Ruske snage drže pod okupacijom područje ukrajinske nuklearne elektrane Zaporižja (Zaporizhzhia) još od ožujka 2022. i faktički kontroliraju sam pogon, iako se Ukrajina i dalje smatra vlasnikom elektrane na međunarodnoj razini. Tako je doživljavaju i međunarodne institucije.
Reaktori su u svojevrsnom "hladnom" zaustavljenom stanju (ne proizvode struju), a situacija se stalno opisuje kao "privremeno okupirana", uz nadzor IAEA-e i česte prekide napajanja strujom.
Sada Rusi i Amerikanci pritišću Ukrajince da se energija proizvedena u Zaporižju, najvećoj europskoj nuklearki, dijeli između Rusije i Ukrajine. Prisiljavaju Ukrajince da stave potpis na podjelu energije. Naime, da bi Rusi mogli koristiti tu energiju i kapacitete moraju dobiti dozvolu Ukrajine. Do okupacije elektrana je normalno radila i osiguravala Ukrajini električnu energiju.
Nuklearna elektrana Zaporižja (Zaporizhzhia NPP) najveća je nuklearka u Europi i jedna od najvećih na svijetu. Nalazi se kraj grada Enerhodara na obali Dnjepra, u jugoistočnoj Ukrajini. U mirnodopsko vrijeme činila je oko petinu ukupne proizvodnje struje u Ukrajini i gotovo polovicu njezine nuklearne proizvodnje, pa je praktički bila energetsko srce zemlje. Elektrana ima šest reaktora tipa VVER-1000/320, svaki nazivne električne snage oko 1000 MW, s ukupnim instaliranim kapacitetom oko 5,7-6 GW, što je razina jedne srednje velike europske države. Voda za hlađenje uzimala se iz velikog akumulacijskog jezera na Dnjepru, što je elektranu činilo ovisnom o vodostaju i integritetu hidrotehničke infrastrukture.
Ti reaktori su takozvani PWR/VVER – laganovodni reaktori pod tlakom – s debelim betonskim i čeličnim zaštitnim zgradama, slični onome u NE Krško. Dizajnirani su tako da podnesu ozbiljne udare, uključujući određene scenarije nesreća, uz višestruko redundantne sustave hlađenja i napajanja. No, kao što je pokazala Fukushima, ključna Ahilova peta svih nuklearki je vanjsko napajanje električnom energijom: ako izgubiš mrežu i istovremeno izgubiš dizel agregate, ostaješ bez hlađenja i ulaziš u zonu taljenja jezgre. Upravo zato svaki put kad Zaporižja ostane bez struje vijest obiđe svijet – ne zato što reaktori eksplodiraju, nego zato što se svi boje takvog "Fukushima-scenarija na fronti".
Elektrana u ratu: od ‘energetske tvornice‘ do bojišnice
Ruska vojska zauzela je područje oko elektrane početkom ožujka 2022., u prvim tjednima invazije. U jednom trenutku svijet je gledao snimke borbi i požara u krugu nuklearke, što je bio presedan: nikad prije moderna velika nuklearna elektrana nije bila doslovno na prvoj liniji bojišta. De facto, Rusi kontroliraju lokaciju i ulaze, dok ukrajinsko osoblje – barem djelomično – i dalje radi u pogonu, pod ogromnim pritiskom. Ukrajina se međunarodno i dalje smatra vlasnikom elektrane, ali realnost na terenu je da okupacijske vlasti odlučuju tko ulazi, što se radi i kako se elektrana koristi kao politički i vojni adut.
Tijekom rata elektrana je više puta isključivana s elektroenergetske mreže, dijelom zbog oštećenih dalekovoda, dijelom iz sigurnosnih razloga. Reaktori su postupno spuštani u "hladno stanje" – danas su blokovi u principu u zaustavljenom režimu, ne proizvode struju za mrežu, a osnovni zadatak je održavanje hlađenja reaktora i bazena istrošenoga goriva. To znači da elektrana više ne funkcionira kao "tvornica energije", nego kao ogromno skladište nuklearnog materijala koje treba stalno nadzirati. Svaki prekid vanjskog napajanja strujom prebacuje teret na dizel agregate; ako bi oni zakazali, temperatura goriva bi rasla i nakon određenog vremena moglo bi doći do oštećenja gorivnih elemenata i ispuštanja radioaktivnosti.
Zašto je Zaporižja važna i kako izgleda rizik
Energetski, gubitak Zaporižja je za Ukrajinu ogroman udarac. Šest blokova ukupne električne snage oko 6 GW moglo je pokrivati industriju, gradove i značajan dio mreže u trenucima najveće potrošnje. Kad ta snaga nestane, ostatak sustava mora nadoknaditi razliku termoelektranama, hidroelektranama, uvozom ili redukcijama. U ratnim uvjetima, kad su skladišta ugljena, plinovodi, trafostanice i dalekovodi meta raketiranja, nuklearka koja stoji "ugašena" više je teret i rizik nego oslonac.
Sigurnosno, Zaporižja nije novi Černobil. VVER-1000 reaktori imaju masivne zaštitne zgrade koje mogu zadržati radioaktivni materijal i pri velikim unutarnjim oštećenjima. Scenarij "atomskog oblaka nad Europom" kako ga se popularno zamišlja, manje je vjerojatan...
Osim inženjerskog rizika, postoji i politički rizik: sama činjenica da jedna strana drži najveću europsku nuklearku kao svojevrsni "štit" stvara stalnu ucjenu. Jedan nepromišljen napad, sabotaža ili pogrešna procjena može preći crvenu liniju i proizvesti incident koji nitko nije planirao. Zato je Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) stalno prisutna – inspektori pokušavaju održati barem minimalnu razinu transparentnosti, pratiti radijacijske razine i lobirati da elektrana ne bude izravno korištena kao vojni objekt. Istodobno, svaka promjena statusa – gubitak struje, granatiranje oko postrojenja, promjena broja operativnog osoblja – postaje vijest na naslovnicama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....