Apostazija označava otpadništvo, odvajanje ili odmetništvo, osobito u vjerskom smislu. U kontekstu religije, apostazija je čin napuštanja vlastite vjere ili prelaska u drugu religiju. Osoba koja počini apostaziju naziva se apostat. U islamskoj terminologiji, apostazija se često naziva i „ridda“ ili „irtidad“ i podrazumijeva napuštanje islama nakon što ga je osoba prethodno prihvatila.
Povijesni razvoj odnosa prema apostaziji u islamu
U ranim stoljećima islama, pitanje apostazije bilo je povezano s političkom stabilnošću i sigurnošću zajednice. Povijesno gledano, apostazija se često smatrala ne samo vjerskim, već i političkim prijestupom, osobito u vremenima kada je napuštanje vjere bilo povezano s pobunom protiv muslimanske zajednice ili države. U tom kontekstu, kazne za apostaziju bile su stroge, uključujući i smrtnu kaznu, kako bi se očuvala kohezija i sigurnost zajednice.
Zakonodavstvo o apostaziji u muslimanskim državama
Danas je situacija vrlo raznolika. Prema podacima međunarodnih organizacija i istraživačkih centara, zakoni koji kriminaliziraju apostaziju postoje u 25 zemalja svijeta, od kojih su većina muslimanske države, osobito na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi. U 13% zemalja svijeta apostazija je zakonski kažnjiva, a kazne variraju od novčanih i zatvorskih do smrtne kazne.
Države s najstrožim zakonima
U nekim državama, poput Irana, Saudijske Arabije, Afganistana, Pakistana, Jemena, Mauritanije, Sudana i Malezije, apostazija se može kazniti smrću. U praksi, javne egzekucije su rijetke, ali prijetnja smrtnom kaznom i dalje postoji, a optuženi često trpe društvene, pravne i ekonomske posljedice, uključujući gubitak bračnih i roditeljskih prava, imovine i slobode kretanja.
U drugim državama, poput Egipta, Kuvajta, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata, apostazija može rezultirati zatvorskom kaznom, gubitkom građanskih prava ili prisilnim razvodom braka. U Indoneziji i Turskoj, iako ne postoji formalna smrtna kazna za apostaziju, društveni pritisak i stigmatizacija mogu biti izuzetno snažni.
Statistika i podrška stanovništva
Istraživanja javnog mnijenja, poput onih koje je proveo Pew Research Center, pokazuju da podrška smrtnim kaznama za apostaziju značajno varira među muslimanskim državama. U nekim zemljama, poput Egipta, Jordana, Afganistana i Pakistana, podrška smrtnim kaznama za apostaziju prelazi 70%, dok je u Indoneziji i Turskoj znatno niža (ispod 20%). Ove razlike odražavaju složenost društvenih, povijesnih i političkih okolnosti u svakoj zemlji. U nekim slučajevima, optužbe za apostaziju koriste se i za politički progon.
Trend: mislimani prelaze na kršćanstvo, a onda to taje - da ih ne bi ubili!
Iako je islam najbrže rastuća religija na svijetu, u posljednjim godinama zabilježen je i rast broja muslimana koji prelaze na kršćanstvo, osobito u nekim dijelovima Azije, Afrike i čak Europe. Taj fenomen, iako još uvijek relativno rijedak u odnosu na ukupnu populaciju, izaziva veliku pažnju zbog društvenih i političkih posljedica, ali i zbog rizika s kojima se suočavaju obraćenici.
Najnoviji slučaj zabilježen je na Kosovu, gdje je 28 osoba muslimanske vjere, uglavnom srednje i starije dobi, pristupilo katoličanstvu. Prema izvješćima, radi se o osobama koje su do sada bile muslimanske vjere, a sada su krštene u Katoličkoj crkvi. Strani mediji ističu kako se među novim katolicima spominju i Hrvati, što dodatno podgrijava interes javnosti za ovaj fenomen. O sliučajku je pisao i američki New York Times.
Slični trendovi primjećuju se i u drugim dijelovima svijeta. U Maroku, primjerice, postoje tisuće kršćana koji su gotovo svi obraćenici s islama. Zbog snažnog društvenog pritiska i prijetnji, mnogi od njih svoju vjeru prakticiraju u tajnosti, a izvještaji navode da su izloženi maltretiranju od strane vlasti i okoline. U nekim slučajevima, islamski vjerski zakoni predviđaju i smrtnu kaznu za prelazak na drugu vjeru, što dodatno otežava položaj obraćenika.
