Obavještajne agencije diljem Europe ostavljaju iza sebe desetljeća međusobnog nepovjerenja i počinju graditi zajedničku obavještajnu operaciju kako bi se suprotstavile ruskoj agresiji - potez je to koji je ubrzao reizbor Trumpa i nepouzdanost SAD-a u podršci tradicionalnim saveznicima u Europi, piše Politico.
U protekloj godini, mnoge nacionalne prijestolnice su u svoja predstavništva u Bruxellesu uključile obavještajne dužnosnike. Interna obavještajna jedinica Europske unije počela je informirati visoke dužnosnike. Istodobno EU se poigrava idejom izgradnje agencije jačih ovlasti, u stilu CIA-e - što se dugo smatralo nezamislivim.
Poticaj za dublju obavještajnu suradnju ubrzao se nakon što je Trumpova administracija naglo zaustavila dijeljenje obavještajnih podataka s bojišta s Kijevom prošlog ožujka.
Donald Trump "zaslužuje Nobelovu nagradu za mir za okupljanje europskih službi", rekao je jedan zapadni obavještajni dužnosnik, kojem je zajamčena anonimnost kako bi otkrio detalje o tome kako su surađivali s američkim kolegama.
Politico je razgovarao sa sedam obavještajnih i sigurnosnih dužnosnika koji su opisali kako prekid transatlantskog povjerenja potiče europske obavještajne agencije da djeluju brže - i bliže - nego ikad prije.
Sve je to dio većeg preispitivanja. Europske obavještajne službe također su počele detaljnije preispitivati način na koji dijele informacije s američkim kolegama. Nizozemske vojne i civilne obavještajne službe u subotu su lokalnim novinama De Volkskrant rekle da su prestale dijeliti određene informacije sa svojim američkim kolegama, navodeći političko uplitanje i zabrinutost zbog ljudskih prava.
Dužnosnici se boje da će transatlantski forumi, uključujući obrambeni savez NATO, postati manje pouzdane platforme za dijeljenje obavještajnih podataka. „Postoji osjećaj da bi Sjedinjene Američke Države u nadolazećim mjesecima mogle biti manje predane dijeljenju obavještajnih podataka koje imaju - i unutar NATO-a i općenito“, rekao je Antonio Missiroli, bivši pomoćnik glavnog tajnika za nove sigurnosne izazove pri NATO-u.
Sigurnosne službe još uvijek prevladavaju desetljećima stare probleme s povjerenjem. Nova otkrića da su se mađarski obavještajni dužnosnici prerušeni u diplomate pokušali infiltrirati u institucije EU-a pokazuju kako vlade unutar EU-a i dalje pomno prate jedna drugu.
Kako bi se nosile s nepovjerenjem, neke vodeće obavještajne agencije nastoje uspostaviti grupe pouzdanih zemalja umjesto da se stvari vode preko Bruxellesa.
Bernski klub
Za razliku od čvrsto povezanih špijunskih saveza poput "Pet očiju", zemlje članice Europske unije dugo se bore s uspostavljanjem snažnih partnerstava u dijeljenju obavještajnih podataka. Nacionalna sigurnost ostaje čvrsto u rukama nacionalnih prijestolnica, a Bruxelles igra samo koordinacijsku ulogu.
Jedan od načina na koji su europske službe tradicionalno komunicirale jest putem tajne mreže poznate kao Bernski klub, stvorene prije gotovo 50 godina u švicarskom gradu po kojem je dobila ime. Klub nema sjedište, nema tajništvo i sastaje se samo dva puta godišnje.
Posljednjih godina grupa je koordinirala svoje sastanke kako bi se otprilike uskladila s rotirajućim predsjedanjem Vijeća Europske unije. Ali Klub teško da je zrcalna slika EU-a. Malta se nikada nije pridružila, Bugarska se tek nedavno prijavila, a Austrija je neko vrijeme suspendirana zbog zabrinutosti da je preblaga prema Moskvi prije nego što je ponovno primljena 2022. Zemlje izvan EU-a poput Švicarske, Norveške i Ujedinjenog Kraljevstva također su članice.
„Bernski klub je arhitektura za dijeljenje informacija pomalo slična Europolu. Osmišljen je za dijeljenje određene vrste informacija za određenu funkciju“, rekao je Philip Davies, direktor Brunel Centra za obavještajne i sigurnosne studije u Londonu. „Ali prilično je ograničen, a informacije koje se dijele potencijalno su prilično površne jer postoje nacionalna ograničenja.“
Glavni obavještajni igrači Europske unije - Francuska, Nizozemska, Njemačka i do 2019. Ujedinjeno Kraljevstvo - vidjeli su malu vrijednost u dijeljenju osjetljivih informacija sa svim zemljama EU-a, bojeći se da bi mogle pasti u pogrešne ruke.
Vjerovalo se da su istočnoeuropske službe, poput bugarske, pune ruskih krtica, rekao je Missiroli. Jedan bugarski sigurnosni dužnosnik tvrdio je da to više nije slučaj, jer je stara garda uglavnom umirovljena.
No, iako je nudio određeni način suradnje, Bernski klub je također ostavio dužnosnike Bruxellesa na razini EU-a uglavnom u mraku. „Problem s razgovorom o europskoj razmjeni obavještajnih podataka jest taj što europska razmjena obavještajnih podataka nije isto što i razmjena obavještajnih podataka EU“, rekao je Davies.
