Donald Trump u srijedu je iznova oštro kritizirao NATO, i to netom nakon sastanka s glavnim tajnikom organizacije Markom Rutteom u Bijeloj kući.
"NATO nije bio tamo kad nam je bio potreban, i neće biti tamo ako nam ponovno bude potreban", rezimirao je Trump svoj bijes na Sjevernoatlantski savez i na društvenoj mreži Truth. Mark Rutte, dosljedan svojoj ulozi Trumpove dežurne udvorice, dao je narančastom sebičnjaku još jednom za pravo i tako pokušao razvodniti kritično zategnute odnose Washingtona i NATO-a.
"Očito je predsjednik SAD-a razočaran mnogim saveznicima NATO-a i mogu razumjeti njegovo stajalište", rekao je Rutte u emisiji CNN-a nakon što je proveo oko dva sata u Bijeloj kući.
Sastanak Trumpa i Ruttea održao se u kovitlacu sve češćih kritika Washingtona zbog izostanka pomoći europskih saveznika u suludom američko-izraelskom ratu protiv Irana. Narančasti poglavica uporno misli da je na njegov mig cijela Europa bila dužna izginuti u Iranu, ili bilo gdje drugdje, ne propitujući previše svrhovitost ili moralnost takve misije.
Glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt naznačila je uoči razgovora Trumpa i Ruttea da će dvojica čelnika razgovarati o Trumpovim prijetnjama povlačenjem Sjedinjenih Država iz NATO-a, ili drastičnim smanjenjem njihove uloge kao čelnika atlantskog saveza. Bijela kuća je nekoliko sati prije sastanka Trumpa i Ruttea službeno priopćila i da Trumpova administracija razmatra i plan kažnjavanja zemalja članica NATO-a za koje smatra da nisu dovoljno pomogle Sjedinjenim Državama i Izraelu u iranskom ratu. Ta Trumpova ideja, otkriva Wall Street Journal, predviđa skoro povlačenje američkih trupa iz tzv. odmetnutih zemalja EU-a, te njihovo raspoređivanje u druge europske zemlje, za koje Bijela kuća smatra da dosljednije podržavaju politiku Washingtona.
Taj bi plan, doznaje WSJ, mogao uključivati zatvaranje barem jedne velike američke vojne baze u Europi, i to u zemljama koje Trumpova administracija trenutno smatra "neprijateljskima". To bi navodno najprije mogle biti Španjolska ili Njemačka, premda su ograničeno korištenje vojnih baza na europskom tlu SAD-u nedavno uveli i Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, pa čak i Italija. Brojne zemlje EU-a postavile su Washingtonu svoje uvjete za korištenje objekata, ili su zabranile američkim vojnim zrakoplovima prelete svojeg zračnog prostora na putu prema Bliskom istoku.
Nije nerealno očekivati da bi američko vojno osoblje, zatvori li Trump uskoro koju bazu u Španjolskoj ili Njemačkoj, moglo biti izmješteno i u Trumpu znatno lojalniju Hrvatsku. Naša zemlja nedavno je, kako je poznato, vrlo toplo ugostila američki nosač aviona "Gerald Ford" u Splitu, i to nakon što su mu gostoprimstvo prethodno drsko otkazali u Grčkoj. Tu bi dobrohotnost Donald Trump lako mogao "honorirati" ponudom za ovdašnjim trajnim lociranjem američke vojne baze, makar to značilo i kraj Hrvatske kao sigurne turističke destinacije.
Ako do povlačenja Amerike iz NATO-a, ili ukidanja nekih velikih američkih vojnih baza u Europi u Trumpovu osvetničkom bijesu doista dođe, Amerika bi naposljetku mogla zbog svega plakati puno jače i puno dulje nego Europa. Ovo, uostalom, nije ni prvi ni zadnji put da Trump vrši shizofreni pritisak na EU zemlje da puno više ulažu u zajedničku obranu, a da istodobno stalno propituje logiku i opravdanost postojanja najvećeg obrambenog saveza u povijesti.
Njegove tvrdnje da NATO savez nije ništa više od "papirnatog tigra" potkopale su jedinstvo i kredibilitet NATO-a do te mjere da je primarna funkcija odvraćanja Sjevernoatlanskog saveza već dovedena u pitanje, upozoravaju visoki europski dužnosnici za sigurnost i obranu. Goreg ataka na opstanak NATO-a od Trumpove višestruke najave vojnog pohoda na Grenland, teritorij punopravne članice i NATO saveznice SAD-a, u cijeloj povijesti NATO-a svakako nije bilo.
Očekivati nakon opetovanih najava invazije na tuđi teritorij da ista ta europska zemlja kojoj si namjeravao otimati resurse bespogovorno gine za Natanyahuove i Trumpove interese u Iranu više nije ni bezobrazluk, nego očigledna kognitivna disonanca.
Glavni profiter od takve Trumpove vanjskopolitičke i vojne doktrine, slažu se i američki i europski analitičari i političari, uvjerljivo je Rusija Vladimira Putina. Donedavno je ta zemlja bila od cijelog NATO-a unisono označena kao glavna sigurnosna prijetnja Europi, a trenutna postava u Bijeloj kući danas aktivno radi u njihovu korist čak i na izborima u Mađarskoj, neskriveno podupirujući Putinova dugogodišnjeg pulena.
Ni Kina ne zaostaje u pokušajima da uslijed Trumpove destrukcije diskretno, ali vrlo uporno, proširi svoju sferu vojnog i ekonomskog utjecaja. Zbog svega toga u glavama koje u SAD-u još uvijek misle postoji itekako jasna svijest da američko povlačenje iz Europe, gdje SAD održava desetke baza i strateških položaja ključnih za globalne interese Washingtona, nije ni blizu realizaciji, unatoč hvalisanju i prijetnjama luđaka iz Bijele kuće.
