Mir u Iranu je u fazi hoće-neće. Jedan dan se iz Washingtona najavljuju skori mirovni sporazumi i otvaranje Hormuškog tjesnaca, a već sutra se po tom istom tjesnacu potapaju iranski brodovi i bombardiraju obližnje luke s raketnim pozicijama Teherana. Takvi kontroverzni potezi SAD-a službeno se pravdaju ‘samoobranom‘, no sve i ako se uvaži američko pravo na obračun s brzim plovilima i minopolagačima Iranske revolucionarne garde, nisu takvi incidenti jedini uzrok nekonzistentnosti američkog mirovnog puta.
Snage koje snažno i aktivno agitiraju protiv mira u Iranu stacionirane su, dakako, i u Netanyahuovom Tel Avivu, ali i u samome srcu Trumpove Republikanske stranke. Taman kad pomislite da Amerikanci nisu mogli gorega izabrati za kormilo zemlje, život vam demonstrira svu raskoš raznih vrsta ološa na današnjim pozicijama političke moći.
U MAGA svijetu, tvrde upućeni, bukti pravi mali podzemni rat oko iranskoga mira. Formula je poznata: razne političke frakcije čekaju na fatalnu pogrešku u aktualnoj stranačkoj strukturi i spremaju se na ponovno preslagivanje karata. Tri mjeseca od američkog i izraelskog napada na Iran otkrila su prilične pukotine u pokretu "Učinimo Ameriku ponovno velikom". Totalno izolacionističko krilo zahtijevalo je od početka mandata da Donald Trump rješava samo probleme Amerikanaca i zaboravi na izuzetno skupe ratove na nepoznatim lokacijama. Vodeća figura ove frakcije bila je kongresnica Marjorie Taylor Greene, no nakon njegove ratne faze postala je od odane Trumpove sljedbenice jedna od njegovih najžešćih kritičarki i na kraju je podnijela ostavku.
Danas skori mirovni sporazum s Teheranom, koji Bijela kuća najavljuje kao ‘nadohvat ruke‘, otvara novu frontu republikanske neizvjesnosti. Tvrdolinijaši MAGA-e ovaj pakt - koji bi trebao ponovno otvoriti Hormuški tjesnac u zamjenu za ukidanje sankcija i odmrzavanje inozemnih iranskih sredstava –unaprijed smatraju neoprostivim ustupkom Washingtona. Vjeruju da će takav mir značiti kako će se Sjedinjene Države povući iz sukoba bez da su postigle ijedan od glavnih ciljeva zbog kojih su pokrenule ratnu kampanju, i da će iranski režim izaći još jači nego prije. Nije da u takvoj tezi nema istine, no alternativa je nastavak prolijevanja krvi i produbljivanje ekonomske neizvjesnosti, zbog novog ciklusa divljanja cijena nafte i umjetnih gnojiva, za cijeli svijet. Trump i njegovi glasnogovornici oštro su napali kritične republikanske glasove, a jedan od najoštrijih napada izveo je Steven Cheung, direktor komunikacija Bijele kuće.
„Mike Pompeo nema pojma o čemu priča. Trebao bi začepiti svoja glupa usta i prepustiti posao profesionalcima. Potpuno je izgubio kontakt sa stvarnošću“, poručio je, u decentnom MAGA-stilu, Trumpov glasnogovornik bivšem državnom tajniku tijekom Trumpova prvoga mandata.
Mike Pompeo, koji je vodio američku diplomaciju između 2018. i 2021., oštro je kritizirao nacrt mirovnog sporazuma s Iranom u poruci na Twitteru, usporedivši Trumpove namjere sa svojedobnim nuklearnim paktom koji je 2015. postigao demokrat Barack Obama. Bio je to pravi ugriz u MAGA srce, jer odmah nakon pobjede na prvim izborima Trump je jednostrano povukao SAD iz tog sporazuma s Iranom i u više navrata ga je opisivao kao katastrofu za svoju zemlju. Sad, osam godina nakon što je Trump poduzeo taj korak, bivši prvi čovjek njegove vanjske politike gazdine postupke naziva istovjetnim takvoj politici Baracka Obame. I to još sažima ovako: „Ovaj mir biti će plaćanje Iranskoj Revolucionarnoj gardi za razvoj programa oružja za masovno uništenje i teroriziranje svijeta.“
Takve usporedbe nesumnjivo su jako razbjesnile Trumpa. „Ne sklapam takve poslove“, odgovorio je šturo na svojoj društvenoj mreži Truth, no ton njegova glasnogovornika svjedoči o ispodpovršinskom golemome bijesu. No, ne kritiziraju aktualne pregovore samo bivši dužnosnici republikanske administracije: i republikanski senatori poput Lindseyja Grahama, Teda Cruza, Rogera Wickera i Thoma Tillisa također ističu negativne posljedice onoga što se sad pregovara za Sjedinjene Države. Predsjednik je, kao i obično, reagirao odbacivanjem svake kritike: „Smijem se svim demokratima i svim budalama koji ne znaju ništa o mogućem dogovoru koji sklapam s Iranom“, napisao je na društvenim mrežama. Krajnji rezultat, kaže poslovično skromni američki predsjednik, bit će veliki i veličanstveni dogovor ili nikakav dogovor. „Ovi ljudi trebaju ići kući i odmoriti se; ne rade ništa osim što stvaraju podjele. Drugim riječima, oni su gubitnici!“, poručio je Trump.
No, ovi ‘argumenti‘ baš i ne uvjeravaju neke republikance da je veliki vođa jedini ispravan u svojim procjenama. „Ako je rezultat svega ovoga iranski režim koji i dalje vode islamisti koji viču ‘smrt Americi‘, a sada će primiti milijarde dolara, biti sposobni obogaćivati uran, razvijati nuklearno oružje i učinkovito kontrolirati Hormuški tjesnac, onda je rezultat katastrofalan“, napisao je nedavno teksaški republikanski senator Ted Cruz.
