VIDEO Iskopali su najdublju rupu na Zemlji i otišli: ono što su pronašli na 12 kilometara dubine i danas izaziva jezu

Kolska superduboka bušotina najdublja je rupa koju je čovječanstvo ikada iskopalo. Premda joj je promjer samo 23 centimetra, ona seže čak 12.262 metra u dubinu.   

Projekt je započet 1970. godine u Sovjetskom Savezu, u hladnoj tundri Kolskog poluotoka, u blizini granice s Norveškom. Ambiciozni cilj bio je dosegnuti 15 kilometara dubine i istražiti do tada nepoznate slojeve Zemljine kore. Bušenje se provodilo specijalno dizajniranim strojevima.

Unatoč velikim naporima, bušenje je 1994. godine zaustavljeno na dubini od 12,2 kilometra. Glavni razlog bila je ekstremna temperatura od oko 200 Celzijevih stupnjeva koja je ometala rad strojeva, kao i manjak financijskih sredstava. Projekt je službeno obustavljen, a bušotina zapečaćena metalnim poklopcem učvršćenim s 12 vijaka. 

Na temelju tih podataka Rusi su procijenili da je temperatura na 15 kilometara dubine barem 300 stupnjeva i njihova mehanizacija tada više jednostavno ne bi radila. Već i na dostignutoj dubini stijene su se ponašale "poput plastike", piše Večernji list.

Osim temperature, znanstvenike je iznenadilo otkriće vode na dubinama za koje se smatralo da su potpuno suhe, kao i otkriće mikroskopski sićušnih fosila na dubini od 6,7 kilometara. Istraživanja su prestala 2008., kada je cijeli kompleks napušten. Tih 12 kilometara je tek trećina Baltičkog štita debelog otprilike 35 kilometara. Rusi su probili "samo" 0,002 % puta do središta Zemlje.

Kompleks i danas privlači entuzijaste koji dolaze pogledati zahrđali poklopac ispod kojeg leži najdublji pogled u nutrinu našeg planeta. Kolska bušotina znanstvenicima je pružila niz fascinantnih otkrića. Na dubini od sedam kilometara otkrivene su visoke koncentracije plinovitog vodika. Iako zaboravljena od institucija, Kolska superduboka bušotina i dalje ostaje jedno od najdojmljivijih poglavlja u povijesti znanstvenih istraživanja.

Godine 1990. duboko u Zemljinu koru bušili su i Nijemci, na području Bavarske. Stigli su do dubine od 9101 metra. Kako se na temperaturama od čak 260 °C stijenje ponašalo poput tekućine, rupu je bilo nemoguće održavati prohodnom te je projekt obustavljen.