U kojim je zemljama zabranjena Biblija? Iznenadit će vas gdje čitanje te knjige vodi u zatvor, pa čak i u smrt...

Biblija, stoljećima simbol duhovnosti i kulturnog nasljeđa, danas je predmet državnih zabrana i cenzure u brojnim državama svijeta. Prema najnovijim izvještajima, potpuna ili djelomična zabrana Biblije zahvaća čak 52 zemlje, a više od 100 milijuna kršćana živi bez slobodnog pristupa Svetom pismu, uslijed pravnih restrikcija, političke represije ili društvene stigmatizacije.​

Mape zabrana i pravne restrikcije

Najstrože zabrane prisutne su u totalitarnim režimima i islamskim teokracijama. U Somaliji, Afganistanu, Sjevernoj Koreji, Mauritaniji i Jemenu posjedovanje, uvoz ili distribucija Biblije strogo je kažnjivo – od zatvora do mogućnosti pogubljenja zbog optužbi za „apostaziju“ ili „širenje krivovjerja“. U Sjevernoj Koreji Biblija je simbol državne prijetnje pa vlasti sustavno progone i zatvaraju posjednike. U Afganistanu pod režimom talibana, svaki trag kršćanske literature automatski nosi rizik smrtnog kaznenog progona.​

Vjerski zakoni u Saudijskoj Arabiji, Iranu ili Pakistanu polaze od pretpostavke da Biblija proturječi službenoj interpretaciji islama. Zbog toga je zabranjena javna upotreba, a čak i privatno štivo može dovesti do oduzimanja slobode. Krijumčarenje ili digitalno učitavanje Svetog pisma strogo je nadzirano, a suvremene tehnologije omogućuju vlastima da uklanjaju biblijske sadržaje s interneta i aplikacija.​​

Djelomična cenzura i diskriminacija

Osim potpune zabrane, u najmanje 18 zemalja Biblija je predmet djelomične cenzure – u Kini, Laosu, Egiptu, Mozambiku, Nigeriji, Indiji i Vijetnamu dostupnost je ograničena na državne crkve ili specifične prevode. Samostalna distribucija ili javno čitanje može izazvati pravne postupke, zapljenu naklada ili društvene represije. U nekim državama vlasti ograničavaju tiskanje pomoću posebnih dozvola, nameću visoke poreze na uvozne primjerke i nadziru koji prijevodi smiju biti u opticaju. Društvena i ekonomska ograničenja – visoka nepismenost, siromaštvo i slaba infrastruktura – dodatno zatvaraju pristup Bibliji i tamo gdje ona nije zakonski zabranjena.​

Povijesni korijeni zabrana

Povijest Biblije obilježena je periodima zabrane i cenzure još od srednjeg vijeka. Španjolska je u 13. stoljeću zabranila posjedovanje prijevoda na narodne jezike. Naime, ta je zemlja tada bila pod vlašću islamskih vladara. Muslimani su se povukli iz Španjolske krajem 15. i početkom 17. stoljeća u nekoliko faza, čime je okončano gotovo osam stoljeća muslimanske prisutnosti na Pirinejskom poluotoku. Posljednje muslimansko uporište, Granada, palo je 2. siječnja 1492. godine. 

Također i u Sovjetskom Savezu i komunističkim državama istočne Europe u 20. stoljeću vladali su periodi žestoke antireligijske kampanje. Danas zabrane odražavaju strah režima od alternativnih narativa, političkih izazova i utjecaja zapadne kulture.​

Razlozi državnih zabrana

Vjerski ekstremizam, politička dominacija i strah od destabilizacije osnovni su motivi državnih zabrana Biblije. U islamskim teokracijama zabrane proizlaze iz rigidnog tumačenja šerijata, dok autoritarni režimi poput Sjeverne Koreje i Eritreje Bibliju tretiraju kao prijetnju "državnoj sigurnosti" i jedinstvu naroda. Politički sustavi u kojima religija i vlast nisu odvojene Bibliju promatraju kao "alat zapadne infiltracije" ili potencijalni uzrok disidentstva i socijalnog nemira.​

Iako je Biblija najrasprostranjenija knjiga na svijetu, njezino širenje i korištenje još uvijek nailazi na brutalnu cenzuru i opasnost u desetinama država. Za milijune vjernika pristup Svetom pismu ostaje privilegija, a borba za slobodu vjere u 21. stoljeću dobiva svoju najozbiljniju dimenziju upravo kroz zabrane svetih knjiga.