Donald Trump za vrijeme krize na Bliskom istoku na relaciji Izrael - Iran, u koju je on uključio i SAD, stalno ponavlja kako neće dopustiti da Iranci razviju nuklearno oružje. A da neće stati samo na prijetnji, pokazao je napadom na nuklearna postrojenja u Fordowu, Natanzu i Isfahanu.
Dok on i ministar obrane Pete Hegseth tvrde da je iranski nuklearni program sasvim uništen, a Iranci s druge strane odlučno tvrde da nije, važno je razumjeti kako su povijesni procesi oblikovali trenutačne situacije. Jedan od najvažnijih faktora u razvoju iranskog nuklearnog programa, koji se često zanemaruje, jest američki program "Atoms for Peace" koji je pokrenuo predsjednik Dwight D. Eisenhower 50-ih godina prošlog stoljeća.
‘Atoms for Peace‘
Program "Atoms for Peace" Eisenhower je službeno najavio u svom govoru pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih naroda 8. prosinca 1953. godine. Ovaj program je nastao kao odgovor na rastuće nuklearne napetosti u doba Hladnog rata i imao je za cilj usmjeriti nuklearnu tehnologiju prema mirnim svrhama, kao što su znanost, medicina i energija.
Eisenhowerova ideja bila je da se kroz dijeljenje nuklearne tehnologije za mirne svrhe, posebno za proizvodnju električne energije, spriječi širenje nuklearnog oružja. Program je bio osmišljen da pomogne zemljama u razvoju da koriste nuklearnu energiju za energetske potrebe, a istovremeno da SAD-u osigura savezničke veze tijekom Hladnog rata.
Iran je bio jedan od glavnih korisnika programa, zajedno s Izraelom, Indijom i Pakistanom. Ova činjenica je posebno ironična s obzirom na trenutne napetosti na Bliskom istoku. Iran je u to vrijeme bio pod upravom šaha Reze Pahlavija, koji je bio blizak američki saveznik, a SAD je Iranu pružio značajnu nuklearnu pomoć.
Amerikanci su 1967. godine isporučili Iranu pet-megavatni nuklearni reaktor zajedno s visokoobogaćenim uranom za gorivo,što je predstavljalo temelj iranskog nuklearnog programa.
Program je omogućio Irancima da dobiju znanstveno i tehnološko obrazovanje u Sjedinjenim Državama. Ova edukacijska komponenta bila je ključna za razvoj iranskog nuklearnog programa. Iranci su dovođeni u SAD na obuku i obrazovanje, uključujući specijalizirani magistarski program na MIT-u.
Uz sve to, Amerikanci su prenijeli ključno znanje o nuklearnoj tehnologiji iranskim stručnjacima, što je stvorilo osnovu za buduće nuklearne aktivnosti.
"Dali smo Iranu njegov početni set. U to vrijeme nismo bili pretjerano zabrinuti zbog nuklearnog širenja, pa smo bili prilično nesmotreni u prenošenju nuklearne tehnologije. Pomogli smo drugim zemljama da se uključe u nuklearni biznis", rekao je Robert Einhorn, bivši dužnosnik za kontrolu naoružanja koji je radio na američkim pregovorima s Iranom radi ograničavanja njihovog nuklearnog programa.
"U to vrijeme nismo bili pretjerano zabrinuti zbog nuklearnog širenja, pa smo bili prilično nesmotreni u prenošenju nuklearne tehnologije", rekao je gospodin Einhorn, sada viši suradnik u instituciji Brookings. "Pomogli smo drugim zemljama da se uključe u nuklearni biznis."
Iranska revolucija
No, ono što je početno zamišljeno kao način sprječavanja širenja nuklearnog oružja, u stvarnosti je stvorilo uvjete za buduće nuklearne probleme.
Nuklearni reaktor i visokoobogaćeni uran, koje je SAD isporučio Iranu, dali su toj zemlji tehničku osnovu za razumijevanje nuklearnih procesa. Obrazovanje njihovih znanstvenika u Americi stvorilo je kadar koji je razumio nuklearnu tehnologiju. Ti stručnjaci su nakon povratka u Iran postali temelj domaćeg nuklearnog programa.
Pahlavi, koji je tada vladao Iranom, bio je odlučan modernizirati svoju naciju i učiniti je svjetskom silom, uz američku potporu. Liberalizirao je iransko društvo, promičući sekularizam i zapadno obrazovanje unatoč tome što je surovo potiskivao političku opoziciju. Zabranio je ženski veo i promicao modernu umjetnost, dok je istovremeno ulagao u obrazovanjei infrastrukturu.
Ali onda je došla 1979. godina i Iranska revolucija, a stvari su se dramatično promijenile. Novi teokratski režim naslijedio je nuklearnu infrastrukturu i znanje koje je izgradio šahov režim uz američku pomoć. Ono što je nekada bilo dio američko-iranskog partnerstva, postalo je izvor zabrinutosti za međunarodnu zajednicu.
Povijesna ironija
Program "Atoms for Peace" predstavlja jedan od najvažnijih, ali često zanemarenih faktora u genezi trenutačne krize oko iranskog nuklearnog programa. Američka pomoć u razvoju iranskog nuklearnog programa 1960-ih godina, koja je tada bila dio šireg geopolitičkog pristupa, danas predstavlja ironičnu pozadinu za trenutačne napetosti između SAD-a i Irana.
Ova povijesna lekcija podsjeća nas da u međunarodnoj politici, kao i u životu, naši postupci mogu imati dalekosežne posljedice koje je teško predvidjeti. Program koji je nastao s namjerom promoviranja mira i sprečavanja širenja nuklearnog oružja, paradoksalno je dao doprinos stvaranju jednog od najkompleksnijih nuklearnih izazova našeg vremena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....