Strah je opravdan! Naš stručnjak: ‘U slučaju zatvaranja Hormuškog tjesnaca, gorivo bi moglo poskupjeti 100 posto!‘

Hormuški tjesnac relativno je uzak pojas Indijskog oceana između Omanskog zaljeva na jugoistoku i Perzijskog zaljeva na jugozapadu, širok 30 do 50 kilometara, s plovnim putem širokim svega tri kilometra. Sjeverna obala tjesnaca pripada Iranu, a južna Ujedinjenim Arapskim Emiratima te Omanu. Pokraj sjeverne obale tjesnaca nalazi se nekoliko iranskih otoka: Kiš, Kešm, Abu Musa te Veliki i Mali Tunb. Ovi otoci imaju veliko strateško značenje kao platforme s kojih se može nadzirati promet u tjesnacu. Iran podržava slobodnu plovidbu kroz tjesnac, ali zadržava pravo da ga zatvori u slučaju rata.

Dogodi li se to, imat će globalne ekonomske posljedice. Da je strah od zatvaranja Hormuškog tjesnaca opravdan, govori podatak da su svi brodovi koji tuda plove ugasili AIS (Automatic Identification System) koji, osim za razmjenu podataka, vrlo dobro služi i za izbjegavanje sudara.

– Svi su ga ugasili, tako da se brod koji plovi Hormuškim tjesnacem ne može identificirati i da tako izbjegne mogući napad – rekao nam je splitski kapetan koji se trenutačno nalazi u Južnom kineskom moru.

Mnogi se prisjećaju djelomičnog zatvaranja Hormuškog tjesnaca 1979. godine, kad su vozači i u SAD-a stajali u kilometarskim kolonama čekajući na gorivo. 

– Od tada su se prilike drastično promijenile. Hormuški tjesnac nikada nije bio hermetički zatvoren, ali bilo je itekako opasno prolaziti. Ako bi došlo do njegova zatvaranja, jako bi poskupjeli troškovi brodskog prijevoza, trošarina... i time bi se otvorila Pandorina kutija. Kad je SAD u pitanju, oni više nisu ovisni o toj nafti jer dobivaju naftu iz škriljevca, tako da su od uvoznika nafte postali njezini izvoznici. Amerika je samodostatna u energetici – kaže naš stručnjak za fosilna goriva Davor Štern.

No Europa bi mogla nastradati?

– Da, mi sada imamo embargo i sankcije prema Rusiji, od koje je Europa kupovala naftu i plin. Ako bi došlo do zatvaranja Hormuškog tjesnaca, Europa bi bila ugrožena, nedostajalo bi nafte i naftnih derivata – kaže Štern. – Već i sada bi gorivo trebalo poskupjeti 10-ak posto – ističe Štern i dodaje kako bi se moglo dogoditi da u slučaju zatvaranja Hormuza poskupi i 100 posto.

Znači, mogli bismo ponovno voziti par-nepar, kao što se vozilo 1979. godine i kasnije?

– Ne znam hoćemo li voziti "par-nepar", ali zasigurno bi zatvaranje Hormuškog tjesnaca imalo posljedice. Inače, tada, krajem 70-ih i početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, nije se vozilo "par-nepar" jer nije bilo nafte, nego zbog toga što je nedostajalo deviza kojima bi je se kupovalo –podsjeća Štern.

– Nitko nema "čarobnu kuglu", no mislim da se Hormuški tjesnac neće zatvoriti i vjerujem da će djelovati diplomacija, pregovori. Tu prvenstveno mislim na diplomaciju na relaciji Kina – Iran, jer se Kina iz tog dijela svijeta opskrbljuje naftom za svoje potrebe. Tako da Kini ni u jednom slučaju ne odgovara zatvaranje Hormuškog tjesnaca – zaključio je Davor Štern.