Izraelski premijer Netanyahu navodno se upustio u udare na Iran radi onemogućavanja njihova nuklearnog potencijala koji predstavlja egzistencijalnu prijetnju njegovoj zemlji. No, sudeći prema uzvratnim balističkim udarima Irana na Izrael (koji su u više navrata probušili njihov štit protuzračne obrane i prilično kompromitirali slavnu Željeznu kupolu) iranski dalekometni projektili predstavljaju kudikamo aktualniju ugrozu Netanyahuove države.
Više od 200 iranskih balističkih projektila lansirano je na Izrael u višestrukim valovima odmazde tijekom vikenda. Dok je Izrael bombardirao Iran dronovima i vlastitim sofisticiranim projektilima, gađajući nuklearne komplekse i paleći plinska i naftna postrojenja Teherana, istodobno su gorjeli i centri izraelskih gradova. Mrtvi i ranjeni brojali su se u stotinama, u obje zemlje.
Poroznost izraelske protuzračne obrane tumači se ogromnim brojem iranskih balističkih projektila koji su lansirani istodobno, te sustavi detekcije i presretanja nisu bili do kraja učinkoviti. Izraelska vojska nije objavila podatke o broju projektila koje su uspjeli presresti, kazano je tek da su udarili na ukupno 17 mjesta. Prvi su projektili pogodili Tel Aviv i njegova predgrađa Ramat Ganu i Rishon Lezion, a u subotu navečer iranska baraža je bila usmjerena na sjeverni lučki grad Haifu. Brigadni general Effie Defrin, glavni izraelski vojni glasnogovornik, rekao je nakon iranskih napada da je izraelska protuzračna obrana "među najboljima na svijetu", ali da nipošto "nije hermetična".
Znalo se dobro i prije zadnjeg napada da su balističke rakete trenutno najmoćnije sredstvo ‘islamske republike‘. Da bi se iz Irana uopće dosegnulo Izrael, potrebne su rakete dometa većeg od 1000 km. Iran u ovoj kategoriji ima prilično veliku raznolikost: ona uključuje rakete na tekuće gorivo poput Emana, Ghadra i Khorramshahra, razvijene u suradnji sa Sjevernom Korejom, ali i napredne balističke rakete na čvrsto gorivo. Neke od ovih raketa, poput Kheibar Shekana, opremljene su manevarskim letjelicama za povratak u atmosferu s kontrolnim perajama i satelitskom navigacijom, kako bi im se povećala preciznost i omogućilo manevriranje unutar atmosfere. Iran je razvio i posebnu varijantu Kheibar Shekana pod imenom Fattah (osvajač), a koja može letjeti hipersoničnim (nebalističkim) putanjama kroz atmosferu, što jako otežava presretanje.
Iranski mediji su izvijestili da su u posljednjim napadima na ‘cionistički režim‘ i gradove ‘pod izraelskom okupacijom‘ Haifu i Tel Aviv lansirane rakete Emad, Ghadr i Kheibar Shekan. Balistička raketa Emad je nadograđena varijanta rakete Ghadr, ima poboljšano navođenje i točnost te je testirana i puštena u rad krajem 2015. Raspolaže manevrirajućom bojevom glavom s perajama koja joj omogućuje da se usmjeri prema cilju nakon ponovnog ulaska u zemljinu atmosferu. Prema iranskim vojnim dužnosnicima, Emad je sposoban za potpuno navođenje i kontrolu do mjesta udara, što ga čini prvim iranskim precizno navođenim projektilom. Pokretan tekućim gorivom, projektil Emad dug je gotovo 16 metara, težak je 1750 kg, ima domet od 1700 km i mogućnost kružne pogreške od samo 50 metara.
Raketa Ghadr, uvedena 2005. godine, poboljšana je verzija balističke rakete srednjeg dometa Shahab-3 koja je u iranskoj službi od 2003. Riječ je o dvostupanjskoj raketi - s prvim pogonskim stupnjem na tekuće gorivo i drugim stupnjem na kruto gorivo, a s dometom od 1350 do čak 1950 km. S duljinom između 15,86 i 16,58 metara i promjerom trupa od 1,25 metara, Ghadr teži između 1500 i 1800 kilograma.
