Dan prije dugo očekivane najave Donalda Trumpa o promjeni politike prema Ukrajini, američki je predsjednik dao izjavu novinarima u zračnoj bazi Andrews. Objašnjavajući da će Sjedinjene Države slati oružje Ukrajincima koje će platiti europske zemlje, nastavio je: "Za nas će to biti posao, a mi ćemo im poslati Patriote, koji im očajnički trebaju. Jer [Vladimir] Putin stvarno mnoge iznenađuje".
Ovo je, kako u komentaru za Foreign Policy piše bivši šef redakcije Newsweeka u Moskvi, Christian Caryl, jedan od Trumpovih omiljenih retoričkih trikova - prizivanje mitske zajednice ("ljudi pričaju") koja se u potpunosti slaže s nekom krajnje upitnom tvrdnjom, prenosi Jutarnji list.
A tko su ti ljudi koje su toliko iznenadile Putinove laži i zamagljivanja o ratu u Ukrajini?
Vjerojatno je, odgovara autor, vrlo malo među njima stručnjaka za nacionalnu sigurnost ili profesionalnih promatrača Rusije. Bilo bi, kako ističe, vrlo teško pronaći nekoga u Ukrajini, drugim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza ili u većem dijelu Europe tko bi bio iznenađen Putinovim vještim izbjegavanjem bilo kakvih diplomatskih obveza koje bi mogle ograničiti njegovo vođenje rata. Caryl se stoga pita kako bi itko u ovom trenutku mogao biti "iznenađen" Putinovom nespremnošću da sjedne za pregovarački stol.
Rat u Ukrajini je sama definicija rata po izboru - Rusija je napala Ukrajinu, a ne obrnuto. Prema većini izvještaja, ruski čelnik vjeruje da pobjeđuje i da je vrijeme na njegovoj strani, zbog čega i dalje nebo iznad Ukrajine puni raketama i dronovima. Postavlja se jednostavno pitanje - zašto bi ruski vođa htio zaustaviti rat koji je započeo?
Drugi predsjednici oslonili bi se na aparat za donošenje politika u Vijeću nacionalne sigurnosti i Ministarstvu obrane koji bi im pomogao u formuliranju ciljeva, koordinaciji poruka i osigurao određeni stupanj pouzdanosti u donošenju odluka. Sve to sada ne postoji - na višim razinama u Pentagonu vlada kaos, a tradicionalna struktura kreiranja politike nacionalne sigurnosti uglavnom je razmontirana
Trump, napominje autor, ništa od ovoga nije spomenuo na svojoj konferenciji za novinare u ponedjeljak s glavnim tajnikom NATO-a Markom Rutteom u Ovalnom uredu, gdje su njih dvojica najavili novi plan naoružanja. Američki predsjednik je svoju promjenu mišljenja o Rusima manje uokvirio kao stratešku odluku, a više kao izljev bijesa.
"Puno razgovaram s njim o tome kako da se stvari riješe i uvijek spustim slušalicu rekavši: ‘Pa, to je bio baš krasan telefonski poziv‘, a onda budu lansirane rakete na Kijev ili neki drugi grad i rekao bih ‘čudno‘", izjavio je Trump. "I nakon što se to dogodi tri ili četiri puta, kažeš, razgovor više ništa ne znači", dodao je. Ova izjava je, ističe Caryl, zapravo ponavljanje još jednog od njegovih komentara u bazi Andrews: "On lijepo priča, a onda navečer sve bombardira. Dakle, tu postoji jedan mali problem. Ne sviđa mi se to".
Istovremeno, Trump se u oba slučaja ustručavao komentirati šire motive Putinova manjka ljubaznosti. Američkom predsjedniku, kako se navodi, upadljivo nedostaje dublji strateški uvid u to zašto je rat počeo, zašto se nastavlja i kako će završiti. Poput svog diplomatskog izaslanika za sve, Stevea Witkoffa, Trump sve gleda kroz svoj visoko personalizirani diskurs sklapanja poslova - Putina sada treba pozvati na red jer ga je on, Trumpov bivši prijatelj, izdao.
"Koja je ovdje strategija?", zapitao se nedavno Ben Hodges, bivši zapovjedni general američke vojske u Europi, u intervjuu koji je ranije dao Carylu. "Ono što još uvijek nedostaje jest koje je željeno konačno stanje. Zašto predsjednik ne kaže: ‘Konačno stanje je da Rusija živi unutar vlastitih granica kao i svaka druga suverena nacija i da prestane napadati svoje susjede‘". Umjesto toga, ocijenio je Hodges, ostaje skup polovičnih izjava i nejasnih tvrdnji.
Iako Trumpu treba čestitati što je konačno izrazio neke sumnje u Putinov način razmišljanja, autor ističe da još uvijek postoji mnogo razloga za skepticizam prema strategiji američkog predsjednika. Nova politika, ako se usvoji, bolja je od potpunog prekida isporuke vojne pomoći Ukrajini, ali je i dalje puno manje u odnosu na ono što je izvorno planirano za vrijeme administracije Joea Bidena.
Novi predah za Putina
Oružje koje je trebalo biti isporučeno Ukrajincima besplatno koristeći predsjednikove ovlasti za povlačenje sredstava (PDA) umjesto toga će biti prodano Europljanima, koji će ga zatim proslijediti Kijevu. A detalji o specifičnim vrstama i količini oružja koje će biti isporučeno još uvijek nisu jasni.
