StoryEditorOCM
Svijetpotresno svjedočenje

Ukrajinski poručnik iz Mariupolja o dvogodišnjoj torturi u ruskom zatvoru: Pao sam na 50 kilograma, skoro izgubio nogu

Piše vijesti sd
11. lipnja 2025. - 15:14
Poslije pada čeličane Azovstal, ukrajinski vojnici, pa tako i poručnik Ihor Titovski, prošli su nezamislive torture (ilustracija)     Afp

Dok su ruske snage opsjedale posljednje uporište ukrajinskog otpora u razorenom gradu Mariupolju, Ihor Titovski je u svibnju 2022. godine pripremao svoju obitelj na najgore, dajući im u emotivnom telefonskom pozivu upute za vlastiti pogreb.

"Rekao sam da nema potrebe za panikom: Samo preuzmite moje tijelo i sahranite ga", izjavio je za Radio Slobodna Evropa Titovski, tadašnji poručnik, a sada kapetan. "Bilo je bolno za moju majku to čuti, ali nije bilo drugog izlaza."

"Moralno, praktično svi preostali pripadnici... razumjeli su da nećemo preživjeti", rekao je u intervjuu. "Pitanje je bilo samo kada će se to dogoditi."

Međutim, pogreb ipak može pričekati.

Nedugo nakon tog poziva, Titovski i ostali Ukrajinci koji su se skrivali u čeličani Azovstal, mnogi od njih pripadnici brigade Azov, predali su se po zapovijedi iz Kijeva i pali u rusko zarobljeništvo, čime je Rusija učvrstila svoju kontrolu nad nekada prosperitetnim gradom, tri mjeseca nakon početka invazije.

Za Titovskog, koji je proveo 86 dana u Azovstalu, prava agonija je tek tada počela.

On i drugi zarobljenici su, kako kaže, pretrpjeli teška premlaćivanja, elektrošokove, izgladnjivanje i druge oblike zlostavljanja prije nego što je oslobođen u razmjeni zarobljenika 846 dana kasnije.

 pao na samo 50 kilograma 

Kada je u rujnu 2024. iz Bjelorusije prebačen natrag u Ukrajinu, težio je samo 50 kilograma.

Iz Mariupolja, Titovski i mnogi drugi pripadnici Azovske brigade prebačeni su u zatvor u Olenivki, u dijelu Donjecke oblasti koji je već dugo pod ruskom okupacijom.

Tamo je, kaže, jedva preživio jedan od najsmrtonosnijih pojedinačnih incidenata u ratu: snažne eksplozije koje su u noći između 28. i 29. srpnja 2022. usmrtile najmanje 50 zatvorenika.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nazvao je te eksplozije "namjernim ratnim zločinom Rusije".

Ujedinjeni narodi su u siječnju iduće godine raspustili misiju za utvrđivanje činjenica nakon što je Rusija ometala istragu, uništila fizičke dokaze i odbila dati UN-ovim promatračima pristup mjestu događaja.

Titovski, koji sada ima 43 godine, kaže da je preživio pukom srećom.

image

Čeličana Azovstal bila je i ostala simbol ukrajinskog otpora ruskoj agresiji 

Afp

Bio je raspoređen na stražu i upravo je izlazio van kada je eksplozija protresla njegovu baraku, izbacivši ga kroz vrata i ozlijedivši mu ruku i nogu. Više puta se vraćao u zapaljenu zgradu, ali nije našao nikakve tragove svojih suboraca čiji su ležajevi bili blizu njegovog.

"Moj ležaj je bio drugi odozgor; prijatelj je spavao ispod mene. Kao da nikada nisu ni postojali", rekao je.

"Ušao sam tri ili četiri puta, izvukao još momaka. Ali nisam mogao pronaći ni svoj ležaj, ni svoju braću, ni svoje stvari. Ništa. Na mjestu gdje je bilo osam ležajeva ostao je prazan prostor."

Tortura zarobljenika kao strategija 

Rusija tvrdi da su eksplozije uzrokovane HIMARS raketama koje su ispalile ukrajinske snage, ali Ured UN-a za ljudska prava zaključio je da to nije točno, navodeći: "Obrazac strukturalnog oštećenja bio je u skladu s projektilom koji je putovao iz pravca istok-zapad", drugim riječima, iz dubljeg dijela teritorija koji drže Rusi.

"Nedostatak odgovornosti za smrti i ozljede u kaznenoj koloniji u Olenivki uklapa se u širi kontekst raširene i rutinske torture ukrajinskih ratnih zarobljenika", priopćili su Ujedinjeni narodi 2024. godine, opisujući i "užasne uvjete pritvora" za mnoge zarobljenike.

"Ruske vlasti su sistematski i široko primjenjivale torturu nad ukrajinskim ratnim zarobljenicima, uključujući seksualno nasilje i nehumane uvjete", navodi se u izvještaju istog Ureda UN-a za ljudska prava objavljenom u veljači, tri godine nakon početka invazije.

image

Evakuirani ukrajinski vojnici iz čeličane Azovstal

Afp

"Tortura je bila sveprisutna tijekom ispitivanja, ali i kroz sve faze zarobljeništva", naveo je Ured.

Za Titovskog, najgori oblici zlostavljanja, koje bi mnogi opisali kao mučenje, uslijedili su kasnije. Nakon Olenivke, on i ostali preživjeli eksplozije prebačeni su u zatvor u Taganrog, ruski grad blizu granice, gdje su, kako kaže, odmah dočekani brutalnim nasiljem.

