Tko je Hayden Davies, Britanac kojeg su Rusi uhitili na ukrajinskom teritoriju i poslali ga u ‘gulag‘? Evo priče

Bivši britanski vojnik Hayden Davies (30) iz Southamptona osuđen je na 14-godišnju robiju u ruskom zatvorskom logoru najvišeg sigurnosnog stupnja nakon što ga je sud u okupiranom dijelu Donjecke oblasti proglasio "plaćenikom" koji je ratovao na ukrajinskoj strani protiv ruske vojske.​

Tko je Hayden Davies

Davies je bivši pripadnik britanske vojske koji je, prema vlastitom iskazu u ranijem propagandnom videu, izbačen iz British Army 2023. godine zbog konzumiranja marihuane, nakon čega je ostao bez stabilnog posla i egzistencije u Southamptonu. U istom videu, snimljenom nakon njegova zarobljavanja i emitiranom na ruskim kanalima, opisuje se kao čovjek koji se teško snalazio u civilnom životu i u potrazi za novim početkom odlučio otići u Ukrajinu, što je ruskim propagandistima poslužilo kao okvir za narativ o "zalutalom plaćeniku".​

Handout/Afp

Prema podacima ruskog tužiteljstva, Davies je u zapadnu Ukrajinu stigao u kolovozu 2024., gdje je potpisao ugovor s Međunarodnom legijom za obranu Ukrajine, formacijom u koju se od početka invazije uključuju strani dragovoljci iz desecima država. Nakon toga je prošao vojnu obuku, dobio osobno naoružanje i pridružio se borbama u Donjeckoj oblasti, jednom od najkrvavijih frontova rata koji je Moskva 2022. jednostrano proglasila dijelom Ruske Federacije.​

Put u rat i zarobljavanje

Ruski tužitelji tvrde da je Davies sudjelovao u borbenim operacijama protiv ruskih snaga u Donjecku kao pripadnik ukrajinske Međunarodne legije, iako Kijev takve borce tretira kao regularne vojnike, a ne plaćenike, jer s njima sklapa službene ugovore o službi. U zimu 2024. zarobljen je na bojištu, pri čemu ruska strana naglašava da je kod njega pronađena američka jurišna puška i pripadajuće streljivo, što koristi kao dokaz narativa o "stranim najamnicima naoružanima sa Zapada".​

Nakon nestanka početkom godine, Davies se u britanskoj javnosti tjednima vodio kao poginuli ili nestali, dok Rusija nije objavila video u kojem govori iz zarobljeništva, očito pod kontroliranim okolnostima. U snimci se obraća publici smirenim glasom, govori o svom porijeklu iz Southamptona i vojničkoj prošlosti, što služi kao alat ruske propagande za odvraćanje potencijalnih stranih dragovoljaca od dolaska u Ukrajinu.​​

Suđenje u okupiranom Donjecku

Daviesu je suđeno pred "Vrhovnim sudom" u dijelu Donjecke oblasti koji je pod ruskom kontrolom, u entitetu koji Zapad i Ukrajina ne priznaju, ali koji Moskva tretira kao dio vlastitog pravosudnog sustava nakon aneksije 2022. Optužen je prema ruskom Kaznenom zakonu za sudjelovanje kao plaćenik u oružanom sukobu, što nosi dugogodišnje zatvorske kazne i omogućuje vlastima da stranim borcima uskrate status ratnih zarobljenika i zaštitu Ženevskih konvencija.​

U priopćenju ruskog glavnog tužitelja ne navodi se je li se Davies izjasnio krivim, niti postoje naznake da je postupak vođen transparentno ili u skladu s međunarodnim standardima pravičnog suđenja. Presuda – 13 godina u kaznenoj koloniji najvišeg sigurnosnog stupnja – uklapa se u obrazac koji je Rusija već primijenila na druge strane borce, uključujući ranije britanske državljane kojima su u Donjecku bile izricane i smrtne kazne, kasnije zamijenjene razmjenama zarobljenika.​

Zašto je proglašen "plaćenikom"

Ruske vlasti sustavno sve strane borce na ukrajinskoj strani označuju kao "mercenaries", dakle plaćenike, što im omogućava da zaobiđu međunarodno humanitarno pravo i tretiraju ih kao kriminalce, a ne kao ratne zarobljenike. Iako Međunarodna legija formalno djeluje pod ukrajinskim Ministarstvom obrane i borci potpisuju državne ugovore, Moskva u svojim priopćenjima inzistira na tezi da su motivirani novcem i političkom mržnjom prema Rusiji.​