Poziv EU-u
Nedavne geopolitičke promjene prisilile su Europsku uniju da preispita svoj pristup. Bivši finski predsjednik Sauli Niinistö prošle je godine u značajnom izvješću o spremnosti, na zahtjev predsjednice Komisije Ursule von der Leyen, pozvao EU na stvaranje agencije po uzoru na CIA-u, koordinirane iz Bruxellesa.
Niinistö je iznio ideju o „potpuno razvijenoj službi za obavještajnu suradnju na razini EU-a koja može služiti i strateškim i operativnim potrebama“, dodajući da je za zaštitu infrastrukture potrebna „mreža protiv sabotaže“.
Ako postoji nešto poput kolektivne obavještajne agencije EU-a, onda je najbliži tome Interni centar za obavještajne i situacijske podatke Europske unije (INTCEN) pri Europskoj službi za vanjsko djelovanje (EEAS). Centar provodi analize na temelju dobrovoljnih doprinosa zemalja EU-a. Špijuni iz nacionalnih agencija premješteni su u centar, što pomaže u izgradnji veza s nacionalnim obavještajnim službama.
Šef hrvatskih obavještajnih službi Daniel Markić preuzeo je vodstvo INTCEN-a u rujnu 2024. s misijom poboljšanja razmjene informacija s agencijom i izravnog dostavljanja obavještajnih podataka čelnicima EU-a poput Ursule von der Leyen i šefice vanjske politike Kaje Kallas.
Zajedno sa svojim vojnim kolegom - Ravnateljstvom za obavještajne poslove Vojnog osoblja EU - dvije službe čine Jedinstveni kapacitet za analizu obavještajnih podataka (SIAC), koji izrađuje zajedničke obavještajne procjene za donositelje odluka u EU. U travnju je SIAC održao svoj godišnji sastanak u Bruxellesu, ovaj put privukavši visoke dužnosnike europskih agencija, zajedno s Kallasom.
Šefovi špijunskih službi na tom su sastanku naglasili rastući poticaj Europi da izgradi vlastite neovisne obavještajne kapacitete. No, neki su također bili zabrinuti da bi pretjerano naglašavanje potrebe za autonomijom moglo dodatno oslabiti veze sa SAD-om, stvarajući upravo one praznine koje Europa pokušava izbjeći.
Pitanja povjerenja
Polako, ali sigurno, Bruxelles gradi vlastitu obavještajnu zajednicu. Na primjer, časnici za vezu s obavještajnim službama sada postoje u većini stalnih predstavništava zemalja članica EU-a u Bruxellesu.
Belgijske sigurnosne službe (VSSE), koje su službeno zadužene za nadzor špijunskih aktivnosti oko institucija EU-a u Bruxellesu, također su informirale članove Europskog parlamenta o taktikama koje se koriste za prisiljavanje zastupnika na stranu špijunažu.
Ipak, jedan europski obavještajni izvor rekao je za POLITICO da, iako je suradnja između zemalja EU-a sada „na vrhuncu u modernoj povijesti“, agencije i dalje rade prije svega za vlastite nacionalne vlade.
To je ključna prepreka. Prema Robertu Gorelicku, umirovljenom šefu misije američke CIA-e u Italiji, „Razlog zašto obavještajna služba na razini cijele EU-a ne bi mogla postojati jest prevelika raznolikost u načinu rada nacionalnih agencija.“ Što je još gore, dodao je: „Previše je zemalja - 27 - da bi postojalo takvo povjerenje u dijeljenje.“
Neke su se zemlje nagnule osnivanju manjih ad hoc skupina. Nakon što je SAD u ožujku pauzirao dijeljenje obavještajnih podataka s Ukrajinom, Koalicija voljnih, predvođena Francuskom i Ujedinjenim Kraljevstvom, sastala se u Parizu i dogovorila proširenje pristupa Kijeva europskim obavještajnim podacima, tehnologiji nadzora i satelitskim podacima.
Nizozemska razmatra jačanje suradnje s drugim europskim službama, poput Ujedinjenog Kraljevstva, Poljske, Francuske, Njemačke i nordijskih zemalja - uključujući dijeljenje sirovih podataka. „To se enormno povećalo“, rekao je za De Volkskrant Erik Akerboom, šef nizozemske civilne obavještajne službe.
Ipak, još je dug put do izgradnje dovoljnog povjerenja između 27 članica EU s različitim nacionalnim prioritetima. U listopadu je otkriveno da su mađarski obavještajni dužnosnici prerušeni u diplomate pokušali infiltrirati se u institucije EU dok je Olivér Várhelyi (sada europski povjerenik) bio mađarski veleposlanik u bloku i postaviti Orbánove bliske ljude na ključne pozicije.
Niinistö, koji je prošle godine napisao izvješće EU o spremnosti, rekao je u intervjuu za POLITICO ovog mjeseca da je punopravna obavještajna agencija EU još uvijek „pitanje budućnosti“.
Dodao je: „Kada govorimo o spremnosti, radi se o riječi povjerenje, jer bez povjerenja ne možemo puno surađivati.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....