O trenutačnoj situaciji u sukobu između Izraela i SAD-a, s jedne strane, i Irana, s druge strane, porazgovarali smo s dr. sc. Vedranom Obućinom, stručnjakom za islamski svijet, posebice Iran.
Posljednjih dana iz medija, koji su naklonjeni bilo jednoj ili bilo drugoj strani, dolaze oprečne informacije. Gotovo je nemoguće utvrditi tko govori istinu, a tko izriče laž.
Tako SAD (čitaj Trump) u jednom trenutku pregovara s Iranom, a istodobno Iran ne pregovara s Trumpom, odnosno SAD-om. U jednom trenutku Trump iskrcava kopnene snage na iransko tlo, pa onda “za pola sata” ne iskrcava... Sve u svemu, jedna ogromna medijska konfuzija koja pokazuje da ni oni koji direktno sudjeluju u ovom sukobu, koji umnogome opterećuje svjetsku ekonomiju, ne znaju što se i kada radi.
Energetska kriza
– Nalazimo se u situaciji koju je najbolje opisati bizarnom, jer ne možemo doći do kvalitetnih informacija koje nam govore postoje li pregovori između Donalda Trumpa i iranske vlade, kao i s kime se tamo pregovara, jer je očito da predsjednik Pezeškijan i ministar vanjskih poslova Aragči imaju jedno mišljenje, a Revolucionarna garda i njihovi predstavnici (osobito Galibaf i Rezai) imaju drugo.
Vrhovni je vođa u debelom medijskom mraku, što nije ni čudno ako pogledamo da je izraelski obavještajni i tehnički stroj neviđeno jak i udara precizno po pojedincima – ako već nije precizan u drugim stvarima.
Mislim da se sve više stječe dojam kako je nastavak ratovanja neodrživ za Amerikance i da bjesomučno traže izlaznu strategiju, no čak i da danas prestanu sve ratne aktivnosti, energetska kriza je stigla i svi ćemo je osjetiti – kazuje Obućina.
Nitko se nije nadao ovakvom iranskom otporu, koji je umnogome otežao ostvarivanje izraelsko-američkih ciljeva, koji su prvenstveno bili svrgavanje iranskog vođe Ali Hameneija (što su i učinili, budući da su ga ubili) i preuzimanje vlasti nekog tko bi bio po “guštu” Amerikanaca. Međutim, to se nije dogodilo, već su Iranci uzvratili silinom koju nitko nije očekivao.
– Trebate znati da Iran nije ni arapska ni turska civilizacija, već zasebna indoeuropska kulturna cjelina s više od tri i pol tisuće godina kontinuiteta. Ni jedna od kolonijalnih vlasti koje su gospodarile arapskim svijetom nije nikada gospodarila Iranom. Upravo ta povijesna činjenica, taj, nazovimo ga, imunitet na kolonijalizaciju objašnjava iransku otpornost na vanjske utjecaje, odnosno na obranu od vanjskih sila – ističe Obućina.
Glavna pokretačka snaga iranskog otpora je Iranska revolucionarna garda.
– Ona broji oko 180 tisuća vojnika, ali njezina prava snaga leži u paralelnoj mreži bolnica, obrazovnih i kulturnih institucija koje funkcioniraju izvan državnog sustava, osiguravajući lojalnost milijuna građana kroz pristup boljim uslugama. Zbog toga milijuni ljudi podržavaju Islamsku republiku i zbog toga nije moguće da se taj režim sruši, kao što neki naivni ljudi sa Zapada zamišljaju.
Takav sustav vladavine razlog je zašto uklanjanje pojedinačnih vođa ne destabilizira cjelokupnu strukturu. Islamska republika od 1979., otkad je Homeini došao na vlast, građena je tako da ne ovisi o jednoj osobi, uvijek postoji zamjena za svaku poziciju, za svaku osobu, pa tako i za vrhovnog vođu – govori Obućina.
Carterov neuspjeh
Zanimalo nas je li, po njegovu mišljenju, uopće moguća američka kopnena intervencija. Naima, iranska nuklearna postrojenja smještena su u unutrašnjosti platoa prosječne visine 1000 metara, okruženog planinskim lancima Zagros na zapadu i Alborz na sjeveru. Jedini mogući kopneni proboj ograničen je na uske priobalne koridore Perzijskog zaljeva i dio sjevernog Irana uz Kaspijsko more.
– Ako iz Teherana želite doći u Perzijski zaljev, morate proći kroz jedan vrlo uski koridor kroz planine visoke četiri tisuće metara – kaže Obućina.
Naš je sugovornik najavljeno američko iskrcavanje, odnosno kopnenu intervenciju, usporedio s neuspješnom, odnosno za Amerikance katastrofalnom misijom iz doba predsjednika Jimmyja Cartera 1980., kada su američki helikopteri krenuli osloboditi taoce iz veleposlanstva. Misija je propala na pola puta, kazuje Obućina.
Upravo taj Carterov neuspjeh usmjerio je njegovu daljnju političku karijeru, jer je na sljedećim predsjedničkim izborima izgubio od Ronalda Reagana. Američka javnost mu nikada nije oprostila ni zaboravila neuspjeh u Iranu i zbog toga ga američka javnost i dandanas smatra jednim od najgorih američkih predsjednika.
Trump, ako ne uspije u Iranu, neće ništa izgubiti, budući da mu je ovo drugi mandat pa više nema pravo na treći.
Trump stalno najavljuje iskrcavanje američkih kopnenih snaga na naftni terminal Harg, koji je žila kucavica iranskog izvora nafte, odakle 90 posto nafte odlazi prema Kini.
– Eventualnim osvajanjem Harga Trump želi proglasiti pobjedu, jer je to jedini način kako bi se on mogao izvući iz ove, za njega vrlo neugodne situacije u koju je upao. Osobno smatram da ni on sam nije htio biti u ovoj situaciji. No osvajanje Harga ne znači kontrolu nad naftom, čiji je izvor daleko na kopnu i koji kontroliraju Iranci – zaključio je Vedran Obućina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....