U europskoj javnosti prizori s američkih političkih skupova često djeluju prilično nadrealno, boratovski i neandertalski. Trumpova era to je pretvorila u prilično redovitu emociju. Javne osobe koje feminizam nazivaju „zlim pokretom bogataša osmišljenim za rušenje temelja obitelji”, a pritom podupiru senilnog turbobogataša u Bijeloj kući i otvoreno pozivaju na vraćanje patrijahalnih modela društva, u najvećem dijelu Europe zvuče kao stavovi s najradikalnijih društvenih margina. Međutim, na američkoj političkoj sceni još se u predsjedničkom izbornom ciklusu 2024. pojavio koncept koji je u Europi nezamisliv već najmanje stotinjak godina: „jedna obitelj, jedan glas”.
U europskim demokracijama načelo „jedan građanin, jedan glas” temelj je svakoga normalnog ustavnog poretka, da se o nepovredivosti i tajnosti istoga biračkoga prava i ne govori. No, u određenim konzervativnim krugovima u SAD-u oduvijek se poticalo reakcionarnu ideju da muškarac - kao „glava kuće” - nadgleda i usmjerava to kako glasaju njegova supruga i kćeri. Cilj te prakse 2024. bio je spriječiti žene u obitelji da daju svoje glasove umjerenijoj, liberalnijoj ili progresivnijoj opciji, što je u tom slučaju bila Kamala Harris. Unatoč takvim pritiscima i MAGA logistici, izborna statistika je naknadno pokazala jasnu podjelu: 54 % žena u SAD-u glasalo je za demokratkinju Harris, dok je njih oko 44 % dalo svoj glas Donaldu Trumpu.
Ni MAGA ni njezin svetac-utemeljitelj nisu, međutim, zaboravili američkim ženama tu očiglednu nelojalnost. Ideja da se iznova forsira, pa čak i formalizira, natražnjački koncept ‘jedna obitelj-jedan glas‘ sve je glasnija u krugovima oko Trumpa. Glavni alat te inicijative je teolog i pastor Doug Wilson, poznat po artikulaciji ultrakonzervativnih ideja još od 1970-ih. Suosnivač je vlastite kršćanske denominacije, Zajednice evangeličkih reformiranih crkava, koja ima oko 170 kongregacija diljem zemlje. Njegova pseudoduhovna korporacija posjeduje i svoje malo sveučilište, osnovnu i srednju školu, streaming servis, pa i izdavačku kuću. Svime time Wilson upravlja iz, kud će suza nego na oko, gradića Moskve u Idahu, jednoj od najkonzervativnijih američkih saveznih država.
U zemlji u kojoj je i religija, a ne samo politika, iznimno unosan biznis, ima mnogo sličnih propovjednika. No, nisu baš svi oni ‘kuhani i pečeni‘ s Trumpovim ministrom rata Peteom Hegsethom, koji je Wilsonov dugogodišnji poklonik i župljanin, još otkako je prije političke karijere vodio tv-prodaju na Fox Newsu. MAGA pokret oduvijek je karakterizirao maskulinizam, manifestacija mačo-moći koja bi žene rado reducirala na ‘primarnu funkciju‘, pa je noviji procvat biznisa, ali i ideja, propovjednika iz Idahoa nekako baš predvidivo koincidirao s Hegsethovim uspinjanjem u političkoj hijerarhiji. Nekoliko je puta ministar zvao pastora Wilsona da službeno propovijeda američkim časnicima, pa i na skupovima u Pentagonu. Blizina nove washingtonske moći usmjerila je i američku medijsku pozornost na izopačene ideje ovoga vjerskog vođe koji krajnje drsko i krajnje agresivno brani teokraciju sazdanu na načelima bijelog kršćanskog nacionalizma. Drugim riječima, njegova i Hegsethova vizija Amerike je Iran, samo bez revolucionarnog islama.
