Ukrajina bi, prema nacrtu ugovora koji je stavljen na stol predsjedniku Volodimiru Zelenskom, a objavio ga je The Telegraph, morala SAD-u plaćati veće naknade za pomoć u obrani pred ruskom invazijom, nego što je Njemačka plaća reparacije pobjednicima u Prvom svjetskom ratu.
Prema dokumentu koji je objavio britanski list, sporazum o crpljenju ukrajinskih rudnih bogatstava Ukrajinu zapravo stavlja u poziciju kolonije u kojoj bi američka strana odlučivala ne samo o rudarenju, već i o upravljanju drugom infrastrukturom u zemlji. Naime, predloženi ugovor obuhvaća i upravljanje "lukama i ostalom infrastrukturom" ostavljajući pri tome praktički cijelo ukrajinsko gospodarstvo ‘na izvolite‘ američkim kompanijama. O svemu tome odlučivao bi Fond za obnovu Ukrajine u kojem bi američka strana imala pravo odluke o raspisanim natječajima.
Prema dokumentu, SAD bi imale pravo na 50 posto prihoda koje Ukrajina sada bilježi od crpljenja svojih prirodnih bogatstava, te na 50 posto prihoda od budućih koncesija. Osim toga, za sve buduće koncesije, SAD bi imao pravo prvokupa, dakle američke kompanije morale bi biti prihvaćene prije eventualno povoljnijih ponuda, a Fond bi imao ekskluzivno pravo odabrati metodu, selekcijske kriterije i uvjete u svim budućim raspisanim natječajima.
američke kompanije prve
Nadležni sud za sve sporove bio bi u New Yorku.
Ukratko, SAD bi odlučivale o korištenju ukrajinskih resursa po svom nahođenju, ponude američkih kompanija morale bi biti prihvaćene bez obzira na to koliko nepovoljne bile, a za sve bi bili nadležni sudovi u SAD-u. Riječ je praktički o kolonijalnom ugovoru kojim bi Ukrajina izgubila stvarnu suverenost, odnosno njen položaj ne bi se u bitnom razlikovao da je okupira Rusija.
Pri tome je i sam iznos od 500 milijardi dolara, na koliko je Donald Trump procijenio dosadašnju pomoć SAD-a Ukrajini, iako je pritom kazao kako su SAD do sada platile 300 milijardi dolara Ukrajini za obranu, više nego upitan. Prema svim dostupnim podacima, ukupna vrijednost dosadašnje pomoći Ukrajini, a u najvećoj mjeri nije riječ o gotovini već o vrijednosti opreme i naoružanja, ne premašuje 175 milijardi dolara, od čega je 70 milijardi potrošeno na kupovinu novoproizvedenog naoružanja od američkih proizvođača. Kada je ostatak u pitanju, riječ je o knjigovodstvenoj vrijednosti naoružanja koje je isporučeno iz američkih skladišta, a za koje je potom opet naručena zamjena od industrije naoružanja.
SAD je malo toga dao besplatno
Određeni dio od ovog ukupnog iznosa odnosi se na humanitarnu pomoć, no u svakom slučaju najveći dio naoružanja je isporučen kroz programe vojne pomoći savezničkim zemljama kroz koje američka vlada osigurava povoljne zajmove za kupovinu američkoig naoružanja. Dakle, Ukrajina je od SAD-a malo toga dobila besplatno.
Predsjednik Trump je ovaj sporazum popratio riječima u svom stilu: "Možda pristanu na dogovor, možda ne, a možda Ukrajina bude i dio Rusije". U kontekstu objavljenog dokumenta koji je Kijev za sada odbacio, može se zaključiti i da je SAD-u sada nebitno tko vlada Ukrajinom, prozapadna vlast ili Rusija, ukoliko bi, na primjer, s ruskim režimom mogli sklopiti dogovor kakav Kijev odbija? Može se pretpostaviti je da bi u Moskvi mogli biti puno fleksibilniji kada su u pitanju dogovori oko korištenja ukrajinskih resursa jer im dobrobit ukrajinskog naroda, očito je, i nije prva na pameti kada se raspravlja o sudbini ove nacije.
Iako dio američkih republikanaca sve tumači benevolentno, kao Trumpov način da svoje birače uvjeri kako je Ukrajina bitna za američke interese i da je zato treba nastaviti pomagati, razgovori koji su počeli u Saudijskoj Arabiji između SAD-a i Rusije, a bez Ukrajine, možda ukazuju na to da su takva tumačenja ipak malo previše optimistična.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....