Stručnjaci otkrili koliko zapravo novca od američke pomoći završi u Ukrajini: ‘Devedeset posto ostaje u SAD-u‘

- Devedeset posto američke pomoći nikada ne stigne do Ukrajine i ostaje u rukama američke vojne industrije. Dakle, obustava američke pomoći ne plaši Ukrajinu, jer ta pomoć zapravo već dugo ne postoji - rečeno je u emisiji ukrajinskog portala Novyny.LIVE u kojoj se komentirao mirovni plan kojim Donald Trump ucjenjuje Ukrajinu.

Nije to prvi put da je u javnosti iznesena tvrdnja da 90 posto novca namijenjenog Ukrajini zapravo ostaje u SAD-u. Još u veljači prošle godine to je objavila publikacija Yale Insights koju izdaje Yale School of Management pri ovom svjetski uglednom sveučilištu. Objavio ju je i ugledni Centar za strateška i međunarodna istraživanja (CSIS), no vijesti postaju još luđe.

Službena stranica američkog Ministarstva obrane u prosincu prošle godine objavila je u dokumentu Ukraine Security Assistance dva slajda - prvi o utjecaju američkih financijskih obveza koje se odnose na zamjenu i obnovu postojeće vojne opreme i infrastrukture koju SAD ulaže u NATO-ov sigurnosni investicijski program (NSIP), a drugi se tiče tzv. Suplementa fondova, koji  u kontekstu NATO Security Investment Programa (NSIP) označavaju dodatna ili dodatno osigurana financijska sredstva kojima se nadopunjuje osnovni proračun za financiranje infrastrukturnih i sigurnosnih projekata za jačanje kolektivne obrane NATO saveza.

Od 50,9 milijardi američki obveza prema NATO-ovu sigurnosnom programu, 29 milijardi se vrati u SAD. Od 7 milijardi dolara iz dodatnih fondova, čak 5,1 milijardi vrati se u SAD za razvoj njihove vojne industrije.

Ukratko, 90 posto novca namijenjenog Ukrajini ostaje u SAD-u, stvarajući tisuće radnih mjesta u barem 38 saveznih država. Gotovo sve streljivo koje Ukrajini treba dolazi iz SAD, od javelina iz Alabame do raketnih sustava iz Zapadne Virginije, Arkansasa i Teksasa. Jeffrey A. Sonnenfeld, viši zamjenik dekana za studije vodstva i Steven Tian, direktor istraživanja pri Institutu za vodstvo izvršnih direktora na Sveičilištu Yale u svome radu tvrde da je većina prethodnih pošiljki oružja bila iz zaliha, a ne iz nove proizvodnje. Drugim riječima, oružje koje članice NATO-a kupuju od SAD-a i transferiraju Ukrajini zapravo je ‘komunalni otpad‘ koji bi uskoro trebalo uništiti, a to bi administraciju Donalda Trumpa skupo stajalo. Najvrjednija pomoć Ukrajini sastoji se zapravo od američke obavještajne pomoći koja je jednostavno nezamjenjiva i neprocjenjivo važna.

Ratni profiteri

Vrlo jasno – vojna industrija SAD-a glavni je ratni profiter u Ukrajini. Korumpirana klika oko predsjednika Zelenskog tek su ‘sjemenkari‘ u ovom krvavom ratu.

Sukob u Ukrajini ojačao je NATO ne samo brojčano, ulaskom Švedske i Finske, nego je smanjio financijski teret za SAD jer su i ostale članice doista shvatile da Rusija doista nema namjeru stati ako one ne osnaže svoje obrambene sposobnosti. Ulogu u tome imao je svakako i Trump koji je zaprijetio da će Rusiji “dopustiti što god žele” ako se saveznici ne potrude i ne povećaju izdatke za obranu.

Dokument Ministarstva obrane SAD

Mod Usa/

S druge strane, rat u Ukrajini prilično je oslabio rusku vojnu moć bez da je SAD u to uložio više od 5 posto svog obrambenog proračuna, odnosno 1 posto ukupne državne potrošnje.

Ako se stručnjaci s Yalea nisu preračunali, lobi američke vojne industrije mogao bi postati ozbiljan protivnik i to iz dva razloga. Prvog smo spomenuli, a drugi proizlazi iz činjenice da Trumpov mirovni plan u 28 točaka zapravo predstavlja okvir za američko-rusku preraspodjelu snaga u Europi. Nudeći još jednom nejasna sigurnosna jamstva, Trump ruši međunarodni poredak ne bi li s Putinom podijelio sfere interesa i izvukao Rusiju iz zamke strateške podložnosti Kini. Europa mu je nevažna jer je bez samodostatne vojne industrije, bez zajedničkog zapovjedništva i zajedničke sigurnosne i vanjske politike ionako sigurnosno ovisna o SAD-u. Zato ju se u mirovnom sporazumu za Ukrajinu ništa ne pita, osim što joj se naređuje da 100 milijardi zamrznute ruske imovine kojom se upravlja iz Belgije, uloži u projekt obnove Ukrajine iz kojeg će SAD izvući 50 posto profita.

Utoliko ovaj sporazum nije samo kapitulacija Ukrajine koja se mora odreći i dijela neosvojenog teritorija, pristati na gubitak nacionalnih ekonomskih resursa koje će, makar dijelom, preuzeti SAD, mora amnestirati ruske ratne zločine poput masovne otmice djece, silovanja i ubijanja civila, da bi za uzvrat dobila mirovne garancije koje se mogu tumačiti na razne načine.