To se posebno odnosi na Wilsonov prijedlog što hitnijega ukidanja Devetnaestoga amandmana američkog Ustava, a čija je ratifikacija 1920. zapravo u SAD-u legalizirala žensko pravo glasa. Evangelički reformisti, kao i Trumpov ministar rata, rado bi taj amandman zamijenili sustavom po kojem se sve ključne odluke donose na vjerskoj kongregaciji i gdje se glasanje temelji "na obiteljskome jedinstvu". Drugim riječima, propovjednik glavi obitelji na nedjeljnoj misi kaže za koga treba glasati, a on potom precizne upute prenese ženama u obitelji. Redukciju povijesno stečenih prava ovi vizionari predstavljaju svojom borbom protiv ‘raka individualizma‘. Ta pošast je počela izjedati američko nacionalno biće netom nakon donošenja spornoga amandmana o ženskom biračkom pravu: dakle, prije ciglih stotinjak godina. Da stvar bude ljepša, histeričnih zagovornika načela ‘jedna obitelj, jedan glas (i to muški)‘ u Trumpovoj Americi ima i među ženama koje također glasno propovijedaju povratak životu ‘tradicionalnih supruga‘. Predvodnica ovoga trenda je influencerica Savanna Stone, a istomišljenice su joj okupljene u tzv. Summitu ženskog vodstva organizacije za prozelitizam mladih MAGA-e Turning Point. Organizaciju je svojedobno osnovao slavni Charlie Kirk, a nakon što je ubijen lani u atentatu njome predsjedava njegova udovica i velika Trumpova obožavateljica Erika Kirk.
Zvuči, naravno, prilično nerealno da bi Sjedinjene Države, makar i u Trumpovom grotesknom drugom mandatu, tako lako lišile žene prava sudjelovanja u demokratskom procesu. To bi, uostalom, zahtijevalo podršku dvotrećinske većine u Kongresu i glasove čak tri četvrtine od svih američkih saveznih država, no s biračima koji su dva puta izabrali bjelodanog lakrdijaša i štetočinu u Bijelu kuću nikad se do kraja baš ne zna. Nije se svojedobno činilo puno vjerojatnim ni da bi Vrhovni sud SAD-a mogao poništiti saveznu zaštitu ustavnoga prava na pobačaj, pa je 2022. godine to ipak učinio.
Glavni cilj ovih rubnih političkih ideja i teorija koje voljom najviših dužnosnika vlasti dospijevaju u središte nacionalnog diskursa nije, međutim, njihovo puko ostvarenje – upozoravaju američki politolozi i analitičari. Riječ je o doktrini tzv. Overtonova prozora koja ima za glavni cilj pomicanje granica prihvatljivog razgovora u javnom kontekstu. Odgovor na pitanje zašto se to radi sličan je kao i u slučaju vala hrvatskoga neonacističkoga radikalizma i forsiranja legitimnosti ustaških pozdrava i prezrenih povijesnih obrazaca: ideja u početku izaziva masovno zgražanje ili čuđenje, no normalizacijom kroz ponavljanje i raspravu u medijima ona postupno prestaje biti tabu. Čak i ako sama ta radikalna ideja sutra ne postane formalno pravilo i zakon, ona pomiče cjelokupni vrijednosni spektar u nekoj zemlji, pa i političko klatno, toliko udesno da sve centrističko i liberalno postaje nenormalno, a neki posve nategnuti koncepti počinju poprimati naznake ‘umjerenog kompromisa‘.
U Trumpovu slučaju, plašenje američkog društva ukidanjem ženskoga biračkog prava služi možda trenutno prvenstveno svrsi da Amerikancima ne izgledaju previše neprihvatljivo i radikalno njegove izborne strategije koje planira uvesti uoči međuizbora u studenome. One su puno realističnije i praktičnije od izbornoga koncepta ‘jedna obitelj-jedan glas‘, a odnose se na manipuliranje izbornim jedinicama, uvođenje strogog pravila identifikacije birača i zastrašivanja crnačkoga stanovništva upotrebom zloglasne antimigrantske službe ICE na biračkim mjestima... Radi se, dakle, o starom političkom konceptu: gledaš salatu, a bodeš meso...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....