U pravnoj konstrukciji ruskih tužitelja ključni elementi su: činjenica da je Davies stranac, da je potpisao ugovor s ukrajinskom stranom i primio plaću, te da je sudjelovao u borbenim djelovanjima protiv ruskih snaga na teritoriju koji Moskva smatra vlastitim. Zapadne vlade i pravni stručnjaci, međutim, upozoravaju da status plaćenika prema međunarodnim konvencijama nije tako lako dokaziv i da se mnogi takvi procesi koriste primarno kao politički instrument pritiska i odvraćanja.​

Uvjeti u ruskim kaznenim kolonijama

Davies će kaznu izdržavati u kaznenoj koloniji najvišeg sigurnosnog stupnja, modelu koji se u postsovjetskom prostoru nadovezuje na tradiciju gulaga: zatvoreni kompleks okružen ogradama i stražarnicama, s kombinacijom baraka i strogo nadziranih radnih odjela. Svjedočanstva ukrajinskih i ruskih zatvorenika iz sličnih kolonija opisuju sustav kažnjavanja s prisilnim radom, premlaćivanjima, izolacijama u samicama, uskraćivanjem medicinske skrbi i kroničnim nedostatkom hrane i higijenskih uvjeta.​

Posebno zloglasne ustanove, poput penalne kolonije u Olenivki kod Donjecka, preživjeli opisuju kao "koncentracijske logore" s redovitim batinanjima, elektrošokovima, mučenjem, psihološkim zlostavljanjem i potpunom izolacijom od vanjskog svijeta, bez pristupa međunarodnim promatračima, uključujući i Međunarodni odbor Crvenog križa. Iako nije objavljeno u koji će točno logor Davies biti upućen, činjenica da mu je dodijeljen režim najviše sigurnosti sugerira da ga čekaju izrazito teški uvjeti, dodatno opterećeni njegovim statusom stranog borca, što ga može učiniti metom zlostavljanja.​

Reakcije Londona i međunarodne zajednice

Britanska vlada odbacuje rusko označavanje svojih državljana koji se bore u uniformi ukrajinskih snaga kao "plaćenika" i inzistira da se, ako su zarobljeni u borbi, na njih moraju primjenjivati pravila o ratnim zarobljenicima. U sličnim slučajevima, poput osude drugog Britanca Jamesa Scotta Rhysa Andersona na 19 godina zatvora zbog "terorizma" i "mercenary activities", London je naglašavao da je riječ o politički motiviranim procesima i zatražio poštivanje Ženevskih konvencija.​

Organizacije za ljudska prava i ukrajinski dužnosnici Daviesov slučaj uklapaju u širi kontekst ruskog postupanja prema stranim borcima, koje Kremlj koristi kao pregovarački ulog za buduće razmjene zarobljenika i kao sredstvo zastrašivanja za volontere diljem svijeta. Istodobno, u zapadnoj javnosti raste pritisak na vlade da aktivnije pregovaraju o sudbini svojih državljana u ruskom zarobljeništvu, jer iskustvo ranijih razmjena pokazuje da i najteže presude – uključujući smrtne kazne – u jednom trenutku mogu postati dio političkog dogovora.​

Poruka potencijalnim dragovoljcima

Objava presude Daviesu u ruskim je medijima praćena upozorenjima upućenima "svim strancima koji razmišljaju o odlasku u Ukrajinu", uz naglasak da će svaki zarobljeni borac završiti pred sudom kao plaćenik, a ne kao ratni zarobljenik. Paralelno, snimke poput one u kojoj Davies iz zarobljeništva apelira na druge Britance da "ne dolaze" u ratnu zonu dio su šire informacijske kampanje usmjerene na odvraćanje dragovoljaca i slabljenje međunarodne potpore Ukrajini kroz zastrašivanje potencijalnih boraca posljedicama.​​

Za same strane borce slučaj Haydena Daviesa još je jedan vrlo jasan signal da ulazak u rat u Ukrajini, čak i pod formalnim okriljem ukrajinskih oružanih snaga, u slučaju zarobljavanja znači ulazak u pravni vakuum – prostor u kojem se isprepliću politika, propagandni interesi Kremlja i brutalna realnost kaznenih kolonija najvišeg sigurnosnog stupnja.