Čim je Španjolska nedavno zabranila korištenje svojih zračnih baza Rota (Cádiz) i Morón de la Frontera (Sevilla) za američke borbene zrakoplove ili dopunjavanje gorivom, Trumpov državni tajnik Marco Rubio pokušao je dovesti u pitanje daljnji opstanak tih objekata. "Što Sjedinjene Države dobivaju od ovoga?", upitao je.
Vojni analitičari su mu nedvosmisleno i vrlo hitro odgovorili: "Pristup takvim robusnim vojnim objektima prednost je koju nijedna druga zemlja na svijetu, osim SAD-a, tamo ne uživa." Europske baze već desetljećima ispunjavaju svoju funkciju odvraćajućih bedema protiv Rusije, ali Washingtonu omogućuju i dugoročnu projekciju moći daleko izvan Europe, prema Bliskom istoku i sjevernoj Africi. Svako smanjenje američke prisutnosti u Europi oslabilo bi u prvome redu američke interese. No, ono što zna svaki regrut u američkim redovima rutinski i lako već godinama previđa prvi stanovnik Bijele kuće, kao i čitava njegova administracija.
"Europa je prva linija obrane naše domovine", izjavio je američki general Christopher G. Cavoli pred Kongresom, a neposredno prije umirovljenja s mjesta vrhovnog zapovjednika savezničkih snaga NATO-a za Europu prošloga ljeta. SAD se, poručio je čitavom MAGA pokretu, ne može braniti samo iz Teksasa, Sjeverne Karoline ili s Floride. "Potrebna je prednja prisutnost kako bi se projicirala zračna, pomorska i kopnena moć ne samo u Europi, nego i u Africi, na Bliskom istoku i na Arktiku", složio se s istom vizijom i Ben Hodges, bivši zapovjednik američke vojske u Europi od 2014. do 2017.
Prisutnost američkih trupa u Europi i korištenje vojnih baza na europskom tlu konstantni su još od kraja Drugog svjetskog rata. Washington je na Starom kontinentu rasporedio gotovo pola milijuna vojnika tijekom vrhunca hladnog rata, iako je nakon pada Berlinskog zida znatno smanjio taj kontingent (na oko 60 tisuća ljudi).
Ruski rat protiv Ukrajine prisilio je Washington da ponovno pojača svoje snage u Europi na oko 84 tisuće. Od njih je velika većina, oko 68.000, trajno stacionirana u bazama u raznim EU zemljama: oko 36.400 u Njemačkoj, glavnom američkom uporištu; još 12.600 u Italiji; dodatnih 10.000 u Ujedinjenom Kraljevstvu, i oko 4000 u Španjolskoj. Njima se po potrebi pridružuje tisuće vojnika raspoređenih na tzv. rotacijskim zadacima – poput 10.000 ljudi u Poljskoj ili oko 1700 u Rumunjskoj – ili na privremenim misijama.
Ukupno, SAD u Europi ima 31 "trajnu" vojnu bazu koju neprekidno koristi već najmanje 15 godina. Ima i još 19 drugih vojnih objekata kojima američko Ministarstvo obrane ima "pristup", a većina njih je interoperabilna s NATO-ovim potrebama. To uključuje zračne baze, pomorske baze, vojne garnizone, sustave raketne obrane i nadzorne centre koji omogućuju Washingtonu održavanje kopnenih jedinica, pomorskih ratnih brodova te zrakoplova Kopnene vojske, Mornarice i Zračnih snaga. Američko vojno zapovjedno središte, EUCOM, ima sjedište u Stuttgartu u Njemačkoj.
Američke snage u Europi također su odgovorne i za upravljanje američkim nuklearnim arsenalom raspoređenim na kontinentu tijekom hladnog rata kao sredstvo odvraćanja od Sovjetskog Saveza, ali i za sprječavanje širenja nuklearnog oružja među saveznicima NATO-a. SAD je nekoć posjedovao gotovo 7000 nuklearnih oružja u Europi, no trenutno se procjenjuje da u bazama u Belgiji, Italiji, Nizozemskoj, Njemačkoj i Turskoj održava oko 100 gravitacijskih bombi B61. Nijedna od ovih zemalja ne može koristiti to oružje bez dozvole Washingtona.
Redukcija američke vojne snage u Europi, na bilo kojoj točki, otvorila bi šansu za geostratešku infiltraciju drugim globalnim silama, od Rusije pa do Kine. A na što bi se točno Sjedinjene Države svele nakon što napuste NATO ili Europu? "Na regionalnu silu zapadne hemisfere koju bi Kina u hipu pretekla u svim strateškim područjima", primijetio je Wolfgang Ischinger, predsjednik Münchenske sigurnosne konferencije, na prve Trumpove prijetnje Europi nakon povratka u Bijelu kuću.
Osim činjenice da bi to bio nepopularan potez u američkoj izbornoj godini – podrška NATO-u u američkoj javnosti prelazi 60 posto, dok javno ogorčenje sve više raste zbog troškova rata s Iranom – Trumpu ne bi bilo lako provesti svoju prijetnju povlačenjem iz NATO saveza ni zbog zakonskih ograničenja. Zakon, čiji je koautor bio Marko Rubio još dok je bio senator iz Floride, zabranjuje, naime, američkom predsjedniku jednostrano povlačenje iz NATO-a i propisuje za to dvotrećinsku većinu u Kongresu i Senatu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....