Neslužbeno, ali prilično točno, rat u Sudanu "pomeo" je živote 400.000 ljudi. Procjena je to Toma Perrielloa, američkog izaslanika za ovu afričku nevolju. Podaci ACLED-a, neovisne udruge za lociranje i analizu ratnih podataka, dokumentiraju smrt najmanje 52.904 osobe otkako je 2023. započeo rat i taj se podatak smatra službenim.
Ali, koliko su službene brojke nepouzdane, govori istraživanje London School of Hygiene & Tropical Medicine. Samo u saveznoj državi Khartoum tijekom prvih 14 mjeseci rata procijenjeno je više od 61.000 smrti, od kojih više od 26.000 nasilnih. Znanstvenici su zaključili da više od 90 posto smrti nije evidentirano i realno, nikoga nije ni briga.
Jer Institut za istraživanje mira (PRIO) iz Osla navodi da svijetom trenutno (podatak je iz prošle godine) plamti najveći broj ratnih sukoba ikada zabilježen otkako je završio Drugi svjetski rat. Samo 2025. evidentirano je dvostruko više (osam) izravnih ratnih sukoba dviju država nego godinu prije. Prema novim podacima WHO-a, rat u Sudanu trenutno je najveća globalna humanitarna kriza, ali još jednom – nikoga nije briga.
Prostor na kojem se to zlo događa iz europske je perspektive teško pojmiti. Sudan se prostire na 1,86 milijuna četvornih kilometara, isto koliko Francuska, Španjolska, Njemačka, Italija, Hrvatska i Mađarska zajedno. Na tom golemom prostoru živi oko 52 milijuna ljudi, a rat je iz domova protjerao njih 14 milijuna. Sudan pritom nije geopolitička slijepa ulica: preko njega se dodiruju Sahel, središnja Afrika, Rog Afrike, Nil i Crveno more.
Protagonisti ovog rata nisu bili tradicionalni neprijatelji. General Abdel Fattah al-Burhan, zapovjednik regularne Sudanske vojske (SAF), i Mohamed Hamdan Dagalo, zvani Hemedti, vođa paravojnih Snaga za brzu potporu (RSF), zajedno su rušili diktatora Omara al-Bashira 2019., a potom su skupa bili i u vojnom udaru kojim je 2021. zaustavljena tranzicija prema civilnoj vlasti.
Razlaz generala
Razišli su se kada je trebalo odlučiti tko će od njih vladati Sudanom. Ključno pitanje bilo je tko će kome zapovijedati i što će biti s golemim ekonomskim carstvom koje je Hemedti sa svojim RSF-om izgradio oko rudnika zlata, trgovačkih puteva i vlastite vojske. Iza tehničkog pitanja integracije skrivala se jednostavna dilema – može li Sudan imati dvije vojske ili će jedan general morati prihvatiti vlast drugoga. To pitanje nigdje i nikad nije imalo miroljubiv odgovor.
RSF je u prvoj fazi rata zauzeo velik dio Khartouma i središnjeg Sudana. Sudanska vojska se potom oporavila te 2025. vratila glavni grad. RSF je istodobno učvrstio vlast u Darfuru i zauzeo El Fasher, pa danas zemlja izgleda kao dvije države: SAF kontrolira većinu istoka, sjevera i središta, uključujući Khartoum i Port Sudan, dok RSF dominira zapadom. Glavno bojište pomaknulo se prema Kordofanu, gdje se odlučuje može li jedna strana ponovno povezati zemlju ili će podjela postati trajna.
Rat u Sudanu zapravo je košmar u kojem su zločini apsolutno nekažnjivi, svejedno je li riječ o silovanjima, sakaćenju ili strijeljanju. Lepeza monstruoznosti je široka. Osim nekažnjivosti, uzrok tome je i način mobilizacije RSF-a, čija je vojna baza djelomično organizirana kroz plemenske i etničke mreže. U Darfuru se na staru konkurenciju za zemlju, vodu i političku moć nadovezuje rasistička podjela između dijela arapskih milicija i nearapskih skupina poput Massalita, Zaghawa i Fura. A onda je tu i ekonomija rata, u kojoj rat sam sebe financira kroz pljačku.
No, ovaj rat nije samo unutarnji sudanski sukob, nego jedno od najneobičnijih proxy-bojišta današnjeg svijeta.
Najvažniji vanjski oslonac RSF-a, prema nizu međunarodnih istraga, jesu Ujedinjeni Arapski Emirati. UN-ovi stručnjaci, Amnesty International i drugi dokumentirali su logističke pravce i oružje koje je završilo kod Hemedtijevih snaga. Chatham House ocjenjuje ulogu Emirata najvažnijom i najbolje dokumentiranom vanjskom oružanom potporom iako u Abu Dhabiju to negiraju.
Tko tu koga
Egipat podupire protivnički SAF jer u susjednom Sudanu želi jedinstvenu državu pod kontrolom regularne vojske. Turska se povezuje s isporukama modernih bespilotnih sustava vojsci, pa im tako šalje Bayraktare.
Ali potpuno je suludo da se Iran i Saudijska Arabija u ovom ratu ponašaju kao saveznici koji podupiru SAF, a kod kuće se nemilo tuku, što izravno, što preko jemenskih hutista.
Ni Turska, Egipat i Iran nisu prirodni saveznici, ali ih Sudan dovodi na istu stranu. A paradoks je totalan kad shvatite da su Emirati saudijski partner u dijelu regionalnih pitanja, naročito u sukobu s Iranom, a ovdje preko nesretnih Sudanaca ratuju za utjecaj na Crvenom moru i Rogu Afrike.
Interesi nisu samo vojni.
Sudan ima zlato, golema poljoprivredna zemljišta, gumiarabiku koja se koristi u prehrambenoj industriji, ima izlaz na Crveno more i infrastrukturu preko koje se izvozi nafta Južnog Sudana. Reuters ovih dana govori i o "ekonomskoj podjeli" Sudana: važna područja proizvodnje zlata i gumiarabike nalaze se pod kontrolom RSF-a, dok vlada i vojska kontroliraju glavne državne institucije i luke na istoku.
Zato bi iz europske perspektive bilo važno pratiti "tko tu koga"... Problem je što je vrijeme preživljavanja novinara na sudanskim bojišnicama vrlo kratko, internet ne funkcionira, a podatke je u realnom vremenu teško provjeravati. Drugi razlog smo već spomenuli, ima dovoljno ratova o kojima se lakše da nešto napisati. Primjerice, ukrajinski. Sudan nema europske vojnike, nuklearno oružje ni jednostavnu priču o jednoj državi koja je napala drugu. Ima desetke milicija, stare etničke sukobe, gospodare rata i mrežu stranih pokrovitelja i tu je teško odrediti tko tu koga mlati.
Ukratko, Sudan nije periferni afrički rat. To je rat za državu veličine šest europskih zemalja, s više od 50 milijuna stanovnika, u kojem oružje i novac dolaze iz nekoliko regionalnih sila. Koliko god o njemu šutjeli, posljedice ćemo osjetiti jer je već proizveo jednu od najvećih izbjegličkih i humanitarnih kriza na svijetu. Nasilje se prelijeva prema Čadu, Libiji, Južnom Sudanu, Eritreji i Etiopiji, pa možemo računati na još migranata, a na tome neće stati. Chatham House upozorava da upravo dotok stranog oružja, novca i logistike omogućuje objema stranama da nastave rat koji same teško mogu završiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....