Gradonačelnik najvećega turskoga grada, Istanbula i ključni politički suparnik turskoga predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana uhićen je netom prije svoje predsjedničke kandidature za izbore 2028., brzopotezno utamničen i optužen za korupciju.
Scenarij ove sumnjive političke represije neodoljivo podsjeća na Putinovu pseudodemokraciju i po metodologiji obračuna s oporbom i po duljini despotske karijere aktualnoga lidera na čelu Turske.
Sve imalo relevantnije Erdoganove političke rivale u pravilu snađe slična sudbina. Jedino po čemu ova turska priča odudara od one ruske višednevni su masovni prosvjedi građana protiv pritvaranja Ekrema Imamoglua: usprkos najstrožoj zabrani okupljanja i više nego izvjesnoj režimskoj osveti demonstrantima te brutalnim policijskim naporima (gumenim mecima, paprenim plinovima, vodenim topovima i upotrebi suzavca), nemiri nezaustavljivo bjesne već četvrtu noć i ciklično se šire zemljom.
Uzvikujući "prava, zakon, pravda", ljudi svih generacija u višemilijunskom Istanbulu uporno prkose vladinoj zabrani okupljanja kako bi iskazali nezadovoljstvo onim što smatraju nezakonitim pritvaranjem. Mase nezadovoljnih pridružile su im se na solidarnim građanskim skupovima u Ankari i Izmiru, gdje je policija protiv naroda upotrijebila vodene topove i papreni plin (Vučićevu metodu zvučnog topa još nisu koristili). Erdogan je bahato osudio nemire i optužio Imamogluovu oporbenu Republikansku narodnu stranku (CHP) za orkestraciju demonstracija te pokušaj remećenja mira i polarizacije turskih ljudi. Traži se zajedništvo nacije oko despotova žezla, razumije se. Većina prosvjednika odbija se, međutim, i politički i stranački svrstavati te samo tvrde kako brane demokraciju.
"Ovdje sam zbog pravde i slobode. Turci takve metode političkih obračuna ne mogu prihvatiti, jer to je protiv našeg ponašanja i kulture" - izjavila je mlada stanovnica Istanbula u kamere BBC-a. Druga žena na prosvjedima za ruku vodi svog 11-godišnjeg sina, tvrdeći kako je zabrinuta za njegovu budućnost.
"U Turskoj je iz dana u dan sve teže živjeti jer ne možemo kontrolirati svoje živote. Ne možemo na izborima birati koga želimo i lišeni smo istinske pravde" - kazala je stranim novinarima. Više je nego znakovito da se nitko od demonstranata s kojima je BBC razgovarao nije htio identificirati ili pokazati svoje lice: ranija praksa Erdoganova režima je brutalna osveta svim svojim javnim kritičarima, te utamničenje i ostavljanje bez posla čak i članova njihovih obitelji. Turske vlasti priopćile su da su samo trećega dana prosvjeda uhićene 343 osobe, diljem zemlje. Broj ukupno privedenih već sigurno prelazi tisuće.
Ekrema Imamoglua se već dugo smatra jednim od Erdoganovih najjačih političkih suparnika. On je jedina osoba koja se na stranačkoj konvenciji Republikanske narodne stranke ovu nedjelju trebala proglasiti predsjedničkim kandidatom za iduće izbore, Erdoganovim opasnim rivalom.
Samo tri dana prije, međutim, neki je Erdoganov Ivan Turudić odlučio uvrstiti ga na popis više od 100 ljudi koje treba privesti u sklopu antikorupcijske istrage. Riječ je o nizu političara, novinara i poslovnih ljudi, mahom kritičara i nesimpatizera vladajuće stranke. Da politička orkestracija bude još jasnija, samo dan prije Imamogluova uhićenja Sveučilište u Istanbulu objavilo je da mu nakon 30 godina od prestanka školovanja oduzima diplomu zbog navodnih nepravilnosti. Riječ je o providnoj mjeri koja bi trebala dodatno dovesti u pitanje njegovu kandidaturu za predsjednika, jer prema turskom ustavu predsjednici moraju imati završeno visoko obrazovanje da bi preuzeli dužnost.
Erdogan je na čelu Turske gotovo jednako dugo kao i Vladimir Putin: čak posljednje 22 godine proveo je na vlasti kao premijer ili predsjednik. Međutim, zbog ograničenja mandata, ne može se ponovno kandidirati za dužnost 2028., osim ako ne promijeni ustav. Poznato je iz brojnih primjera da autarsima to jako teško pada i da im je puno lakše promijeniti narodu ustav nego dopustiti nekome drugome da, primjerice, promijeni spol. Jednako kao i uhapsiti ili fizički eliminirati svakoga u kome vide stvarnoga konkurenta.
Ekrem Imamoglu je već zadao prilično muke Erdoganu i njegovoj Stranci pravde i razvoja kad ih je rutinski potukao na prošlogodišnjim općinskim izborima, osvojivši drugi uzastopni mandat u najvećem turskom gradu. Trenutno je uvjerljivo među najpopularnijim turskim političarima pa mnogi Erdoganovu akciju njegove eliminacije uz pomoć hapšenja već smatraju državnim udarom protiv sigurnoga budućeg predsjednika.
Rođen je 1970. u Akcaabatu, primorskom gradu u pokrajini Trabzon na turskoj obali Crnog mora. Imamoglu se preselio u Istanbul još kao tinejdžer, studirao biznis i zatim radio u građevinskoj industriji. Unatoč konzervativnom podrijetlu njegove obitelji, Imamoglu je prigrlio socijaldemokratske vrijednosti tijekom svog studija.
S Erdoganom od svega dijeli jedino ljubav prema nogometu: bivši je igrač lokalnoga Trabzonspora. Tijekom svojih političkih kampanja Imamoglu je stekao široke simpatije zbog svog mekanog, autoironičnog i šaljivog pristupa politici, koji je u snažnom kontrastu s pobornicima politike čvrste ruke koji dominiraju polariziranim političkim krajolikom Turske.
Već nakon prvih uspjeha na izborima za gradonačelnika Istanbula 2019. "turski HDZ" je dao sve od sebe da Imamogluu ospori pobjedu. Izborne vlasti poništile su tada glasovanje i prisilile ga da se odrekne dužnosti zbog navodnih nepravilnosti.
Naređeno je ponavljanje izbora, no Imamoglua to nije pokolebalo: skinuo je sako i kravatu, zasukao rukave i na nizu javnih skupova pozvao pristaše da svu svoju energiju usmjere na ponovnu pobjedu. Uspio je i ponovno sebi osigurao 54 posto glasova, nanijevši i drugi put u malo vremena bolan udarac turskome despotu. Nakon treće Imamogluove izborne pobjede lanjske godine Erdogan je očito shvatio da pred sobom ima suparnika kojega neće uspjeti pobijediti nikakvim demokratskim ni zakonitim metodama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....