U jugoistočnoj Aziji, posebice u Indoneziji i Maleziji, također se bilježi porast broja muslimana koji prelaze na kršćanstvo, iako su brojke skromne u odnosu na ukupnu populaciju. Ipak, kršćanstvo u Aziji raste po stopi od 2,11%, što je odmah iza Afrike, gdje je stopa rasta 2,64%. Ovaj trend dijelom je posljedica djelovanja misionarskih organizacija, ali i osobnih duhovnih iskustava pojedinaca.
Važno je naglasiti da su ovakvi prelazi često praćeni ozbiljnim posljedicama – od društvene izolacije i gubitka posla, do prijetnji smrću i stvarnog progona. U mnogim islamskim državama prelazak na kršćanstvo smatra se apostazijom, što je prema šerijatskom zakonu kažnjivo smrću. Zbog toga većina obraćenika svoju novu vjeru prakticira u tajnosti, a službene statistike gotovo da ne postoje.
Unatoč rizicima, fenomen prelaska s islama na kršćanstvo postaje sve vidljiviji, osobito u zemljama gdje društvene promjene i globalizacija otvaraju prostor za osobni izbor i promjenu vjere. Ipak, brojke ostaju male u odnosu na ukupnu muslimansku populaciju, a svaki pojedinačni slučaj nosi sa sobom osobnu i društvenu cijenu.
Rasprave unutar islamske zajednice
Unutar islamske zajednice postoje različita tumačenja i stavovi o pitanju apostazije. Dok tradicionalne pravne škole (hanefijska, malikijska, šafijska i hanbelijska) uglavnom podržavaju stroge kazne, uključujući i smrtnu, sve je više islamskih učenjaka i reformatora koji zagovaraju slobodu vjere i odbacuju smrtnu kaznu za apostaziju kao nespojivu s temeljnim ljudskim pravima i suvremenim shvaćanjima slobode savjesti.
Neki učenjaci ističu da su povijesni propisi o apostaziji nastali u specifičnim političkim i društvenim okolnostima te da ih treba preispitati u svjetlu suvremenih vrijednosti i međunarodnih standarda ljudskih prava. Također, ukazuju na to da je u Kur’anu naglašena sloboda izbora vjere i da se kazne za apostaziju ne mogu opravdati isključivo vjerskim argumentima.
U islamskim izvorima postoje različita tumačenja. Kur’an izričito navodi da „u vjeru nema prisile“, a brojni islamski učenjaci ističu da Kur’an ne propisuje kaznu za apostaziju, već da se kazna odnosi na onaj svijet. Povijesni izvori pokazuju da su neki rani islamski pravnici, poput ‘Umara ibn al-Hattaba, odbacivali smrtnu kaznu za apostaziju, dok su drugi zagovarali strože mjere.
A što je s krćanima koji prelaze na islam?
Iako je kršćanstvo i dalje najbrojnija religija na svijetu, ima i onih koji napuštaju kršćanstvo i prelaze na islam. Ovaj trend, iako još uvijek relativno malen u odnosu na ukupnu populaciju, ima snažan simbolički i društveni odjek.
Koliko kršćana prelazi na islam?
Prema podacima Pew Research Centra, između 2010. i 2050. godine očekuje se da će oko 106 milijuna ljudi napustiti kršćanstvo, dok će se oko 40 milijuna ljudi preobratiti na kršćanstvo iz drugih religija ili iz nevjere. Većina onih koji napuštaju kršćanstvo ne prelazi nužno na islam, nego postaju nereligiozni, ali manji dio ih ipak prelazi na islam, osobito u Europi i Sjevernoj Americi.
Procjenjuje se da godišnje desetine tisuća kršćana diljem svijeta prelaze na islam, iako precizne brojke variraju zbog nedostatka službenih statistika. U Europi, primjerice, islam je najbrže rastuća religija, a u nekim zemljama Zapada broj konvertita iz kršćanstva u islam raste za 4-5% godišnje. U Velikoj Britaniji, procjenjuje se da je više od 100.000 ljudi prešlo na islam u posljednjih 20 godina, od čega je većina odrasla u kršćanskim obiteljima.
Oko 0,6% kršćana napušta svoju vjeru svake godine, a manji dio njih prelazi na islam. Tijekom žiovota oko tri posto muslimana napusti islam, što je velika brojka. No, u muslimanskim obiteljima je puno više novorođene djece nego u Zapadnom svijetu, pa je i dalje islam najbrže rastuća religija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....