Raketa Kheibar Shekan je balistička raketa srednjeg dometa dizajnirana za strateške napade i navodno je pokazala učinkovitost već i u ranijim sukobima s Izraelom. Iranci odavno tvrde kako su varijante Kheibar Shekan-1 i Kheibar Shekan-2 sposobne probiti napredne izraelske sustave protuzračne obrane, uključujući Arrow-3 i ‘Davidovu praćku‘. Izraelski vojni stručnjak Tal Inbar je rekao da snimke izraelske vojske od subote pokazuju i barem jednu vrstu projektila koju Iran nikad prije nije ispalio na Izrael. Projektil nazvan "Šehid Haj Qassem", po ubijenom ‘mučeniku‘ Kasemu Sulejmaniju, ima domet od 1600 kilometara i pogon na čvrsto gorivo, te ga ne treba puniti prije lansiranja. To znači da može godinama stajati ukopan pod zemljom i postati operativan za lansiranje u roku od par minuta.
Izrael je nedavno objavio kako je Iran ubrzao proizvodnju balističkih projektila i da cilja doseći mjesečnu kvotu od 300 komada mjesečno. To bi u roku od šest godina iznosilo oko 20.000 projektila. Benjamin Netanyahu je svaki od njih usporedio s "autobusom punim eksploziva" spremnim za slijetanje na izraelske gradove.
Vojni dužnosnici i stručnjaci kažu da Iran, usprkos izraelskim napadima na njihove strateške baze, još uvijek ima spremne na stotine projektila - možda i oko 2000 - s dometom koji lako može dosegnuti Izrael. Ako ih nastavi lansirati sadašnjom brzinom, postojeći tempo vatre bi bez problema mogao održati bar još nekoliko dana.
U iranskom napadu na Izrael u travnju 2024., nazvanom operacija "Pravo obećanje", Iran je upotrijebio 110 balističkih projektila u kombinaciji s bespilotnim letjelicama i krstarećim projektilima. Udar je bio odmazda za izraelski atentat na Mohammada Rezu Zahedija, zapovjednika snaga Kuds iranske revolucionarne garde, kojega su ubili u iranskom veleposlanstvu u Damasku. Većinu balističkih raketa Teherana tad su uspješno presreli izraelski sustavi proturaketne obrane, uglavnom presretači Arrow 2 i Arrow 3. Podržavali su ih, međutim, i razarači američke mornarice koji su djelovali uz izraelsku obalu. Tijekom drugog iranskog napada, u listopadu 2024., Iran je napao Izrael s otprilike 150 balističkih raketa. Većina ih je ponovno bila presretnuta, ali nekoliko ih je ipak pogodilo zračne baze Nevatim i Tel Nof, kao i područje u blizini izraelskog obavještajnog sjedišta.
Odbijanje masovnih napada sofisticiranim balističkim raketama jako optereti izraelsku obranu, ma koliko napredna bila. Broj izraelskih lansera za rakete presretače je ograničen. Osim toga, sortiranje svih dolazećih raketa, identificiranje kamo idu i koji presretač treba dodijeliti kojem projektilu čitavu zapovjednu strukturu dovodi do prenaprezanja, baš kao i izraelske radarske resurse. Raniji iranski napadi iscrpili su i izraelske zalihe presretačkih raketa. Dodatno su ih smanjili i deseci raketnih napada Hutija na Izrael od listopada 2023.
To što su mnogi ubojiti projektili u zadnjem iranskom uzvratu pogodili svoje ciljeve posljedica je, dakle, toga što je Izrael morao raditi protuzračnu ‘trijažu‘ i dati prioritet obrani određenih lokaliteta. Također je lako moguće i da su neki iranski projektili zavarali opterećene izraelske protuzračne sustave, jer su se prvotno činili usmjerenima na neizgrađena područja, ali su naknadnim manevrima skrenuli i pogodili urbane ciljeve.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....