Prebacivanje troškova na Europu očito je ustupak izolacionistima MAGA pokreta, koje će vjerojatno umiriti situacija da Sjedinjene Države više ne šalju Ukrajincima stvari besplatno. A to, pak, izaziva ozbiljne sumnje u održivost procesa - i po ovom pitanju nedostatak šire strateške logike obećava probleme u budućnosti. Ako je ovo samo još jedan od Trumpovih zloglasnih "dogovora", ne može se pretpostaviti da će ga se držati jer je više puta pokazao spremnost da prekrši prethodno postignute dogovore.
No, kako ocjenjuje Caryl, možda još više uznemiruje Trumpova izjava da će Rusiji nametnuti "vrlo ozbiljne carine" ako odbije završiti rat u roku od 50 dana - u prijevodu to znači da Putin dobiva još jedan predah od bilo kakvog ozbiljnog američkog ekonomskog pritiska. To je također izuzetno velikodušan vremenski okvir za zemlju koja je više puta izbjegavala sporazume o prekidu vatre i ozbiljne pregovore.
Štoviše, Trump je već pokazao izvanrednu fleksibilnost - kritičari bi mogli reći i flagrantnu nedosljednost - u pogledu rokova za uvođenje carina. Autor procjenjuje da će američki predsjednik produžiti ovaj rok čim se Putin počne pretvarati da se vraća za pregovarački stol.
Američkom predsjedniku nedostaje dublji strateški uvid u to zašto je rat počeo, zašto se nastavlja i kako će završiti. Poput svog izaslanika Stevea Witkoffa, sve gleda kroz svoj visoko personalizirani diskurs sklapanja poslova - Putina sada treba pozvati na red jer ga je on, Trumpov bivši prijatelj, izdao
Očito pitanje je i koju to točno rusku trgovinu Trump planira oporezovati kad se uzme u obzir da Sjedinjene Države gotovo da nemaju trgovinu s Rusijom. Usput je Trump govorio o "sekundarnim carinama" - što vjerojatno znači sekundarne sankcije - zemljama koje kupuju rusku naftu, poput Indije i Kine, što bi zapravo doista moglo biti učinkovito oružje protiv Moskve.
No, istovremeno ostaje potpuno nejasno predstavljaju li Trumpovi planovi sankcija nadogradnju na paket oštrih sankcija koji su u prijedlogu zakona definirali američki senatori Lindsey Graham i Richard Blumenthal, a koji je u Senatu naišao na široku dvostranačku podršku. No, čak i taj zakon ostavlja nametanje sankcija Rusiji u sferi potpune Trumpove diskrecije, a on, pak, nije pokazao nikakvu volju ni namjeru da učini išta više po pitanju sankcioniranja Rusije osim razgovora o tome.
Slična zbrka vlada i oko pitanja koje je najhitnije za Ukrajince - koje će oružje dobiti, koliko i kada. Jasno je da je dobra vijest za Kijev da će isporuke oružja ponovno krenuti, ali detalji ostaju nejasni. Istog dana kada su Trump i Rutte izašli sa svojim najavama, njemački ministar obrane Boris Pistorius, koji je bio u Washingtonu na sastanku s američkim ministrom obrane Peteom Hegsethom, potvrdio je da Njemačka razmatra kupnju dvije nove baterije protuzračnog sustava Patriot za Ukrajinu, koje koštaju otprilike milijardu dolara svaka.
Prema riječima ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, Norveška je spremna kupiti treću, ali Ukrajini treba njih još nekoliko. Tu su i presretačke rakete za sustav Patriot, kojih, čini se, nedostaje. Ne zna se koliko ih Kijev dobiva, što su još Europljani spremni kupiti za Ukrajinu i koliko je od toga Trump spreman isporučiti te hoće li netko u administraciji američkog predsjednika ponovno blokirati, pauzirati ili na neki drugi način ometati ove pošiljke.
Improvizacija u hodu
Ben Hodges za Trumpa kaže da je predsjednik koji u biti kreira politiku u hodu. Drugi predsjednici, ističe on, oslonili bi se na aparat za donošenje politika u Vijeću nacionalne sigurnosti i Ministarstvu obrane koji bi im pomogao u formuliranju ciljeva, koordinaciji poruka i općenito osigurao određeni stupanj pouzdanosti u donošenju odluka u SAD-u.
Sve to, kaže on, sada ne postoji. Na višim razinama u Pentagonu vlada kaos, a tradicionalna struktura kreiranja politike nacionalne sigurnosti u Bijeloj kući uglavnom je razmontirana. Uz posao državnog tajnika, Marco Rubio dodatno radi i kao vršitelj dužnosti savjetnika za nacionalnu sigurnost, što je "posao od 25 sati dnevno sam po sebi", kaže Hodges. Stoga vjerojatno i ne bi trebalo biti iznenađenje da Trump, kako se čini, stvari mišlja i improvizira u hodu.
Ako je Trumpova izjava o nastavku isporuke oružja Kijevu trebala izvršiti ozbiljan pritisak na Moskvu, napominje autor, onda bi se moglo očekivati da će Rusi barem reagirati s užasom i strahom. No, umjesto toga, ruski šef diplomacije Sergej Lavrov samo je slegnuo ramenima na to. "Pedeset dana. Nekad je bilo 24 sata, nekad je bilo 100 dana - sve smo to prošli", komentirao je Lavrov. "Rusiju nije briga", poručio je, pak, bivši ruski predsjednik i sadašnji zamjenik predsjednika ruskog Vijeća sigurnosti Dmitrij Medvedev.
U međuvremenu, ruski poslovni krugovi s olakšanjem su odahnuli - moskovska burza je porasla nakon Trumpove objave, a ojačao je i ruski rubalj. Čini se da Rusi nisu bili baš impresionirani Trumpovom najnovijom predstavom u Bijeloj kući, zaključio je Christian Caryl na kraju svojeg komentara za Foreign Policy.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....