Jedna je vijest u aktualnom indijsko-pakistanskom sukobu posebno uznemirila Hrvate. Na stranu prijetnja nuklearnim ratom – daleko je Indija – no, što se to, zaboga, događa s Rafaleima?
Rafalei Hrvatskog ratnog zrakoplovstva su ponos nacije. Kupili smo ih 12, a Pakistan je, navodno, jednim tirom srušio tri takva. Pitanje je, dakle na mjestu. Što je to s Rafaleima?
Pakistanski general-pukovnik Ahmed Sharif Chaudhry pohvalio se da su njihove snage srušile tri Rafalea, po jedan MiG-29 i Su-30, te jedan dron tipa Heron. Prema snimkama s terena, objavljenima u vrijeme pisanja ovog teksta, ne može se potvrditi da je baš riječ o Rafaleima. Dapače, na tim slikama nisu Rafalei, ali Pakistan svakako jest srušio nekoliko indijskih borbenih zrakoplova. Reutersu i BBC-u to su potvrdili mještani u regijama Jammu i Kašmir. Točno je i to da je Indija prvi put koristila Rafale u vojnim operacijama protiv druge zemlje, odnosno u operaciji "Sindoor".
Američki potpredsjednk J.D. Vance ispao je nedavno prilično glup kad je rekao da će London uskoro postati prva muslimanska nuklearna sila. Sad kad su se sukobili Indija i Pakistan netko će mu valjda javiti da su se sukobile dvije nuklearne sile i još onako usput, da je Pakistan pretežno muslimanski (85 posto sunitski, 15 posto šijitski muslimani, ostalo su hinduisti). Indija je kao najmnogoljudnija zemlja svijeta s 1,4 milijarde stanovnika i vojnim budžetom od 75 milijardi dolara, daleko jača od Pakistana koji ima 253 milijuna stanovnika i 10 puta manji obrambeni izdatak od Indije, tako da dublji ulazak u odnose snaga i nema osobitog smisla. Teritorijalno, Pakistan je i četiri puta manji od Indije. Pa ipak, čak i u kinetičkom vojnom sukobu, dakle bez upotrebe atomske bombe, bilo bi sasvim pogrešno podcijeniti Pakistance. Eskalira li ovaj sukob, žrtve će biti ogromne na obje strane i sasvim uzaludne.
Odnosi zrakoplovnih snaga
Kako je njihov sukob ovog trenutka još u ograničenoj fazi, valja imati u vidu da su se u sukobu od utorka na srijedu sudarile dvije najjače zrakoplovne sile na tom prostoru. Indija koristi sedam, a Pakistan pet vrsta zrakoplova. Obje zemlje imaju i poneku slabu točku u tom segmentu, poglavito u segmentu nadzora zračnog prostora i ranog upozoravanje, te kod snabdijevanja gorivom tijekom letačkih operacija.
Prema podacima FlightGlobal, Indija trenutno ima 616 borbenih zrakoplova, a Pakistan 387. U razgovoru za lokalni NDTV, ugledni indijski vojni novinar Shiv Aroor tvrdi da su u napadu korištene krstareće rakete MBDA SCALP-EG te Safranove navođene bombe AASM Hammer. Nema dvojbe, Rafale je najznačajnije sredstvo Indijskog ratnog zrakoplovstva, iako se ono najviše oslanja na ruski Suhoj-30MKI (ima ih 260). Od ostalih aviona valja spomenuti Mirage 2000H/i, MiG-29 i 21 Bison, te domaći Tejas Mk1.
Indija ima ozbiljnih problema s održavanjem Suhoja. Rusko-ukrajinski rat počistio je tržište rezervnih dijelova. Tek su lani odobrili program modernizacije svoje zrakoplovne flote i prilično loše stoje sa sposobnostima elektroničkog ratovanja. Francuski Miragei su prošli modernizaciju prije 15 godina, nakon indijsko-pakistanskog sukoba u Kargilu 1999. godine. Prema Ciriumu, tvrtki za analitiku zrakoplovstva, prosječna starost indijskih vojnih zrakoplova je veća od 35 godina.
Pakistan je, po mišljenju generala Colina Powera, ključan američki ne-NATO partner. Početkom ove godine republikanski kongresmen uputio je proceduru da se Pakistanu oduzme taj status jer je postao utočište afganistanske islamističke skupine Sirajudina Haqqania. Međutim, Pakistan je obavio puno bolji posao u modernizaciji svoje borbene flote nego Indija. I pritom se oslonio na Kinu, koja je regionalni rival Indije.
Glavni oslonac pakistanskog ratnog zrakoplovstva više nije zastarjeli F-16A/C ili francuski Mirage III/5. Njihov oslonac je 138 lovaca JF-17 koje su razvili u koprodukciji s Kinezima. Pakistanska vojska je prošlog mjeseca, nakon prvih napetosti u Kašmiru, objavila prvu sliku JF-17 Block III naoružanog s četiri kineske rakete zrak-zrak PL-15 čiji je doseg izvan vizualnog dometa. Ako su točni tvornički podaci o dometu ove rakete, 200 do 300 km, onda ova kineska raketa svakako nadilazi sposobnosti onih kojima se koristi Indija. Sjetimo se, indijski Rafalei koriste MBDA Meteor, a tu su još ruska raketa s radarskim navođenjem R-77, te Astra Mk-1 domaće proizvodnje, dosega 110 km.
Moć elektroničkog ratovanja
Moćnu raketu PL-15 koristi i drugi lovac u pakistanskim snagama, kineski "Snažni zmaj" Chengdu J-10C, koji se može koristiti i kao višenamjenski zrakoplov. Kod nove inačice C treba pažnju obratiti na poboljšani radar.
Za razliku od Indije, Pakistan nema problema s kineskim rezervnim dijelovima. Naročito ako se Pakistan s ova dva zrakoplova suprotstavi zapadnjačkim Rafaleima. Kinezima je stalo do toga da svoje borbene sustave odmjere sa zapadnima, a Rafalei tu visoko kotiraju.
Izvještaji koje u ovom trenutku treba uzeti sa skepsom govore o tome da su se pakistanski zrakoplovi proteklih dana već susreli s indijskim Rafaleima i natjerali ih u bijeg. Navodno je Pakistan pritom koristio švedski SAAB 340 AEW&C Argus, sustav ranog upozoravanja koji na udaljenosti od 200 do 300 km može pratiti avione, brodove i rakete. U floti imaju devet ovakvih aviona. Uz njega, u akciji je bio i kineski "awacs" ZDK-03 Y-8F-400 AEW s kružnom antenom čiji domet se također mjeri u stotinama kilometara.
Sve to uvezano s kineskim PZO raketama HQ-9B dometa 300 km predstavlja ozbiljnu prijetnju i Rafaleu, naročito ako u trenutku napada nije dobro elektronički zaštićen. Pakistan je navodno uspio blokirati senzore, pa su se Rafalei prije nekoliko dana okrenuli i vratili u baze. Ovog puta pouzdali su se možda u 70 km dometa svojih HAMMER-a koje mogu ispaliti još dok se nalaze unutar vlastitog zračnog prostora. No, nizak radarski odraz Rafalea nije nešto na što se pilot može potpuno osloniti. Pakistanci su, ako je vijest o rušenju Rafalea uopće točna, imali dovoljno vremena pratiti ovakav napad i dovoljno raketnog dometa na njega uzvratiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....