U središtu dokumenta su stroga ograničenja iranskog nuklearnog programa, što uključuje obvezu Irana da najmanje 12 do 15 godina neće obogaćivati uranij iznad razine od 3,67 posto. Iako je Washington prvotno tražio 20 godina, a Iran nudio pet, predložen je i mehanizam prema kojem bi svako iransko kršenje odredbi automatski produljilo trajanje moratorija.
Uz obvezu da nikada neće težiti nuklearnom oružju ni aktivnostima povezanim s naoružavanjem, Iran bi morao dopustiti nenajavljene inspekcije UN-a te se obvezati da neće koristiti podzemna nuklearna postrojenja, objavio je Axios.
Postignut je i značajan pomak oko mogućnosti da Teheran prvi put pristane na uklanjanje visoko obogaćenog uranija iz zemlje i njegovo slanje u SAD. Kao protutežu tim ustupcima, Washington bi pristao na postupno ukidanje sankcija i odmrzavanje milijardi dolara iranskih sredstava diljem svijeta.
Američki dužnosnici i izvori upoznati s pregovorima ipak naglašavaju kako još ništa nije službeno dogovoreno te da provedba memoranduma ovisi o postizanju završnog sporazuma, što ostavlja rizik od povratka u rat ili dugotrajnu neizvjesnost.
Napredak u ovim razgovorima bio je presudan razlog zbog kojeg je predsjednik Trump odgodio nedavno najavljenu vojnu operaciju u tjesnacu, odlučivši dati prednost diplomaciji u trenutku kada su strane najbliže dogovoru od početka sukoba.
Sankcije
Spomenuti dokument od 14 točaka najkonkretniji je napredak u pregovorima između Sjedinjenih Američkih Država i Irana od kraja ožujka, kad je Washington preko posrednika poslao Teheranu prijedlog mirovnog sporazuma od 15 točaka.
Taj plan, čije je detalje objavio izraelski Kanal 12, od Irana je zahtijevao potpunu demontažu ključnih nuklearnih postrojenja u Natanzu, Isfahanu i Fordowu te predaju svih zaliha obogaćenog uranija Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju, prenijela je Al Jazeera.
Uz trajnu zabranu obogaćivanja uranija u zemlji, Washington je tada uvjetovao mir i ograničavanjem dometa iranskih projektila, prekidom podrške regionalnim militantnim skupinama poput Hezbolaha te ponovnim otvaranjem Hormuškog tjesnaca.
Zauzvrat, američka je strana ponudila potpuno ukidanje svih sankcija i UN-ova mehanizma za njihovo automatsko vraćanje, kao i tehničku pomoć u proizvodnji električne energije u civilnoj nuklearnoj elektrani u Bushehru.
Iako su tadašnji zahtjevi uključivali i prestanak napada na energetska postrojenja u regiji, najnoviji memorandum iz svibnja pokazuje određeno ublažavanje početnih pozicija, posebice u pogledu duljine moratorija na obogaćivanje uranija, koji je s prvotno traženih 20 godina spušten na pregovarački okvir od 12 do 15 godina.
Američke vojne baze
Iranska strana na taj je američki prijedlog odgovorila postavljanjem vlastitih, znatno strožih uvjeta, pri čemu je predsjednik Masud Pezeškian sredinom ožujka naglasio da je za okončanje sukoba nužno priznanje legitimnih prava Irana, isplata ratne odštete te dobivanje čvrstih međunarodnih jamstava protiv buduće agresije, prenijela je Al Jazeera.
Uz trajno ukidanje svih sankcija, Teheran je putem službenih kanala zatražio i potpuno zatvaranje američkih vojnih baza u regiji, ali i uspostavu novoga pravnog mehanizma u Hormuškom tjesnacu kojim bi se formalizirala njegova dominantna uloga nad tim plovnim putem.
Iako je Pezeškian pod gospodarskim pritiskom pokazao određenu spremnost na kompromis, vojni vrh i Revolucionarna garda zadržali su radikalan stav, tretirajući sukob kao egzistencijalnu borbu.
Iranski su čelnici pritom javno negirali postojanje bilo kakvih izravnih pregovora s Washingtonom, ističući nepovjerenje prema SAD-u, koji je, prema njihovim tvrdnjama, dvaput napao iranske ciljeve tijekom prethodnih krugova razgovora.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....