I senator Lindsey Graham iz Južne Karoline, inače bliski Trumpov saveznik, također vjeruje kako ovaj sporazum dokazuje da je Iran sposoban terorizirati Hormuški tjesnac kad god poželi, što predstavlja značajnu promjenu u ravnoteži snaga i noćnu moru za Izrael. „Ako su te percepcije točne, čovjek se pita zašto je rat uopće započeo?“ – tvrdi Graham, a isto se pita i cijeli svijet.
„Sve što je postignuto Operacijom Epski bijes bilo bi uzalud!“ kaže i Roger Wicker, predsjednik Odbora za oružane snage Senata, na najavu mira u Iranu. Mirotvorstvo u aktualnoj republikanskoj administraciji generalno nije previše ‘seksi‘.
Sve ove kritike mogu, doduše, biti donekle i valjane, ali ono što mnogi analitičari i političari tvrde također stoji: pregovori o miru su najmanje loša opcija jer bi nastavak dugog i skupog rata s posve neizvjesnim ishodima bio svima daleko štetniji od lošeg dogovora.
Ne očekuje se da će ovaj novi MAGA rat završiti nekim otvorenim sukobom neistomišljenika s Trumpom. On još uvijek ima vrlo čvrstu kontrolu nad strankom i ta njegova svemoć nije još poljuljana činjenicom da postoje stranački glasovi koji se ne slažu oko određenih pitanja. Štoviše, predizbori poput onih održanih ovih dana u Louisiani i Kentuckyju, pokazuju da Trump u stranačkoj bazi još provodi sve što želi: u tim su državama kandidati koji su se usudili suprotstaviti vođi izgubili preko noći svoje pozicije. No, sad se u stranci očito hvataju i neke ‘disidentske‘ pozicije za doglednu budućnost, kad neupitnost velikoga vođe izbornim rezultatima bude jako poljuljana.
Iako se neki detalji tek trebaju razraditi, a iranski pregovarači ne žure toliko kao njihovi američki kolege, Washington je uvjeren u skoro postizanje mirovnog sporazuma. Najveća korist za Iran bila bi ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca jer bi Teheran zauzvrat dobio ukidanje sankcija i oslobađanje zamrznute imovine. Nadalje, njegov nuklearni program ne bi bio automatski ograničen; trenutno primirje bi se produžilo za 60 dana, a tijekom njega bi se vodili pregovori o rješavanju nuklearnog pitanja. U međuvremenu, Trump pokušava potaknuti arapske i muslimanske zemlje da se uključe u ovaj sporazum, pa koristi i priliku za promicanje uspostave diplomatskih odnosa između Izraela i njegovih arapskih i muslimanskih susjeda. Riječ je o dugogodišnjem projektu koji je njegov prethodnik, Joe Biden, provodio s velikim žarom, a Trump sad želi na brzinu zadovoljiti i svog bliskog saveznika Netanyahua koji bi u hipotetskom miru s Iranom ostao potpuno ‘na suhom‘. U tom kontekstu, američki predsjednik zatražio je od Saudijske Arabije, Katara, Pakistana, Turske, Egipta i Jordana da se pridruže takozvanim Abrahamovim sporazumima kako bi normalizirali svoje odnose s Izraelom. Pakistan je navodno odbacio ovaj prijedlog, dok nijedna druga zemlja nije još javno reagirala. Trump u dogledno vrijeme, tvrdi, želi čak i Iran u ovom širem mirovnom paktu.
Žurba domaćina Bijele kuće za postizanjem bilo kakvih mirovnih dogovora objašnjiva je lako američkim političkim kalendarom: Trump ima samo oko pet mjeseci do izbora u studenome, koji će obilježiti drugu polovicu njegova boravka u Bijeloj kući. Trump objektivno nije dobio ništa iranskom ratnom kampanjom, koja mu je nanijela znatnu unutarnju štetu i suprotstavila ga dijelu baze njegove stranke: nju uglavnom čine konzervativci koji su se nadali da će on svoju energiju usredotočiti na probleme američkih građana, a ne trošiti je u beskrajne ratove na udaljenim mjestima. No, činjenica da taj rat nije ispunio ciljeve koje su pred njega na početku postavljeni prijeti razbjesniti jastrebove koji su željeli eliminirati svog velikog neprijatelja na Bliskom istoku. Još jedan od njih, senator Thom Tillis, kritizirao je također planove o prekidu vatre: „Ako bismo potencijalno prihvatili da nuklearni materijal ostane u Iranu, koja je poanta toga? Mnogo je stvari koje treba razjasniti“, rekao je za CNN.
Demokrat Chris Van Hollen, član Odbora za vanjske odnose Senata, jednako smatra da detalji iz novog mirovnog sporazuma samo preslikavaju situaciju u Iranu prije 28. veljače i početka izraelsko-američke kampanje. Unatoč tome, on ipak brani sporazum jer smatra da je ulazak u taj rat od početka bio pogreška. „Kad kopaš sve dublju i dublju rupu, trebao bi prestati kopati. Čini se da je to ono što sad radimo“, rekao je Van Hollen za Fox News.
Summa summarum, višemjesečni rat protiv Irana koji je dosad koštao najmanje 29 milijardi dolara (oko 25 milijardi eura) završit će se, ako bog da, tako da će najveće postignuće Trumpove administracije biti ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca za globalni promet nafte. Tjesnaca koji je i prije rata od 29 milijardi dolara funkcionirao sasvim normalno i bio slobodan za prolaz svima. Tko ne bi još jednom poželio tako suvislog i učinkovitog predsjednika?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....