"Premlaćivali su nas, ako se to uopće može nazvati premlaćivanjem", rekao je, sugerirajući da riječ ne može u potpunosti obuhvatiti razmjere zlostavljanja. "Bilo je momaka od 20 godina, zdravi, snažni, ali čak su i oni gubili svijest od batina koje su dobijali."

nacističke metode iskorjenjivanja nacizma 

Rusi su, kaže, bili posebno nasilni "ako bi vidjeli tetovaže, a pripadnici Azova ih imaju puno".

"Svaka prekrižena crta za njih je bila svastika. Mogao si im 300 puta objašnjavati da je to apstraktni simbol, ali za njih smo mi uvijek bili nacisti."

 Titovski, koji je porijeklom iz ukrajinske Zaporiške oblasti, pridružio se vojsci 2014. godine, odlučan da brani svoju zemlju u trenutku kada je počela ruska ofenziva. Počeo je služiti u brigadi Azov u studenom 2021. godine.

Tijekom tri mjeseca koja je proveo u zatvoru u Taganrogu, Titovski kaže da je bio podvrgnut trodnevnom ispitivanju "tijekom kojeg su mi tukli noge."

"Zaista, cijela lijeva strana mi je bila toliko pretučena da je pocrnila. Jedna noga se čak zagnojila. Nisam mogao stati na nju jer se gnoj proširilo do zgloba", rekao je.

image

Nakon predaje ruskoj vojsci počela je duga tortura za branitelje Azovstala (ilustracija) 

Afp

Potom je, kaže, prebačen na Krim "na amputaciju", ali mu noga ipak nije amputirana. Umjesto toga, liječen je antibioticima koji su zacijelili ranu.

Nakon toga, Titovski je poslan u zatvor dublje u Rusiji, u grad Kamišin, gdje su ga, kako kaže, pripadnici ruske Federalne službe sigurnosti (FSB) mučili elektrošokovima.

"Bio je to novi pakao, jer su tamo jako voljeli elektrošokere", ispričao je za Radio Slobodna Evropa. "Bilo je to prvi put da sam se s tim susreo."

Minimalni obroci, maksimalna tortura

"Dva dana su me FSB-ovci ispitivali koristeći električnu struju", naveo je. "Stavili su mi vreću na glavu, vezali ruke iza leđa i bacili na pod… Dvojica su sjela na mene i uključili struju."

U zatvoru u Kamišinu, čuvari su koristili elektrošokove i druge metode, uključujući puštanje pasa na zatvorenike kako bi ih natjerali da priznaju ubojstva civila u Mariupolju, ispričao je Titovski.

"Tukli su nas rukama, nogama, pendrecima i plastičnim cijevima za vodu", rekao je. "Kad mi je težina pala na 50 kilograma, govorili su: ‘Zategni trbušne mišiće, sad ćemo te udariti‘. A onda bi pitali: ‘Kakav je bio udarac, dobar?‘"

Normalna težina Titovskog je 70 kilograma. U zatvoru u Kamišinu, zatvorenicima su davali "150 grama kaše tri puta dnevno", rekao je. "Za odraslog čovjeka, to je jako malo."

Osim toga, bili su prisiljeni jesti brzo, a ako netko ne bi završio obrok na vrijeme, svi bi bili kažnjeni smanjenim porcijama pri sljedećem obroku, ispričao je Titovski.

Zatvorenicima nisu davane čarape niti donje rublje, a Titovski je koristio istu četkicu za zube gotovo dvije godine koliko je proveo u zatvoru.

"Davali bi nam jedan sapun na 16 ljudi. Toalet papira praktično nije bilo, kao ni četkica ili paste za zube."

image

Ukrajinci u domovini i svijetu, kao i drugi građani tražili su oslobađanje branitelja Mariupolja

 

 

Afp

Ovi užasni uvjeti mijenjali su se samo kada bi u zatvor dolazila neka službena komisija ili, jednom prilikom, predstavnici Crvenog križa, ali čak i tada, zatvorenicima bi stvari samo pokazali, a u nekim slučajevima im nije bilo dozvoljeno da ih koriste, rekao je.

U rujnu 2024. Titovski je ponovo premješten, ovoga puta u Belgorod, gdje su on i njegovi suborci bili iznenađeni pristojnim ponašanjem stražara i "savršeno bijelim plahtama i ručnicima" u ćelijama.

"Ujutro su nas izveli, a jedan ruski specijalac je rekao: ‘Momci, idete kući. Pozdravite obitelji‘", ispričao je.

Ali Titovski je to već ranije čuo, pa je umjesto slobode bio vraćen u zatvor, zbog čega isprva nije povjerovao. Međutim, nada mu je porasla kada su ih ukrcali u civilni autobus koji ih je odvezao do ukrajinske granice.

Bio je petak, 13. rujna, i "kad smo izašli iz autobusa, vidjeli smo znak i počeli se smijati. Sat je pokazivao 13:13", prisjetio se Titovski.

"Kasnije sam rekao da, ako mi itko više kaže da je broj 13 nesretan ili da je petak 13. proklet datum, mogu mu s punim pravom pljunuti u lice. To je bio najsretniji datum i najsretniji dan u mom životu. Vratiti se u svoju domovinu... Nemam riječi. To je nešto posebno", rekao je Titovski za Radio Slobodna Evropa.

image

Dva ukrajinska vojnika na rehabilitaciji poslije oslobađanja iz ruskog zatvora 

 

 

Afp
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. listopad 2025 01:14